– Moja izložba "Ishodišta", koja se u subotu u podne otvara u karlovačkoj Galeriji "Vjekoslav Karas", poklopila se s datumom stogodišnjice početka Prvog svjetskog rata. Ove eksponate mogli bismo nazvati in memoriamom milijunima izgubljenih života – kaže za Večernji list akademik Josip Vaništa, prvi među umjetnicima koji je svoje djelo posvetio toj važnoj obljetnici. Naš slavni avangardist imao je za to i osobne razloge: – Moj djed Josip Vaništa mobiliziran je 1916. godine i poslan u Pulu. Smrtno je obolio od tifusa i bio bačen u more s austrijske krstarice koja je iz Pule doplovila do Krfa – prisjeća se Vaništa.
Posveta djedu i ujaku
– Njegov sin Josip Vaništa kao 16-godišnji mladić mobiliziran je i odaslan u Italiju na ratište kod Pijave. A brat moje majke Hinko, teško ranjen u Galiciji, bio je otpremljen s ratišta u Beč, odakle su javili obitelji moje majke da dođu u Beč i odvedu ga teško ranjenog u Karlovac. Tu je umro iste godine. Pokopan je na vojnom groblju u Dubovcu... - priča Vaništa.
Moj djed Josip 1916. smrtno je obolio od tifusa i bio bačen u more s austrijske krstarice
- Dvoje meni najbližih iz obitelji stradali su već na početku Prvoga svjetskog rata i obilježili moje rane godine. Mnogi vršnjaci mojih najbližih koji su tada stradali također su izginuli na ratištima Prvog svjetskog rata. Učinio sam u ime toga jedan rad, izložen prvi put na mojoj izložbi u Karlovcu – kaže Vaništa napominjući kako brat njegove majke leži u Karlovcu pokopan nedaleko od mjesta njegove izložbe...
Kao posveta djedu i ujaku Hinku, tu su ulje na platnu "Solsticij" iz 2013. i kolaž u kojem je, uz "umanjeni" Solsticij, impresivan motiv prema Magrittovoj verziji Davidove Madame Récamier umjesto čijeg je antičkog portreta na sofi – crni mrtvački kovčeg!
Vaništin kolaž prema Magritteovoj verziji Davidove Madame Recamier
Povratak bez sentimenta
Izložbu "Ishodišta" svojim tekstovima prati troje poznatih književnika i kritičara – akademik Tonko Maroević, Milan Mirić i Irena Lukšić. Maroević dakako pogađa srž stvari kad kaže da Karlovac "nije presudan za izgled i ishod Vaniština likovnog i literarnog opusa, ali jest nemimoilazan za neke motivske povode i ikonografske opcije". Vaništin povratak u Karlovac nije, međutim, sentimentalan ni sladunjav. Već samo dva spomenuta rada jasno svjedoče da Vaništa ne prelazi granicu umjetnosti radi inmemorijalnih poticaja. Karlovcu se kao svom "posebnom mjestu" Vaništa posvećuje intelektualnim minimalizmom, kaže Irena Lukšić. A Mirić to potvrđuje sjajnom analizom Vaništinih portreta Prousta i Gidea.
>>'Moje male stvari u sobi visokoj 8 metara izgledaju još manje'
>>S druge je strane slikarstva samo praznina, kaže slikar asketizma
