U Hrvatskoj nitko ne želi biti partibrejker. Ako ste navečer vani s prijateljima i ne možete ostati dugo jer ujutro imate važne obaveze, nitko ovdje ne prihvaća odgovor ne! Otići ranije doma je – zabranjeno!
Potom, darivanje... To je velika stvar u Hrvatskoj. Kada se vrate s putovanja – donesu darove, kada idu na večeru nekomu doma – nose darove, kada se ne vide s nekim dulje vrijeme – donesu darove, pa čak i kada idu na liječnički pregled – donesu dar. Također, obožavaju kavu. Na kavi se druže prijatelji, sklapaju se poslovi, traže se usluge, ljudi se zapošljavaju, dobivaju otkaz, upoznaju, vjenčaju, prekidaju...
Daje instrukcije
To su samo neka od zanimljivih opažanja 33-godišnjeg Codyja McClaina Browna iz Oklahome koji već godinu dana živi u Zagrebu i o tome piše blog.
U Hrvatsku ga je dovela ljubav. Sretno je oženjen Hrvaticom Silvanom s kojom ima trogodišnju kćer Maru.
Prije dvije godine dobio je stipendiju iz Fulbrightova programa Instituta za međunarodnu edukaciju, u sklopu koje je radio istraživanje o Domovinskom ratu u Hrvatskoj, pa je diljem zemlje razgovarao s braniteljima o ratnim događanjima i iskustvima. Živio je kratko i u Splitu, no glavnim je gradom, kaže, oduševljen.
– Sve mi se ovdje sviđa, ali kada bih morao izdvojiti nešto, onda bi to bila kava na otvorenom na proljeće. To mi je nešto neopisivo. Grad je dovoljno velik, a opet nema žurbe i gužvancije kakva zna biti u Americi – kazao je Cody, s kojim smo se našli u kafiću “Bacchus” na Trgu kralja Tomislava jer mu je to najdraže mjesto u gradu.
Doktorirao je političke znanosti na Sveučilištu u Kansasu, a u Zagrebu daje instrukcije iz engleskog jezika. Budući da je oduvijek želio biti pisac, nada se da će od priča iz njegova bloga jednog dana nastati i knjiga. U Hrvatskoj se, kaže, naučio strpljenju.
Šoping s punicom
– Kod vas je obitelj jako važna i povezana, što mi se sviđa. No, u početku mi je, naravno, bilo teško naviknuti se. Primjerice, s punicom šetam trgovačkim centrom i tražimo za nju cipele. Na sekundu mi je prošlo kroz glavu “O. K., Cody, je li se to zaista događa?!”, no zapravo je bilo jako zabavno – prisjeća se hrvatski zet.
Hrana mu se također sviđa, od crnog rižota do kulena. No, jedna stvar bez koje kao Amerikanac nikako ne može je, ističe – maslac od kikirikija.
>> FOTO Pogledajte kakvi su vozači bili Zagrepčani prije 40-ak godina
Otvori KEKS Pay
hocemo li sutra citati sto neki Armenac koji zivi u metropoli misli o nama? kog boli kifla,realno, sto netko misli o nama?