Tiskani medij, novine, čine tekst i fotografija. Ili, fotografija i tekst. Ovisno kako se napiše ili kako prenese u kadar uhvaćeni događaj ili osobu, i tekst i fotografija često mogu biti puno više od informacije. Mogu biti i čista umjetnost. A Večernji list imao je tu naklonost zvijezda da je među njegovim fotoreporterima punih 35 godina, zapravo cijeli radni vijek, odano, marljivo i nadahnuto fotoaparatom “škljocao” i svojim antologijskim fotografijama našim stranicama nerijetko davao i dašak umjetnosti, legendarni i, volimo to s ponosom reći, baš onako uvijek naš – Božidar Kelemenić.
Našeg Bože više nema, napustio je ovaj svijet u 68. godini, u ljeto 2003., no sve ove crno-bijele divote koje okružuju ovaj tekst njegove je fotografske duše djelo. I to su tek mrvice onoga obilja što nam je ostavio. A kada netko iza sebe ostavi takav trag, onda oni koji su počašćeni time što su ga poznavali i radne sate dijelili zajedno s njim, mogu učiniti niz stvari u spomen na dragog kolegu. Jedna od njih dogodila se u utorak na dodjeli nagrade “Hrvatska novinska fotografija 2014.” Naime, tog je dana Priznanjem za posebno vrijedan doprinos hrvatskom fotonovinarstvu ovjenčan naš pokojni Božo, čime je ušao i u Kuću slavnih hrvatskog fotonovinarstva. Istog dana isto priznanje pripalo je i umirovljenom fotoreporteru Slobodne Dalmacije – Feđi Klariću.
Iako Varaždinac, Božo se rodio 6. siječnja 1936. u Beogradu, gdje mu je službovao otac. Fotografijom se počeo baviti 1954. u Fotoklubu Zagreb, a stručni fotografski majstorski ispit položio je pet godina kasnije. Fotoreporter je od prvog dana Večernjeg vjesnika 1957., a od 1959. do umirovljenja 1994. u Večernjem listu bio je novinar i fotoreporter, da bi od 1985. do 1989. bio i urednik fotografije. U svojoj redakciji, Večernjaku, provodio je i umirovljeničke dane, svakodnevno fotografirajući i uveseljavajući kolege neiscrpnim anegdotama. Snimajući aktualne događaje, dokumentirao je svakidašnji, a osobito kazališni život u Zagrebu. Krajem 50-ih objavljuje fotografije u newyorškom časopisu Life. Usto što su pred njegov objektiv stala mnoga domaća i svjetski slavna lica, naš je Božo bio jedini fotoreporter NIŠRO Vjesnik koji je kamerom bilježio Titov pogreb, a tijekom cijelog Domovinskog rata snimao je na bojištima Slavonije i Banije. Za pola stoljeća bavljenja novinarskim zanatom snimio je više od 400 tisuća motiva i osoba, od šefova država, svjetskih zvijezda do malog čovjeka.
Stoga, duboki naklon našem Boži, novom članu Kuće slavnih.
>> Budući fotografi ovjekovječili iskustva iz Portugala
bio je legenda, uz Pavela Cajzeka