I dok je u Americi i mnogim zemljama Europe snimanje djece u jaslicama i vrtićima, moglo bi se reći, sastavni dio predškolskog odgoja koji omogućuje roditeljima da u bilo kojem trenutku vide kako njihovi mališani provode dane, kod nas se takva praksa primjenjuje ponekad i to samo u nekim vrtićima u svrhu stručnog usavršavanja.

Nedostatak povjerenja

Pionir među domaćim vrtićima bit će zagrebački vrtić Montessori koji od jeseni uvodi kamere za Skype koje se u Americi koriste u svim vrtićima s kojima surađuju, no kod nas će se i u ovom slučaju koristiti samo za posebne projekte i usavršavanje, otkrila nam je logopedica vratića Vanda Briški.

Mišljenja o tome poprilično su podijeljena, među strukom, ali i roditeljima.

– Čini nam se to kao narušavanje povjerenja između roditelja i vrtića. Uostalom, roditelji kod nas mogu u svakom trenutku doći i vidjeti što im dijete radi, smatraju u waldorfskom vrtiću Vitica, a s njima se slaže i Bosiljka Devernay, načelnica u Uredu za obrazovanje, kulturu i šport.

– To bi bila katastrofa, kako bi to uopće izveli, pa ne može kamera slijedit svako dijete dok se kreće po ustanovi. Time se narušava intima djeteta i protivi se interesima djece – tvrdi Devernay te dodaje kako u zagrebačke vrtiće roditelji mogu ulaziti kada god požele te im zbog toga i nije potrebno snimanje djece.

Ipak, mnogi roditelji, posebno oni koji su imali loša iskustva u vrtiću, vjeruju kako bi im jedino to omogućilo da na poslu budu mirne savjesti.

– Nakon samo nekoliko dana u jaslicama kod svog jednogodišnjeg sina na guzi, dakle ispod pelene, našla sam ranicu jer ga je netko, evidentno, ogrebao do krvi. To me poprilično neugodno iznenadilo i voljela bih da mogu vidjeti kako se to dogodilo – ogorčena je mama Ana-Marija čije dijete čak pohađa privatne jaslice.

Uživaju u snimkama

Za snimke zalažu se i roditelji čija su djeca u vrtićima u kojima povremeno snimaju djecu u svrhu stručnog obrazovanja osoblja

– Kada su nam prvi put pustili snimku, zasuzile su nam se oči. Bilo je prekrasno vidjeti svoje dijete u vrtićkoj okolini, kako se ponaša među svojim vršnjacima, kako se igraju, plešu, jednostavno prekrasno – rekli su roditelji čija je kći pohađala Dječji vrtić Izvor.

Naravno, nisu suglasni svi roditelji s ovim, jer se, kažu, ne bi osjećali ugodno da znaju kako negdje postoje snimke njihove djece. Eventualno bi na to pristali uz jamstvo da snimka neće napustiti vrtić. A i rijetki bi poželjeli da ih se snima dok obavljaju svoj posao, pa tako i tete u vrtiću.

– Kao prvo bili bismo stalno svjesni kamere pa ne bismo opušteno, ležerno radili, nego bi često to bilo umjetno. A neke bi situacije mogle biti i uzrokom nesporazuma s roditeljima. Primjerice, ja sam temperamentna i znam se u šali djetetu obratiti s "klinac", a možda se to nekom roditelju ne bi svidjelo. Međutim, kad bi većina roditelja takvo što htjela, radili bismo i s kamerama – rekla nam je jedna teta s dugogodišnjim iskustvom.