Zagrebačka kulturna i umjetnička krema sinoć je prisustvovala spektaklu svjetskog značaja – spuštanjem 20x30 metara velikome platnu s crno bijelim motivom meandra naziva "Arbeitsprozess" iz 1975. niz sjeverni zid Muzeja suvremene umjetnosti, otvorena je retrospektiva Julija Knifera (1924.-2004.).
Sliku su uz burni pljesak spustili alpinisti, a nakon uvodnih riječi autorske ekipe i emotivnog govora pomoćnika ministrice kulture RH Vladimira Stojsavljevića. Platno je došlo iz Tübingena gdje ga je Knifer mogao načiniti zahvaljujući potpori dr. Živojina Dacića, iz čije zbirke je i pristigao u Zagreb kojem je na taj način priređen prvorazredni umjetnički doživljaj. Osnivač i sudionik Gorgone i Novih tendencija, Knifer je 60-ih s umjetnicima bliske poetike sržne čistoće odveo svoju zemlju u umjetničku avanturu koja joj je otvorila važno mjesto i na europskoj karti umjetnički najjače struje druge polovine 20. stoljeća.
- Izložba je to koja govori o dosljednosti i moralu, o poštenju Julija Knifera, zbog čega bi škole trebale đake voditi na nju – rekao je za Večernji list Vlado Martek, umjetnik koji je sa svojom generacijom naslijedio Knifera i koji je kao i mnogi uvaženi hrvatski umjetnici sinoć bio posebno svjestan važnosti i ljepote koje smo dobili zahvaljujući autorskoj trojci – kustosici Radmili Ivi Janković, Kniferovoj kćerki Ani Knifer i povjesničaru umjetnosti Zvonku Makoviću koji je Knifera 2001. izabrao i doveo da po drugi put predstavlja Hrvatsku na Venecijanskom bijenalu, i koji je napisao važnu monografiju o Kniferu. Da postoje sveci među umjetnicima, slobodno bi se za poštenoga geometričara Knifera moglo napisati "santo subito"...
>>Ana Knifer - Jedinica Julija Knifera omogućuje nam uvid u radove rasute po svijetu
>>Maković: 'Jezik mu je nevjerojatno sličan Joyceu i još više Becketu'
