Izložba slika "Čileanska priča" dr. art. Mirjane Drempetić Hanžić Smolić otvorena je u Gradskoj galeriji u Zaboku, Zivtov trg 10. Riječ je o tematskoj izložbi najnovije radove slikarice i kiparice. Umjetnica je u slike pretočila svoje dojmove s prošlogodišnjega putovanja po Čileu koje je na nju ostavilo veoma snažan dojam. Na slikarskom platnu ekspresivnom su gestom prikazani čileanski krajolici sa slikovitim gradovima s Andama u pozadini. Širokim potezima kista naglasila je forme krošanja, vrtloge oblaka u modrini neba koje ima boju lapis lazulija, toga magičnoga kristala koji je bio vredniji od zlata.
Slikarica je u dojmljivoj priči o Čileu na bazičnim širokim plohama u podlozi slike naznačila crtež s obrisima tradicionalnih kuća grada ispod planinskoga lanca s kanjonima, ispod njih livade s cvatućim travama. Na tim širokim podlogama s vidljivim tragom boje u potezu kista, slikarica dodatno aktivira sva naša osjetila. U bazičnim plohama ona poput alkemičarke posipa po slici dimljenu čili papriku. Taj intenzivan začin prelijepe crvene boje postaje dio enformelističke nakupine, te postaje vidljiv u obojenoj podlozi slike. Ponijela je Mirjana iz Čilea svojoj kući ne samo crveni ljuti čili, nego i male školjke s pijeskom s plaže u Vina del Mare, te tanke listiće bakra koje je aplicirala na svoje slike. Zapamtila je dobro sve iseljeničke priče o ovoj zemlji bakra, o ljudima koji su preživjeli iskopavajući bakrenu rudu u planinama koje imaju specifičnu crvenkastu boju.
Ovo su priče u slikama, to su vizualne impresije o krajoliku, tumači slikarica. Tu je nesputanom gestom oslikan Tihi ocean s autentičnim pijeskom i školjkama s pješčane plaže u Valparaisu, zatim jedinstvene šume s drvom araucarije, tim Svetim drvom plemena Mapuche.
Čile kao zemlja otkrio se umjetnici preko dobrih hrvatskih iseljenika i kluba Estadio Croata koji su ugostili njezinu izložbu prošle godine u glavnom gradu Santiagu. Umjetnicu je osvojio današnji Čile sa svojim kontrastima, drukčiji od onoga u davna vremena iseljavanja prije stotinjak ili više godina kakav se otkrio Hrvatima koji su se doselili s Brača, Visa i drugih dijelova Dalmacije.
Potomci hrvatskih iseljenika upoznali su putem Mirjaninih slika dio bregovitoga Hrvatskoga zagorja, vidjeli su motive iz Dalmacije, našega mora, riječnih brzaca sa slapovima, ukratko, donijela im je dio Lijepe naše. Na ovoj izložbi u Galeriji grada Zaboka postavila je tih dvanaest slika nasuprot svojih impresija iz Čilea u jednu izložbenu cjelinu. Dva svijeta, dvije birane ljepote sada su ujedinjene u jednoj dosljednoj slikarskoj interpretaciji istoga rukopisa. (iz predgovora D. Jendrić)
Mirjana Smolić (rođ. Drempetić Hanžić 1971. u Zaboku). Osnovnu školu pohađala je u Gornjoj Stubici, a gimnaziju je završila u Zaboku. Diplomirala je kiparstvo na Nastavničkom odjelu Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1997. godine pod mentorstvom prof. Miroslava Vuce.
Doktorirala je 2012. godine na Poslijediplomskom doktorskom studiju kiparstva Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu s temom "Ambijentalna skulptura u kontemplativnom okruženju", radom pod nazivom Gardenia. Doktorski rad u prirodnom materijalu kao site-specific instalacija postavljen je u Hušnjakovu, u sklopu Muzeja krapinskoga neandertalca u Krapini.
Autorica je mnogobrojnih javnih spomenika. Izradila je sedamnaest bista hrvatskim velikanim u Hrvatskoj, kao i dviju kamenih skulptura ("Anđeo" u Vrsaru i Gornjoj Stubici), a brončani kip Sv. Jurja koji ubija zmaja postavljen je Gornjoj Stubici uz 800-tu godišnjicu mjesta.
Tijekom 25 godina umjetničkoga djelovanja izlagala je na četrdesetak samostalnih i na brojnim skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu. Radi kao profesorica u Školi za umjetnost, dizajni i odjeću u Zaboku.
