Sat je gotovo otkucavao ponoć. Mostar je tonuo u san. Hrvatski je predsjednik završio svoj dvodnevni posjet BiH koji će ostati povijesni. Jer, posljednji put hrvatski predsjednik (Franjo Tuđman) posjetio je Hrvate zapadne Hercegovine prije 13 godina. U restoranu u zapadnom dijelu Mostara Ivo Josipović uz hercegovačke specijalitete uživao je u kasnoj večeri. Vidljivo umoran, komentirao je posjet, a napose govor u parlamentu koji je izazvao velike političke prijepore u Hrvatskoj o proteklom ratu.
Središnji dio vašeg posjeta bio je govor, napose onaj dio u kojemu ste izrazili žaljenje "zbog sudjelovanja RH u politici koja je 1990. pokušala dijeliti BiH".
– Ono što sam želio poručiti, pa i pod cijenu toga da netko to pogrešno shvati, moja je teza o tome kako mi je žao što je hrvatska država u jednom razdoblju svoje povijesti vodila politiku koja je produbljivala razlike. Nema boljeg dokaza da ta politika nije bila dobra od tog da je danas dvostruko manje Hrvata u BiH nego što ih je bilo prije rata. Znam, to je uzburkalo mnoge koji su mislili da tako ne bi trebalo otvoriti to pitanje. Sa svakim se problemom treba vrlo jasno suočiti, teško možemo mijenjati politiku ako ne vidimo što to nije bilo dobro. Vidim, neke je to i emotivno potreslo, pa se pitaju dovodi li se time obrana, državnost, Domovinski rat u Hrvatskoj u pitanje.
Jeste li doveli u pitanje obranu i Domovinski rat?
– Ne. Stvari nisu crno-bijele. Moja je izjava daleko od toga da bi bila podcjenjivanje i obrane i borbe za hrvatsku državnost u Hrvatskoj i, dakako, ovdje borbe za slobodu hrvatskog naroda u BiH. Ona je upozorenje da u vođenju politike moramo biti s drukčijom vizijom, širom nego što je to bila, možda uvjetovano i ratom.
Hrvatska se podijelila, no u svijetu govor je primljen s odobravanjem.
– Da. Ta izjava, sudeći po tome kako je primljena i u SAD-u i u EU, dodatno je otvorila vrata i Hrvatskoj i Hrvatima u BiH. Otvorila je vrata jednog pouzdanog partnera koji je kadar i kritički o sebi promišljati.
No, iz Banskih dvora stigle su žestoke reakcije.
– Često smo zarobljenici povijesti. Kod političara postoji strah da otvore novu stranicu jer to biračko tijelo neće najbolje primiti. Mogu donekle razumjeti reakciju političkih stranaka, pa možda i Vlade, koje se boje naglijeg zaokreta, ali po mom najdubljem uvjerenju, to je u najboljem interesu hrvatskoga naroda. I pozivam Vladu da iskoristi ono dobro iz te izjave.
U dijelu hrvatske javnosti vaš su posjet BiH doživjeli i kao svojevrsnu provokaciju. Što su bili vaši ključni motivi?
– Krenuo sam na ovaj put sa željom da se otvori nova stranica. Krenuo sam od Sarajeva, glavnoga grada BiH, grada u kojemu i Hrvati moraju imati svoje mjesto, svoju poziciju, i u političkom i u fizičkom smislu. Susreo sam mnoge važne ljude u politici vlade BiH, parlamenta, susreo sam se i s Predsjedništvom BiH.
BiH ima prilično heterogenu političku vlast i različite interese.
– Razgovori su mi potvrdili kako se ljudi slažu, što mi je drago, da ovog trenutka postoji problem koji treba rješavati. To je problem jednakopravnosti koji tišti najviše Hrvate, ali tu su i neki drugi problemi funkcioniranja države kao cjeline. Vrlo mi je bilo važno vidjeti da Hrvatsku prepoznaju kao važna čimbenika, važna partnera, ne samo Hrvati nego i druga dva naroda. Hrvatskim sam strankama skrenuo pozornost na to da se, kad je posrijedi jednakopravnost hrvatskog naroda, svi uhvate za isti štap.
Srbi u BiH zamjerili su vam to što se uz Ahmiće i Križančevo Selo niste poklonili srpskim žrtvama.
– Doći će to na svoje. Jasno je da u jednom danu nisam mogao obići sve. Svaku žrtvu treba oplakati. Dakako, politika je nešto drugo i tu imamo svoj interes koji trebamo ostvariti. Inače, bez obzira na to što su pojedini srpski političari malo panično prigovarali, upoznao sam i srpske političare u BiH koji su od formata i zasigurno će biti prilike da se s njima vrlo detaljno upoznam.
Kakve dojmove nosite iz srednje Bosne? Ondje ste posjetili mjesta na kojima su stradavali i Hrvati i Bošnjaci.
– U srednjoj se Bosni možda dogodio i najvažniji događaj cijele ove priče. To je odlazak na dva mjesta na kojima su stradale nevine žrtve – Ahmiće, u kojima su žrtve bili Bošnjaci, i Križančevo Selo, u kojem su žrtve bili Hrvati. Svojim golemim uspjehom, da budem malo i patetičan, smatram i to što su na oba mjesta došli i vjerski poglavari – reis-ul-ulema Cerić i kardinal Puljić – koji, kako sam čuo, nikada nisu zajedno bili na nekom takvom mjestu.
Je li vrijeme da srbijanski dužnosnici obiđu mjesta stradanja u Hrvatskoj?
– Već smo započeli razgovore o tome, ali ne bih još o pojedinostima. Posebno u Hrvatskoj ima mjesta koja moramo posjetiti, prije svega Vukovar. Ima i onih mjesta koja i mi Hrvati trebamo posjetiti, pokloniti se žrtvama druge strane. Prema tome, početak je simbolika, a onda nas čeka, kao što čeka i vas ovdje, u BiH, naporan rad, predan rad i spremnost na kompromis
Josipović ....... ostatak ostataka.