Izjava koju je odvjetnik Zoran Pilipović dao 30. listopada 2008. da ne želi u pretkaznenom postupku braniti Roberta Matanića jer se nije slagao s njegovom namjerom da razgovara s USKOK-om o činjenicama vezanim za ubojstvo Ive Pukanića i Nike Franjića koštala ga je dva ponovljena procesa zbog odavanja službene tajne, a sad ga čeka i treće suđenje! Sudac zagrebačkog Općinskog kaznenog suda Rafael Krešić dva je puta nepravomoćno oslobađao Pilipovića, no Županijski sud, dajući za pravo tužiteljstvu, ponovno je ukinuo oslobađajuću presudu i naložio sucu da opet analizira dokaze!

Beznačajno djelo

Tročlano vijeće Županijskog suda u sastavu Sonja Brešković Balent, Tatjana Ivošević Turk i Lidija Vidjak zaključilo je da je u pravu tužiteljstvo "kad navodi da nije bilo razloga za donošenje oslobađajuće presude protiv Pilipovića". No, nejasno je zašto drugostupanjski sud, ako drži da je Pilipovića trebalo osuditi, nije sam sazvao glavnu raspravu, što može po zakonu, i presudio odvjetniku!?

Je li očekivati da će se sudac, koji je dvaput sudio o istoj stvari i koji je zasigurno uložio dovoljno truda i vremena da analizira sve dokaze, treći put predomisliti i presuditi suprotno svojim ranijim stavovima!? Podsjetimo, sudac Krešić je lani u presudi obrazložio da je Pilipovićeva izjava sadržajno bagatelna, da je sadržajno rekao puno manje od onoga što je tada javnosti bilo poznato iz medija, izjava dužnosnika policije...

Nejasni kriteriji

Naveo je da poštuje pravni stav i argumentaciju Županijskog suda iz prve ukidne presude da je Pilipović ostvario obilježja kaznenog djela službene tajne iako u trenutku razgovora s medijima nije imao status službene osobe, no ostao je pri stavu da je riječ o beznačajnom djelu koje ne zavređuje sankciju. Sudac je u presudi naznačio i nešto jako važno, što se tiče i novinara:

– Razmišljanje o potrebi primjene instituta beznačajnog djela i na ovo kazneno djelo otvara pitanje kažnjivosti novinarskog rada pri objavi informacija formalno proglašenih tajnom bez jasnih kriterija ili kažnjivosti prenošenja već široko publicirane informacije, koja je svima poznata. Potrebno je, pa i primjenom instituta beznačajnog djela, osigurati pravnu sigurnost i intencija je presude uputiti na izostanak svih razumskih potreba za sankcioniranje ponašanja okrivljenika.