Titius Vindex kupio je, ili naručio, smeđi ogrtač težak sedam funti, Silius Celsini od istog je trgovca kupio smeđi ogrtač težak 13 funti. S druge strane Magomara je dala sukno na glačanje i za to platila dva denara, a Larisa je za glačanje plavog ogrtača platila jedan denar. Sve su te osobe Rimljani, stanovnici antičke Siscije iz 1. i 2. stoljeća, čiji je trag tako ostao zabilježen na malim olovnim pločicama, teserama, koje su se, poput etiketa koristile u tekstilnim manufakturama. U Sisku je lani pronađen najveći skupni nalaz tesera, pretpostavlja se, u svijetu. Na lokalitetu Sveti Quirin na samo jednom kvadratnom metru nađeno ih je čak 200, a prema popratnom materijalu, pretpostavlja se da je na tom, sjevernom ulazu u Sisciju, nekoć djelovala rimska tekstilna manufaktura.
Slaba kupovna moć?
Tu su stari Siščani, robovi, slobodni građani, vojnici, ostavljali svoju robu na glačanje, pranje ili bojenje ili su pak naručivali i preuzimali novu odjeću. Rimske tesere tako otkrivaju svakodnevnicu antičkog grada. Ove sisačke otkrivaju da ni tada, kao ni u današnjem Sisku, cijene nisu bile visoke, možda i zbog kupovne moći većine, potvrđuju nam kustosi Gradskog muzeja Sisak. No, to može govoriti i da je bila riječ o manufakturi za "običnije" Rimljane, dok su oni bogatiji imali vlastite robove koji su im glačali i čistili odjeću, a luksuznu su robu nabavljali negdje drugdje.
– Tesere su velik izvor informacija o svakodnevnom životu u rimskoj Sisciji. One sadrže ime i prezime osobe koja je ili vlasnik odjeće ili osoba poslana po odjeću. Usto se nalazi i oznaka tkanine, naziv komada odjeće, težina, cijena, upute, ponegdje i boja tkanine. Može pisati treba li odjeću treba glačati, bojiti, očistiti te ide li odjeća dalje na preprodaju. Na ovim pločicama uglavnom je riječ o manjim količinama, pa se čini da je riječ o maloprodaji, s relativno niskim cijenama. Spominju se uglavnom ogrtači i tunike, svakodnevna uobičajena roba – kazuje Tea Tomaš Barišić, viša kustosica sisačkog Muzeja.
Olovne pločice bile su probušene i špagom zakvačene za komad odjeće ili tkanine, no nigdje, jer je otad prošlo gotovo 2000 godina, nema traga tkanini. Po samom imenu vidi se je li riječ o robu, slobodnom čovjeku ili slobodnom čovjeku bez rimskog državljanstva, a zahvaljujući ovom nalazu identificirano je 50 stanovnika rimske Siscije. Imena otkrivaju i njihovo podrijetlo pa tako u antičkom Sisku nalazimo i Gale, Kelte, starosjedioce domoroce te doseljenike iz Rima i Italije.
'Prekucavanje' podataka
– Robovi vjerojatno nisu donosili svoju odjeću, nego odjeću svojih vlasnika. Na pločicama zna biti istih imena, no ne mora značiti da je to ista osoba jer su u rimsko doba imali manji raspon imena i prezimena – ističe Tea Tomaš Barišić. Pločice su se koristile i više puta jer su bile olovne, a stoga i pogodne da se narudžbe jednostavno – prekucaju.
– Nama je ovo značajno jer nemate baš previše izvora imena stanovnika Siscije. Uglavnom se ona pojavljuju na sarkofazima i spomenicima, no tada je riječ o bogatijim stanovnicima. Ovo je trag običnih Siscianera – kazuje ravnatelj Gradskog muzeja Sisak Vlatko Čakširan.
>> Od 27. sisačke pukovnije do generala Svetozara Borojevića
