Jedno od najemocionalnijih mjesta stvoreno je jučer u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti, programom poznate hrvatske umjetnice i aktivistice Kristine Leko "Naša draga Marica/Rezanje Sljemena" kojim je rekonstruiran identitet Marice Škrlin Batina, mljekarice obitelji našeg slavnog akademika Ivana Kožarića. U nagruvanom prostoru čuvenog Kožarićeva ateljea preseljenog do detalja u MSU, vrtio se dokumentarni video zapis o Marici, a osim Kožarića i Kristine, Marice su se prisjetili i njezini potomci, dvije kćerke i dva sina, od šestero djece koliko ih je nekad bilo.
Sinovi Nedeljko i Stanko pamte da je mama hodala na Zvijezdu gdje su nekad Kožarićevi živjeli. Dirnulo ih je naravno vidjeti snimku sad već pokojne mame kako vadi sir i "teglicu od krastavaca" punu vrhnja i daje ih obitelji. "Na zidu smo svi poredani" – opisuje Nedeljko fotografiju obješenu iznad plazme na kojoj se vrtio film o Marici.
- Priča je to o tome kako mali čovjek postaje velik – pripomenuo je drugi sin Stanko... Nastavak je to Kristinina rada motiviranog moralnim porivom da zaštiti ugroženu tradiciju prodavanja sira i vrhnja u slobodnoj prodaji na placu. Bio je to tek dio gigantskog programa proslave 60-godišnjice zagrebačkog Muzeja suvremene umjetnosti i pete godišnjice njegove nove zgrade kojim je Zagrepčanima zapravo darovan cjelodnevni program.
"Dan na dar" ponukao je brojne obitelji na obrok kulture – išlo se na dječje predstave, u posjet izložbama i izloženim postavima, na promocije novih izdanja, na susret s umjetnicima i kustosima. Još ujutro su pored ulaza performerica Vlasta Delimar i ravnateljica MSU Snježana Pintarić "izvele akciju", kako bi rekli umjetnici, odnosno kuhale su, kako bi rekli novinari, i to ozbiljna jela koja su začas pojedena. Vlasta je kuhala juhu od "butternut tikve", a ravnateljica Pintarić kuskus s piletinom, povrćem i finim začinima... U prigodno otvorenom Baunet cafeu, izgrađenom u počast čuvenoj vajmarskoj školi Bauhaus, uz dječje su radionice održane i promocije novih izdanja.
Čuveni naš dizajner Boris Ljubičić, kojemu se 11. prosinca otvara napokon velika izložba u MUO, predstavio je svoju novu knjigu "Samo plakati" uz riječi kustosica Koraljke Vlajo (MUO) i Kristine Bonjeković Stojković (MSU). Ljubičiću se činilo da nedostaje ljudi na tribini, ali činjenica je da je napravio sjajan dizajnerski objekt-knjigu koja će sigurno biti tražena, jer je on autor većeg dijela novohrvatskog vizualnog identiteta. I jer je poznata njegova specifična poetika dizajna koja naglavačke okreće ustaljena i učmala mišljenja o dizajnu. Kao što Kristinu Leko znamo po 12 pravila etike za umjetnike, tako i Sinjanina Ljubičića, znamo kao čovjeka koji svojim dizajnerskim djelom posreduje (vlastitu) odgovornost za prostor i vrijeme u kojem djeluje.
No nisu svi sadržaji jučer u MSU bili tako obavezujući. Na predstavu "Priča o zmaju koji je kokice jeo i jednu lažnu princezu sreo" Ane Đokić u režiji i izvedbi Svetlane Patafte nije se moglo ući, koliko je prostor bio nakrcan ljudima. Bilo je i iznenađenja – zagrebačke flautistice izvele prvi naš "flash mob"u nekoj kulturnoj instituciji, svirajući – neočekivano – "Malu noćnu muziku". Za kraj je bio predviđen plesnjak s glazbom 50-ih kad se prašio rock 'n' roll, pa ne čudi da su rijeke ljudi u 20 sati navečer ulazile u MSU. Do tada je ekipa MSU registrirala nešto manje od četiri tisuće posjetitelja "Dana na dar". Bio je to dakle, pun pogodak!
>> Za rođendan građani dobivaju cijeli dan pun art-atrakcija
