Kada je u naselje koje leži u najprostranijem krškom polju Žumberačke gore stigao vodovod, kako je izgledala gradnja samostana sestara Bazilijanki i povijest vatrogastva u tom kraju, samo su neke od tema u knjizi "Sošice – jučer, danas, sutra" koja je u sklopu Uskočkih susreta predstavljena u punoj dvorani tamošnjeg Dobrovoljnog vatrogasnog društva.
Knjiga je novi rezultat suradnje Večernjeg lista i udruge Žumberački uskoci, nakon lani objavljenog specijala te snimljenog dokumentarno-igranog filma o Žumberačkim uskocima. Materijale je prikupio predsjednik udruge Milan Radić, a promocija je održana u povodu 180. obljetnice rođenja Tadije Smičiklasa, 160. godišnjice rođenja profesora voćarstva Ivana pl. Radića te 430. obljetnice bitke kod Siska.
VEZANI ČLANCI:
Okupljenima su se obratili urednica knjige Petra Balija, povjesničar mr. sc. Želimir Prša i redoviti profesor s Odsjeka za hortikulturu i krajobraznu arhitekturu te Zavoda za voćarstvo pri Agronomskom fakultetu Boris Duralija, a kratko predavanje o crticama iz povijesti Sošica održao je Milan Radić.
– U proteklih tridesetak godina koliko se bavim riječima naučio sam koliko je važno pisati i čitati. Onima zadovoljnima, ali još više onima nezadovoljnima napisima u medijima i knjigama, često sam govorio: pišite. Ako vi ne pišete, vašu povijest i vaša sjećanja opisivat će netko drugi. O Žumberčanima su nerijetko pisali drugi. Ovu knjigu o Sošicama napisali su Žumberčani – istaknuo je glavni urednik Večernjeg lista Dražen Klarić. Autori tekstova u knjizi tako su Nada, Željko, Milan i Marko Hranilović, Marko Tarac te Milan Radić.
Između predavanja recitalima o Žumberku okupljene su oduševili Josip Bakalas i Alenka Crljenica, a potaknuli su i dio publike da i sami kažu nekoliko riječi. Dok im je glas titrao od emocija, osvrnuli su se, među ostalim, na ponovno buđenje žumberačkog kraja kroz izletništvo koje je živnulo uz ulazak Hrvatske u Schengenski prostor, a nisu skrivali ni oduševljenje time što će uskoro dobiti novu prometnicu. Program je vodio tajnik udruge Željko Hranilović, a obitelji Zlatka Josipa Šintića uručena je zahvalnica za njegov cjeloživotni angažman na žumberačkom području.
Sošice se pod svojim najstarijim imenom Sussiz prvi put spominju u dokumentu što ga je 1249. potpisao Bernard, nekadašnji vlasnik obližnje utvrde Sichelberg, danas znane kao Stari grad Žumberak. Uz još su pet mjesta tada kao posjed darovane novoosnovanom cistercitskome samostanu u Kostanjevici, a kada se sljedeći put spominju, u dokumentima iz 16. stoljeća, žumberačko je područje, opustošeno turskim osvajanjima, već postalo dijelom Vojne krajine.
Zahvaljujući svome smještaju, Sošice su od davnih povijesnih vremena bile ne samo jedno od najvećih žumberačkih naselja, već i najizrazitije žumberačko središte, a danas su jedno od turistički najposjećenijih mjesta na Žumberku.
VEZANI ČLANCI:
U knjižici su obrađeni i sošički mlinovi, prvi dolazak vodovoda, izgradnja samostana sestara Bazilijanki, u kojem danas stoji etnografska zbirka, povijest vatrogastva i još mnogo toga.
U knjizi se mogu vidjeti i stare crno-bijele fotografije iz prošlosti mjesta, poput onih postavljanja zvona za grkokatoličku crkvu sv. Petra i Pavla iz 18. stoljeća, koja je izgrađena uz rimokatoličku kapelu Uznesenja Blažene Djevice Marije. Te su dvije crkve s godinama postale simbol Sošica, ali i cijelog Žumberka, pokazujući suživot grkokatolika i rimokatolika kroz povijest na tom gorju.
