Pitanje je bi li Kozarska, svojedobno Bosanska Dubica, mjestašce na desnoj obali Une, u mirnodopsko vrijeme ikada došla na naslovnice inozemnih medija da nije – Pabla Picassa. Njegov duh od 1. travnja pronosi ime gradića u Republici Srpskoj diljem svijeta. Upravo je na datum kada se svi šale i izmišljaju nevjerojatne događaje objavljena tajna skrivana četvrt stoljeća. U vlasništvu Narodne biblioteke u Kozarskoj Dubici nalazi se i grafika slavnog španjolskog slikara!
– Nije šala. Povjesničarka umjetnosti i ovlaštena sudska vještakinja Danka Damjanović napravila je na naš zahtjev stručnu ekspertizu toga umjetničkog djela. Potvrdila je tako ono što smo i sami pretpostavljali – u vlasništvu imamo Picassov autoportret “Glava muškarca”. To je djelo nulte kategorije. Iako svaka roba ima svoju cijenu, ovo djelo nije na prodaju. Bez obzira na to kaže li tko da za njega nudi sto maraka ili sto tisuća maraka, nikada ga nećemo prodati. Uostalom, dobili smo ga u naslijeđe pa to i ne možemo učiniti – kaže nam direktorica Narodne biblioteke Danijela Balaban u svome uredu u pješačkoj zoni Kozarske Dubice.
Zavjet šutnje “pukao”
Partizanski narodni heroj Boško Šiljegović, nekadašnji šef kabineta predsjednika Tita, 1988. godine oporučno je ostavio Picassovo djelo biblioteci. Dvije godine kasnije Šiljegović je umro, a Picasso je ostao zaključan u sefu. Ondašnje vodstvo biblioteke smatralo je da tih ratnih godina nije vrijeme za pohvaliti se da u Šiljegovićevoj ostavštini imaju i Picassa.
– Bivši direktor biblioteke Stojan Banjac najbolje je opisao kako se djelo sve ove godine čuvalo. Šutnjom – tumači direktorica. Trebao je zavjet šutnje o Picassu potrajati još desetak dana, kada će grafika na papiru dimenzija 60 puta 50 centimetara u sklopu obilježavanja 50. rođendana biblioteke biti izložena, ali netko očito nije izdržao. I priča je “pukla” te na vrata Narodne biblioteke dovela i one koji ovamo teško da bi ikada zašli.
– Baš mi neki dan reče jedna sugrađanka da je k njoj došla rođakinja iz Zagreba pa pita kad može vidjeti tog našeg Picassa. Njoj i svima ostalima poručujem da se još malo strpe. Sad radimo na osiguranju grafike koja će nakon izložbe ostati na zidu biblioteke pa će tako biti dostupna svima. Vjerujem da je nitko neće pokušati ukrasti, ali opet osiguranja mora biti – rekla je Danijela Balaban ne ispunivši nam želju da vidimo djelo jer se ono, navodno, nalazi u Banjoj Luci. Dok hodamo prema masivnim vitrinama u čitaonici, u kojima se nalazi Šiljegovićeva ostavština, direktorica govori o narodnom heroju.
– Šiljegović je rođen u nedalekom selu Međuvođe. Na kongresu Komunističke partije u Parizu 1964. godine bio je šef delegacije Jugoslavije. Poznato je i da je Pablo Picasso bio član Komunističke partije. Na tom je kongresu umjetnik delegatima poklonio svoju litografiju. A Šiljegović je svoj primjerak ostavio Narodnoj biblioteci. Grafika nema Picassov potpis, no ekspertizom je utvrđeno da je djelo originalno – kaže. Knjižničarka Milena iz vitrine pod ključem vadi jednu od knjiga iz Šiljegovićeve ostavštine. Na bijelim koricama piše “Rat protiv rata”. Autor knjige o prošlosti i budućnosti partizanskih ratova prvi je hrvatski predsjednik Franjo Tuđman. Uz posvetu “Drugu generalu Bošku Šiljegoviću” pukovnik Tuđman knjigu mu je poklonio u Beogradu, na Dan žena 1957. godine. Dobio je Šiljegović 1975. godine i knjigu s posvetom korejskog Velikog vođe Kim Il-sunga. Četiri godine kasnije “Obnovljeni svijet” vlastoručno mu je potpisao autor, američki diplomat Henry Kissinger. U biblioteci koju je Šiljegović ostavio narodu Dubice monografija je “Rat i pozornica” Žorža Skrigina, fotografa iz vremena NOB-a te redatelja u čijem je opusu i “Mačak pod šljemom”, jugoslavenski film iz 1962. “Sjećanja iz Trećeg Reicha” Šiljegoviću je poklonio Albert Speer, zloglasni nacistički oligarh koji je na procesu u Nürnbergu osuđen na 20 godina zatvora...
– Šiljegovićeva ostavština, koja je u Narodnu biblioteku dopremana u tri navrata, sadrži 2343 monografske i 2419 serijskih publikacija. Ostavio nam je i sliku Rajka Samardžije kao i svoj portret koji je napravio Mario Mikulić. Tu je još i 46 grafika te plaketa AVNOJ-a – nabraja Danijela Balaban. Kada je već, eto, Boško Šiljegović svojom oporukom zadužio narod Kozarske Dubice, zanimalo nas je da li je preživjela ikakva uspomena na njega. U parku nedaleko od zgrada ovdašnjih institucija, u kojem su biste narodnih heroja iz 2. svjetskog rata, jedna od neoštećenih glava na postolju je i Šiljegovićeva. Krećemo iz Dubice zavojitom magistralnom cestom prema Prijedoru, desetak kilometara dalje, gdje je 1915. godine u Međuvođu rođen. Na ulazu u selo iz smjera Kozarske Dubice školski je avion Kurir. Spomenik je to prvog partizanskog aerodroma na kojem se, svjedoči ćirilična ploča, 1942. godine počela stvarati partizanska eskadrila. Poviše aviona još je jedno spomen-obilježje, podignuto u čast pilota majora Franje Kluza i poručnika Rudija Čajeveca. Uklesano je tu i da je spomenik 1951. godine otkrio drug Tito. Nekoć je tu, kaže nam žena čija je kuća uz spomenik, za obilježavanja datuma koji su bili bitni za povijest bivše države, dolazilo mnoštvo svijeta. U ratu je sve stalo, a nakon što je prije tri godine avion obnovljen, dogodi se da zastanu prolaznici i fotografiraju ga.
Skroman grob, propala kuća...
Malo dalje u središtu mjesta cesta s lijeve strane vodi u brdo. Na tom putu susrećemo postariju mještanku koja je uprtila dvije torbe pa se sporim korakom uputila kući:
– Došla sam autobusom iz Banje Luke, a za dalje u selo prijevoza nemam. Pa ja, eto, na noge – govori dok joj na ovoj neprometnoj cesti pomažemo da uđe u automobil. U nekoliko minuta vožnje kazala nam da je, jer je radila u mjesnoj zajednici, poznavala i Boška Šiljegovića i njegovu djecu te da joj je baš drago što je biblioteci ostavio Picassovo djelo pa se sada za ovaj kraj zna u svijetu. – Šiljegović je umro u Beogradu, ali je tražio da ga dopreme kući i pokopaju ovdje gdje počiva i njegov otac koji je bio pop – tumači pokazujući rukom prema groblju do kojeg se stiže makadamom. Posljednje počivalište generala i narodnog heroja na seoskom groblju ni po čemu ne otkriva da je bio bitan za bivšu državu čiji je heroj bio. A kuća u kojoj je čuvao vrijednu biblioteku i Picassovo djelo napuštena je i propada.
>> Picasso je već s osam godina bio genij svjetskog slikarstva
