Performans "Zagrebi! Festival" počeo boksačkim mečem koji se nije dogodio
‘Vlaška šaka’ Labrović nije u ringu dočekao Božu Biškupića
Konceptualni umjetnik Siniša Labrović je skakutao pokazujući publici okruglu ploču oko struka s natpisom samoproglašenoga ministra
Po tmurnom vremenu, ali bez kiše, u petak se točno u 18 sati odigrao boksački meč u kojemu je glavnu ulogu imao izazivač – konceptualni umjetnik Siniša Labrović. Rezultat meča koji se nije dogodio kod spomenika kralju Tomislavu ispred Glavnoga kolodvora objavio je u mikrofon glumac Vili Matula – Siiiiiiiiniša Laaaaaabrović za ministra kulture.
Dok je glumac u ringu proglašavao pobjednika, pred golemim brojem okupljenih sugrađana, među kojima su bili i đaci koji su markirali iz škole i slučajni prolaznici, Labrović je skakutao u ringu skidajući rukavice i pokazujući publici okruglu ploču oko struka s natpisom samoproglašenoga ministra, dizao obje ruke u znak pobjede i vikao kako njegova vlast počinje u ponedjeljak. A upravo ovim duhovitim i angažiranim “mečem” počeo je i ovogodišnji Zagrebi! Festival.
U neviđenom borilačkom spektaklu, kako je u mikrofon uvodno vikao Matula, treba se promijeniti politička slika naše države. Jedan je u poziciji da brani svoju funkciju, ministar kulture mr. Božo Biškupić zvan Kolektor u teškoj kategoriji po HDZ verziji, jer narod smatra da je težak između dva i pol i tri milijuna eura, a s druge je strane izazivač Vlaška šaka Siniša Labrović, s mnogo više poraza u svojoj karijeri. Njegova drskost i upornost mogle bi odigrati presudnu ulogu u ovoj borbi Davida i Golijata, objašnjavao je glumac Vili Matula, dodavši kako se Labrović nametnuo kao ulični borac, a protivnik je navikao na salonski boks.
Labrović je izjavio je da mu je žao što aktualni ministar kulture Božo Biškupić nije pristao na “časnu borbu u ringu”, već je poručio da je on miroljubiv čovjek koji se ni s kim ne tuče za fotelju.
Dakle, Labroviću se mora priznati da je barem u jednom bio uspješan - zaista se isključio iz društva moralnih ljudi. Bravo!
Sve činjenice o tom slučaju su odavno poznate. Nema se ništa novog za reći. Ostaje jedino da se ne zaboravi kako je počela karijera velikog umjetnika i borca za Varšavsku Siniše Labrovića.
A oni koji ne znaju s kim imam posla, neka pročitaju ovo:
tinyurl.com/sinisa-labrovic
Ovco, s vama se sporiti argumentima je potpuno besmisleno. Ovco, sve što sam napravio je bilo utemeljeno na zakonu, inače bi me tvoji potrgali. Takodjer, ovco, mislim da sam sve napravio i prema zavidnim etičkim standardima. Ovco, kad su u javnosti bili prepoznati kao licemjeri u tom konkretnom slučaju i kad je jedna druga udruga ljubitelja životinja preuzela inicijativu, Prijatelji su brzo promijenili ploču i ponudili kako će i oni tražiti udomitelje za ovce, našli su ih i nudili su mi suradnju, a što sam ja odbio. Ovco, kao i neki drugi pokreti koji su branili slabe i ponižene, i vi mislite kako istina i fakti nisu važni i kako ste vi uvijek i apsolutno u pravu, da cilj ne bira sredstva i da će stoput ponovljena laž i insinuacija uhvatiti korijena. Ovco, vi ste zamijenili sebe sa žrtvom koju zastupate, a njenu nevinost ste pripisali sebi. Ovco, stvar je moguće vrlo jednostavno riješiti: vi organizirajte javnu tribinu bilo o mom radu ili uopće o umjetničkim projektima koji uključuju životinje pa da napokon suočimo fakte, a ne da se vi uvijek iznova nabacujete blatom koje se temelji na "navodno". Ovco, do tada ću vas držati za insinuatore, a insinuacija (mi) je zloćudnija i odvratnija od laži. Ovco, izadjimo jednom pred javnost pa da vidimo što je istina o tom radu. Dakle, ovco? Čekam vas, ovco. Gdje god i kad god hoćete, ovco! Javno, ovco! Pa da završimo već jednom s gnjusnim podmetanjima, ovco.
























Mr. Labrovic is truly a brave individual; no matter what the rest of the readers say, drastic problems require drastic step to be resolved. Short of pushing for a revolution, his actions, regardless of how "in poor taste" they might be considered by the readers, is a peaceful demonstration against everything that is corrupted, against everything that diminishes the roots of democracy, against everything that is a measure of equality, and NOT of wealth, prestige and shady influence. Whether Mr. Labrovic's method is politically correct or not, in good taste or not, is utterly irrelevant. Croatia, I dare say, needs more Labrovics, more squares and streets which belong to the people. A lovely country as she is, certainly does not suffer any draw-backs by some-one's pissing on "cordoned-in" square. After all, the first rain will wash-out his piss, but no rain will wash-out corruption.