Upravo jučer je Danijela Hribar, samohrana majka, kratko odahnula. Deložacija najavljena za 7. prosinca iz stana u Ulici Ljudevita Gaja u Bregani, gdje živi s dvije kćeri, 19-godišnjom Leom i 17-godišnjom Katarinom, nakratko je odgođena.

Isprva čuvala stan

Naime, žalila se na odluku o deložaciji pa im je iz Ministarstva obrane, u čijem stanu žive, stigla obavijest da stan mogu otkupiti.

– Ali po tržišnoj cijeni. Ne znam čime bismo kupile stan kad nemamo ni za režije, a u roku 30 dana moramo predati zahtjev za otkup koji nam je Ministarstvo poslalo s dopisom – priča D. Hribar, čija je agonija počela još 1. prosinca 1991.

– Šogor i sestra, koji su živjeli u tom stanu i tijekom rata otišli u Njemačku, pozvali su me da im dođem čuvati stan – objašnjava Danijela.

Ovrhe na režije

Trebalo je to biti privremeno, no snašle su je životne neprilike i privremeno je stanovanje s dvoje djece koje sama odgaja postalo trajno.

– Ministarstvo obrane već 15 godina traži da se iselimo. Slala sam im hrpu žalbi, pisala Jadranki Kosor i Uredu za ljudska prava. Ali bez rezultata – ogorčena je Danijela Hribar. Dodaje kako bi otišla da ima kamo, ali nema?

– Nezaposlena sam, dobivam od burze 1200 kn na mjesec i to samo do veljače sljedeće godine. Povremeno uspijem naći poslove i još ponešto zaraditi. No sve ode za režije, za koje mi također već dolaze ovrhe i svaki dan je sve teže – kroza suze priča samohrana majka. Teška joj je spoznaja da kćerima ne može pružiti najosnovnije.

– Poslale smo mail predsjedniku Ivi Josipoviću i putem Facebooka smo mu se obratile, ali nije nam odgovorio – kažu Lea i Katarina. Za pomoć se Danijela Hribar obraćala i Gradu Samoboru i Centru za socijalnu skrb, no uzaludno.

– Svi gradski stanovi za socijalne slučajeve su zauzeti. Možemo dati jednokratnu novčanu pomoć, ali više od toga, na žalost, ne možemo – rekao nam je gradonačelnik Krešo Beljak.