Evo Eve u trenutku kad je osjetila silan stid i nelagodu vlastita tijela zbog spoznaje o njemu. Trenutak je to kad je izgnana iz Raja. Upravo taj trenutak Evina života prikazuje ova skulptura Augusta Rodina – kaže nam povjesničarka umjetnosti Barbara Vujanović s kojom u Umjetničkom paviljonu obilazimo Rodinove skulpture, postavljene za izložbu "Rodin u Meštrovićevu Zagrebu" koja se otvara 6. svibnja kao središnji događaj velikoga Festivala Francuske u Hrvatskoj "Rendez-vous". Uz tu postiđenu Evu vezuje se kip Adama, skulptura frapantno nalik na Rodinovu mušku figuru "Velika sjena" koja je dio njegova multikiparskog remek-djela "Vrata Pakla".
Priča o zabranjenoj ljubavi
Nevjerojatan je položaj Adamove glave posve polegle niz rame pa se tijelo čini dekapitiranim, obezglavljenim. – Da, to je pravi Rodin, dramatičan i uvjerljiv čak i u tako potrošenoj temi kakva je tema o Adamu i Evi – kaže Barbara, autorica i kustosica izložbe uz svoju francusku kolegicu Véronique Mattiussi s kojom je i birala Rodinova djela.
Britka Barbara dolazi iz Ateliera Meštrović i autorica je kataloškog teksta izložbe u kojem se rasvjetljava Meštrovićev odnos s Rodinom i Meštrovićev munjevit uspjeh 1908. i 1909. godine na pariškom Salonu francuskih umjetnika i Jesenjem salonu gdje je bio čak i članom žirija. Na Festivalu Hrvatske u Francuskoj 2012./2013. veliki je uspjeh doživjela Meštrovićeva izložba u Parizu gdje je angažirana i Barbara. Sada je na redu uzvratni susret. U rukama je Barbare koja o svakoj skulpturi zna sve.
– Tragičnim Rodinovim ljubavnicima "Paolom i Francescom" bavio se i Meštrović. Priču o zabranjenoj ljubavi žene s bratom svoga muža Rodin prikazuje vrlo dramatično, s puno strasti i zanosa s jedne strane, a s druge ispunjenu strahom i patnjom – opisuje Barbara. Tijelo kao sjedište emocija i stanja ono je što trajno zanima Rodina.
Provokacije tipa "non finito"
Ni lice Rodin ne tretira drugačije. Njegovi portreti poznatih – Gustava Mahlera i drugih to dokazuju. Barbara najviše voli portret Camille Claudel, Rodinove ljubavnice koja je izgorjela na vatri te ljubavi zapaljene umjetničkim egom od kojeg nema spasa.
– Najdraže mi je Rodinovo "Posljednje zbogom" koje prikazuje glavu Camille i ruke ispred njezine glave, na usnama. Tu se intenzivno osjeća gubitak voljene osobe. S minimumom, samo s rukama i glavom uspio je to prikazati! – kaže Barbara. Sličan osjećaj gubitka sjajno je prikazan u Meštrovićevoj maloj Pieti iz 1914. godine gdje Bogorodica drži tijelo svoga Sina skinutog s križa upućujući mu posljednji cjelov, nadmašio je sve čemu se Barbara divi u Meštrovića. Tu je on stišao svoju poznatu monumentalnost u ime emocija, kaže Barbara.
Ta je mlada Zagrepčanka kći poznatog umjetničkog para, Zdenke Pozaić i Branka Vujanovića. Naravno da ju je povuklo da i ona stvori nešto u umjetničkom svijetu. Pisala je pjesme i radila male umjetničke stvari u ranoj mladosti. No susreti s drugim umjetnicima s kojima su se družili njezini roditelji bili su presudniji.
Bili su to Ivo Šebalj, Ivica Antolčić, Branko Ružić, Zlatko Bourek... Vesna Parun gatala joj je s dlana. Shvatila je da je upravo pisanje o drugim umjetnicima i istraživanje njihovih djela njen poziv! I ostvario joj se.
Rodina i Meštrovića istražuje dugo po muzejima i arhivima Pariza. Ne čini li joj se Rodin uzbudljivijim od Meštrovića, pitamo je, a Barbara kaže: – Provocira me svaki umjetnik dok obilazim muzeje i galerije. Rodin i Meštrović različiti su karakteri. Rodin je tijekom cijelog svog stvaralaštva sklon riziku i eksperimentu. A Meštrović je s godinama sve skloniji klasičnome tipu kiparstva. Rodinova neuglačanost ekvivalent je impresionizmu u slikarstvu. Tu je igra svjetla i sjene jača, kao i impresija, odnosno trenutačni dojam umjetnika. Rodin od Michelangela preuzima "non finito" til gdje dio skulpture ostavlja grubo obrađen kao kontrast uglačanome dijelu – uči nas Barbara.
Na svjetlo dana izvukla je, istražujući u Arhivu grada Pariza, nacrt pročelja zgrade Meštrovićeva ateljea kojeg više nema.
Bit će objavljen u katalogu izložbe. Istraživanja se odnose i na korespondenciju Rodina i Meštrovića. Bit će tu i izvaci iz kritika o Meštrovićevim izložbama u Parizu. Dosad u hrvatskoj literaturi nije objavljen ni Meštrovićev crtežni portret Rodina koji se čuva u Pragu. Pokazat će nam i kako Rodin crtežima olovkom i ugljenom, odnosno akvarelima, gvaševima i dekupažima spaja figure u kompozicije, a Meštrović crtežima traži odgovore za kompozicije...
>> Svjetlo Rodinove erotičnosti
>> Otpakirana "Meditacija" koja je toliko oduševila Meštrovića da je molio Rodina da mu je pokloni
