U Tokiju je stolovao direktor koji je poznavao uglednike iz političkih partija i mešetarenje putem banaka i burzi. Ali nije pojma uimao o funkcioniranju sustava niti se okružio osobama koje o tome više znaju. Vrijeme neprekidno curi. Potrebno je bilo angažirati obližnje tvrtke ili u najgorem slučaju vojsku, dopremiti teškim helikopterima kontejnere s agregatima za struju i prikopčati pumpe na te agregate. Posao relativno jednostavan, pa mi u Hrvatskoj smo na taj načim cijelu Dalmaciju neko vrijeme opskrbljivali strujom kad su dalekovodi bili srušeni od velikosrpskih terorista!!! Ali krive osobe na krivom mjestu, pokazalo se da to spretnom maheru-direktoru nije palo na pamet a tim oko njega satavljen od ljigavaca a ne od stručnjaka nije imao hrabrosti to mu kazati i preuzeti odgovornost.

Tek nakon 12 sati potrošeni su akumulatori, prestale su raditi pumpe za hlađenje, došlo je do pregrijavanja reaktora, procurili su radioaktivni plinovi i tekućine, došlo je do niza eksplozija, reaktori uništeni, šteta trajna. A da je na izvršnoj funkciji umjestoo mešetara i političkog podobnika bila stručna osoba, sve bi se izbjeglo. I nije trebalo imati puno pameti. Samo dopremiti kontejnere s agregatima i prikopčati pumpe za hlađenje reaktora na njih. Nisu niti Japanci ono što su nekad bili. Ogrezli u korupciji i političkim mešetarenjima, poput svojih gospodara, počeli su izravno nanositi štetu i svome narodu i svojoj zemlji. Ako ih ova nesreća trgne i odbace lažljiv i prevarantski utjecaj zapadnih muljatora možda bi mogli na časnim tradicijama svog naroda održati svoju zemlju i kulturu. Ali, ne vjerujem. Svugdje je to manje-više isto. Gdje god pogledaš, Grčka, Amerika, Španjolska, mi, sve mutivode i neznalice na izvršnim funkcijama. I tako desetljećima.

Tsunami je praktički još uvijek nepredvidljiv, poput potresa. Preventivno mogu se tijekom gradnje koristiti pravila za seizmičku gradnju u trusnome području 10. stupnja i u okviru procjene opasnosti, a iz toga i procjena rizika sagledati ostale sigurnosne aspekte. Ali glavnini krivac za japansku tragediju je nesposobno vodstvo postavljkeno po političkoj i menađerskoj liniji a ne po liniji stručnosti i sposobnosti, znanja i poznavanja kompletne tehnologije. Naime, nakon katastrofalnog potresa i tsunamija došlo je do prekida napsajanja električnom energijom uslijed rušenja dalekovoda. U elektrani su postojale pouzdane pumpe koje su rashladnom vodom hladile reaktore koji su automsatski prešli u režim gašenja. Za pumpe su postojalči izvori napajanja koji traju 12 sati. I to je osnovna scenografija.