Zlatko Dalić Večernjakova je osoba 2022. godine. Odlučio je tako deseteročlani stručni žiri, a prigodno priznanje jučer mu je predao Dražen Klarić, glavni urednik Večernjeg lista. Dalić je jedini hrvatski nogometni izbornik u povijesti koji je dva puta zaredom doveo Hrvatsku među najbolje nogometne reprezentacije na svijetu, odnosno do srebra i bronce. Osvajanjem druge uzastopne medalje na svjetskim nogometnim prvenstvima postao je jedan od svjetskih velikana među izbornicima, no njegov je utjecaj puno veći od tog iznimnog sportskog uspjeha kakvim se rijetki izbornici mogu pohvaliti. Dalić je i jedna od najpopularnijih osoba u Hrvatskoj, uzorna ponašanja i života, što je na upečatljiv način demonstrirao i u Kataru.
Na iznenađenje mnogih, osvojili ste novu medalju na SP-u, a evo, i žiri Večernjeg lista proglasio vas je drugi put osobom godine. Prvi put 2018., a drugi put sada. U našem tradicionalnom izboru prvi se put događa da je netko dvostruki laureat. Što vam znači ta nagrada?
Zahvaljujem žiriju i Večernjem listu. Velika je čast i ponos biti Večernjakova osoba godine i još veći ponos kad čujem da sam jedini dvaput dobio tu nagradu. Veliko je to priznanje, veliki uspjeh i potvrda da dobro radimo svoj posao, jer puno je teže nešto ponoviti nego prvi put osvojiti. Vi ste prepoznali sav naš trud, naš rad, i reprezentacije i mene kao izbornika. Veliko je to priznanje, ali i velika obveza da nastavimo raditi kao i dosad. Hvala vašim čitateljima koji su glasovali za mene, koji prate i čitaju moj rad, oni su moja podrška i snaga. Veseli me takva podrška, to mi je još veći motiv za budućnost.
Slažete se, dakle, s mišljenjem onih koji kažu da je brončanu medalju u Kataru bilo teže osvojiti nego srebro u Rusiji?
Da. Uspjeh u Rusiji najveći je uspjeh u povijesti hrvatskoga nogometa. Tada je malo tko očekivao da ćemo ostvariti takav uspjeh. Imali smo reprezentaciju koja je desetak godina bila zajedno, koju su slagali izbornici prije mene – Slaven Bilić, Ante Čačić, Niko Kovač i Igor Štimac – tako da sam dobio gotovu reprezentaciju. Napravio sam neke male promjene i osvojili smo srebro. Puno je bilo komentara, da je to slučajnost i sreća, ali ništa u životu nije slučajno. Sve je to kvaliteta, rad. Bilo je, naravno, i sreće, ali sreća prati hrabre ljude, hrabre odluke. Nakon toga uspjeha dogodila se smjena generacija te je za mene uspjeh u Kataru veći od onog u Rusiji, jer sam tu reprezentaciju slagao sa svojim stožerom. U njoj je bilo 18 novih igrača i nitko nije očekivao da ćemo doći među četiri najbolje reprezentacije na svijetu.
Nakon SP-a u Kataru postali ste najuspješniji izbornik hrvatske nogometne reprezentacije i vrlo je vjerojatno da ćete to biti još jako dugo. Unatoč tomu, stalno se susrećete s podcjenjivanjem. Je li ova bronca zatvorila usta vašim najvećim kritičarima?
Uvijek će biti podcjenjivanja. Kod nas je postala moda da se ne cijeni i ne poštuje uspjeh. Ali ovo što je hrvatska postigla u četiri godine, dvaput osvojiti svjetsku medalju ogroman je uspjeh kojeg mi uopće nismo svjesni. Kritika je bilo i uvijek će ih biti. Prije su me pogađale, ali sad me više ne pogađaju. Svjestan sam da je ovo fantastičan uspjeh koji je satkan od teškoga rada i kvalitete naših igrača, tako da se na kritike više ne obazirem. Kritika mi daje samo još veću snagu, energiju i motiv da ponovim ili ostvarim još veći uspjeh. Neka kritičara, neka se vesele, to je njihova duševna hrana. Obično ta kritika dolazi od ljudi koji u životu nisu ništa postigli. Imaju tipkovnicu i komentiraju, a da nisu ni svjesni što komentiraju. I to je odraz njihova neuspjeha u životu.
Jedna ste od najpopularnijih osoba u hrvatskom narodu, svatko se želi s vama fotografirati, stisnuti vam ruku, pozivaju vas na različita događanja... Je li vas umorila popularnost? Nedostaje li vam nekadašnji puno mirniji život?
Točno je da se moj život jako promijenio, postao je puno dinamičniji, puno je veći pritisak. Međutim, ja se nemam pravo umoriti razgovarati s ljudima, komentirati, fotografirati se... Oni to žele i moja je dužnost da se odazovem. Ako oni pokazuju poštovanje prema meni, i ja moram pokazati poštovanje prema njima. Da, malo me umori, ali nije mi to teško. Nikad nisam odbio fotografiranje i razgovor niti ću to ikad učiniti. Ne, to je moja dužnost, obveza, jer hrvatski je narod pokazao koliko voli reprezentaciju i koliko cijeni sve nas. Odazvat ću se ljudima čak i kad imam neke obveze jer smatram to privilegijom.
Poznat je vaš stav da vas politika ne zanima, da niste ni lijevo ni desno. Jeste li ipak ikad dobili ponudu iz neke političke stranke da podržite ili tu stranku ili neki njezin projekt?
Zna se kako razmišljam. Politika me ne zanima i u politiku nikad neću ući. To nije moj svijet. Ja sam Hrvat, katolik, vjernik i to propagiram. Nisam ekstreman, nisam radikalan, govorim ono što mislim i ono što jest. Zastupam vrijednosti hrvatskoga naroda, vrijednosti na kojima je Hrvatska nastala u Domovinskom ratu i tako pokušavam živjeti. To je moj način, moj stil.
Nitko mi od političara ništa nije nudio jer znaju moj stav da me politika ne zanima. I ja taj svijet ne želim živjeti. Želim propagirati Hrvatsku na način za koji mislim da je potreban i želim to činiti preko hrvatske reprezentacije. U svojim izjavama nikad nikoga nisam povrijedio, nikad ni o kome nisam rekao ništa ružno. Uvijek kažem ono što mislim, ne skrivam se iza nečijih politika ili stavova. Zastupam vrijednosti na kojima je Hrvatska nastala.
Možete li sebe zamisliti kako se angažirate na nekom drugom području, koje nije sportsko?
Mislim da ne mogu. Sport je moj odabir, to je ono što najbolje znam raditi. Mogu u nečemu pokušati pomoći, ali mislim da ni u čemu drugom ne bih bio na visokoj razini. Cijeli sam život u nogometu, sportu, od njega živim. Veliki je uspjeh kad ljudi rade ono što vole i kad od toga mogu živjeti. Hvala Bogu, meni se to ostvarilo. Možda mogu otići u neke poduzetničke vode, ali sport je moj život i moj broj jedan.
Razgovaraju li vatreni o političkoj situaciji u Hrvatskoj? Znate li političke preferencije svojih reprezentativaca?
Ne razgovaramo puno o politici. Nama je politika naša reprezentacija, Hrvatska, sport, nogomet, promoviranje naše domovine i to pokazujemo svojim primjerom. Ne bavimo se drugim stvarima, nego samo onim što najbolje znamo i radimo. I nisam primijetio da se igrači izjašnjavaju o tome. Mi znamo tko smo, što smo i što nam je cilj. Zato smo i ostvarili rezultat.
Mi nismo kao političari, da smo podijeljeni na sto strana. Kad dođemo u reprezentaciju, imamo samo jedan sveti cilj, a to je Hrvatska i njezin uspjeh. Tu nema podjela. Da ih ima među nama, ne bismo ostvarili ovaj uspjeh. I to je ono što nedostaje našoj politici, našem društvu, to jedinstvo, zajedništvo. Hrvatska ga reprezentacija propagira, gura i očito uspijevamo.
Znaju li igrači međusobno tko je lijevo, desno...?
Svatko od njih ima svoje poslove, svoje razmišljanje. Politika nam nije tema.
Nedavno ste prisustvovali proslavi Dana Hrvata u Crnoj Gori, koji su ugroženi, otima im se baština, negira nacionalni identitet. Što vas je motiviralo na odlazak k njima?
Hrvatsku reprezentaciju prati cijeli hrvatski narod, uključujući i dijasporu diljem svijeta. Oni su nama velika podrška te je moja obveza da i ja dam podršku njima. Iako sam imao nekih drugih obveza, otišao sam u Crnu Goru jer sam smatrao da moram podržati tamošnje Hrvate. Bio sam dolje dva dana, bila je puna dvorana, oni su bili sretni, priredili su lijep program. Pokazali su mi kako su slavili naše pobjede u Kataru i koliko su bili ponosni na nas. Pokazali su veliko poštovanje i moja je dužnost da i ja njima pokažem poštovanje. Zato se odazivam svuda gdje mogu, jer hrvatska je dijaspora naša velika podrška.
Neki naši politolozi i sociolozi smatraju da je naša nogometna reprezentacija glavni stup nacionalnog identiteta u Hrvatskoj. Smatrate li da doista reprezentacija može pomoći u očuvanju nacionalnog identiteta, posebice Hrvatima izvan Hrvatske?
Mislim da nogomet i reprezentacija u ovih pet godina čine najbolje za Hrvate. Ovim dvjema medaljama postigli smo fantastičan uspjeh, ali mislim da su hrvatski identitet i ponovno buđenje hrvatskog domoljublja važniji od tih medalja. Sada sva djeca nose dresove s hrvatskim grbom i ponose se time. Prije to nije bio slučaj. Kupovali su se dresovi Ronalda i Messija, a sada hrvatskih igrača. To zaista prerasta u nešto više od nogometa. Reprezentacija propagira hrvatske vrijednosti i u ovom je trenutku mjesto okupljanja hrvatskog naroda, domoljublja, vjere... Ona je sigurno najjači brend Hrvatske u svijetu. Reprezentacija to čini s ponosom, zato i ostvarujemo velike rezultate. Hrvatski narod to prepoznaje i pokazuje na velikim okupljanjima. To me veseli više od medalja.
Nakon SP-a u Rusiji u Hrvatskoj je zavladala euforija, govorilo se da bi uspjeh Vatrenih mogao ublažiti duboke podjele u društvu, no vidjeli smo da se to nije dogodilo. Nedavno ste izjavili da bi Hrvatska bila najbolja zemlja na svijetu kad bi svi imali osjećaj pripadnosti kao što ga imaju reprezentativci i kad bi se naši građani ponašali kao reprezentativci. Možete li nam to malo obrazložiti?
Siguran sam da je Hrvatska po svemu najljepša zemlja na svijetu, po ljepoti, bogatstvu, sigurnosti... Ona ima sve predispozicije da to bude, samo nas, nažalost, društvene podjele i negativnost vode u krivom smjeru. Da se drugi ponašaju kao što se ponaša nogometna reprezentacija, i u donošenju odluka i svim drugim bitnim stvarima, bilo bi nam svima puno bolje. Hrvatska nema vremena čekati još deset ili petnaest godina, moramo početi donositi poštene i hrabre odluke i moramo dati šansu mladim ljudima. Ne treba gubiti vrijeme. Mi nismo, i to se pokazalo kao uspješno. Ne mogu shvatiti da ne postoji 50 mladih ljudi koji imaju dovoljno talenta i znanja da stvar uzmu u svoje ruke i počnu djelovati zajedno. Ove puste podjele vode nas u krivom smjeru, ovako nikad nećemo doći na zelenu granu.
Možda ove vaše riječi potaknu mlade ljude na politički angažman. Prije četiri godine u sportski rječnik uveli ste riječ "poniznost". Neki smatraju, npr. proslavljeni sportski novinar Božo Sušec, da ta riječ nije primjerena sportašima jer podrazumijeva skrušenost, pokornost, a da to nisu osobine koje bi trebale krasiti vrhunskog nogometaša, koji treba biti agresivan, čvrst, rabijatan. Kako to komentirate?
Hrvatski igrači ponašaju se tako – ponizno i skrušeno, zbog čega i imamo rezultate. Ali to ne znači da se predajemo i klečimo. Mi vjerujemo u sebe i svoju snagu, ali poštujemo druge. Zato nam ta riječ pristaje. Uz tu riječ ostvarili smo rezultate, ali nikad se nismo ponizili u porazu. Svima nama u Hrvatskoj trebalo bi više te poniznosti i skromnosti, jer nitko ne voli drske i bezobrazne ljude, a takvih je puno u Hrvatskoj i zato nam se sve ovo događa. Nitko neće poći od sebe i svojih postupaka, nego stalno tražimo alibi u nekom drugom. Ne poštujemo ni druge ni sebe.
Za uspjeh reprezentacije vrlo je važno da u svlačionici imate zajedništvo, zadovoljne igrače. Kako uspijevate "primiriti" nezadovoljnike, jer svi bi htjeli igrati?
Za rezultat je velika stvar da imate dobru atmosferu i pošten radni pristup prema svima jer ako to nemate, to igrači osjećaju. Glavni je cilj da nitko ne gleda svoj ego, a svi koji ga nisu mogli spustiti, morali su otpasti. Nijedan pojedinac nije bitan, bitan je tim. Kao izbornik tražio sam samo najbolje i najkvalitetnije i svima smo to obrazložili. Nažalost, ponekad se znalo dogoditi da igrači iskaču iz tih okvira pa smo se morali razići, ali i to je bolje od mučenja i atmosfere nepovjerenja. Kad imaš jednoga takvog u timu, to se širi i na kraju vodi u poraz.
Očito u Kataru niste imali incidentnih situacija poput "slučaja Kalinić" u Rusiji?
Igrači su to shvatili i svima je ponos doći u reprezentaciju. Svi oni koji po medijima iskaču sa svojim komentarima, nažalost i otpadnu jer nemamo vremena baviti se time. Ponekad i ja pogriješim, ali ja iza svojih odluka stojim.
Nije baš lako šefovati velikim zvijezdama poput Modrića i Perišića. Kako to uspijevate, u čemu je vaša tajna?
Ja nisam nikakav šef, nikome ne naređujem niti ga tjeram. Imam puno povjerenje u ljude i oni ga imaju u mene. Svatko zna svoj dio posla, što je jako važno u hrvatskoj reprezentaciji. Zaista pokazujem respekt prema svima i oni to znaju. Tako vodim reprezentaciju, svi su svjesni da u njoj imaju svoje mjesto.
Pred vama su kvalifikacije za Europsko prvenstvo 2024. godine. Okosnicu momčadi imate, rekli ste da morate naći neke nove igrače. Jeste li ih uspjeli naći?
Okosnica je tu i oko nje ćemo graditi reprezentaciju. Mi u osam utakmica moramo ostvariti rezultat i plasirati se na prvenstvo u Njemačkoj. A do lipnja i finala Lige nacija moramo se spremiti da budemo konkurentni protiv Nizozemaca u polufinalu. Pokušat ćemo tražiti nova osvježenja, veseli me činjenica što Hrvatska već sada ima mladih igrača koji dolaze. Za budućnost se ne moramo brinuti, podigli smo ljestvicu jako visoko.
Ne otkrivate imena, ali pretpostavljam da u vidu već imate neke mlade igrače.
Cijeli moj stožer bavi se time, sigurno nećemo pogriješiti u izboru. Okosnica je ona koja je bila u Kataru, nema potrebe za velikim promjenama.
Pisalo se da neki naši igrači nisu u najboljoj formi u svojim klubovima. Je li sve u redu s njihovom formom?
Imamo malo problema, ne igraju svi standardno. Očito u Europi danak plaćaju oni koji su bili na Svjetskom prvenstvu i očito im treba vremena da se vrate u formu. Brozović je bio dugo ozlijeđen i tek se sada vraća, Luka je uskočio u ritam utakmica nakon prvenstva, tako i Kovačić. Pašalić i Vlašić su ozlijeđeni... Imamo malih problema, ali pokušat ćemo složiti momčad kako treba. Moramo dobro startati protiv Walesa i Turske u ožujku, naš je cilj biti prvi ili drugi u grupi. Dosad smo za vrijeme mojih kvalifikacija bili prvi u grupi i želim tako nastaviti dalje.
Ja sam Hrvat, katolik, vjernik i to propagiram. Neprocjenjivo!