Šestogodišnji Patrick-Karlo Filipović iz Zagreba rodio se s nasljednom anomalijom i nedostaje mu uška. Maleni dječak kojemu je dijagnosticirana mikrotija 3. stupnja, što je jedan od najizraženijih oblika te genetski uvjetovane bolesti, potkraj prošle godine posljednji je put operiran kako bi se, uz pomoć rekonstruktivne medicinske metode, stvorila nedostajuća uška.

Dječakovi su roditelji liječničku pomoć zatražili u svim zagrebačkim bolnicama, no oni im nisu mogli pružiti odgovarajuću pomoć.

Roditelji su, ne znajući kome se obratiti, na internetu pokušavali doći do informacija o liječenju u inozemstvu, no tada su se susreli s dr. Tomislavom Carićem iz KB-a Dubrava, koji je slične slučajeve vidio u Hamburgu i New Yorku te ponudio pomoć obitelji.

Različite tehnike

Dr. Carić, kojemu je ovo bio prvi kirurški zahvat takve vrste, ustvrdio je kako ne zna "točne brojke, no na četiri i pol milijuna stanovnika vrlo je mali broj oboljelih", što dokazuje i činjenica da se prvi put u Hrvatskoj susreo s takvim slučajem.

– U posljednjih deset godina nisam čuo za sličan slučaj, no prošli sam tjedan doznao za sličnu operaciju jednoga kolege, no koristio se drugim tehnikama.

Njegov kolega, koji radi u istoj bolnici, primijenio je tehniku kojom je pacijentu uho najprije presadio na ruku te kasnije na mjesto gdje se uška nije uspjela razviti.

Iako Patrick-Karlo nije imao ušku, liječnici su već prije ustvrdili kako dijete na oštećenom uhu ima sluha, no otprilike 50 posto manje. Dr. Carić napominje da su estetska i socijalna dimenzija kod sličnih slučajeva posebno važne jer mala djeca često reagiraju s nerazumijevanjem kada se u njihovu društvu pojavi dijete koje je "drukčije".

– Kako sam i sam otac, posebno mi je bilo lako povezati se s takvim djetetom – rekao je liječnik.

– Koristeći se hrskavicom s rebara, u prvom je zahvatu modelirana, a u drugom je uška formirana – objasnio je dr. Carić. Rekonstruktivni zahvat koji su liječnici bolnice u Dubravi uspješno obavili djetetu neće omogućiti bolji sluh, no omogućit će mu da se osjeća sigurnijim nego prije operacija.

Poput druge djece

Nakon prvog zahvata početkom kolovoza i drugoga potkraj studenoga Patrick-Karlo sada izgleda poput ostalih dječaka s kojima se igra i druži. Dr. Carić napominje kako je moguća i treća operacija koja bi izgled uške mogla potpuno prilagoditi izgledu zdrave uške, no napominje da to nije prijeko potrebno, već bi se time samo popravio estetski dojam.

U sljedećih pet mjeseci liječnički tim pod vodstvom dr. Tomislava Carića zajedno s roditeljima odlučit će o tome hoće li daljnje operacije biti potrebne. Dr. Carić je rekao kako on razumije roditelje kojima je u ovoj situaciji gotovo još i gore nego samom djetetu koje dalekosežnost budućih odluka još ne može posve shvatiti.

Patrick-Karlo ponaša se kao svako drugo dijete te nema razvojnih teškoća, no naše je društvo još uvijek preuskogrudno da bi bez zadrške prihvatilo nekoga tko je drukčiji, pa makar i samo izgledom.

Naše društvo, kako je ustvrdio dr. Carić, nije spremno prihvatiti osobu kao što je mali Patrick-Karlo te su prijašnje operacije, smatra dr. Carić, bile nužne kako bi se omogućio dostojan život djetetu koje ni krivo ni dužno postaje predmetom rasprava, te kako bi dijete bilo posve prihvaćeno, ne samo u školi.

Roditelji su se obratili Večernjem listu te izrazili zahvalnost doktoru Cariću koji je promijenio život i njihovu djetetu i njima. Dječakova majka kazala je da je dr. Carić bez zadrške stao na stranu obitelji te djetetu pomogao da odrasta bez trauma. Roditelji ističu da osobu poput dr. Carića, koji je zdušno prihvatio poziv obitelji da pomogne njihovu djetetu i obavi zahtjevnu operaciju, još nisu upoznali. Do kraja života bit će zahvalni liječniku i njegovim suradnicima.