U hrvatskoj političkoj praksi svašta se već dogodilo, no da bi jedan političar, nakon što je 17 godina u političkoj mirovini, mogao ponovno uskrsnuti, e toga još nije bilo. A dolaze informacije koje kažu da uvijek utjecajne “sijede glave” HDZ-a promišljaju kako nagovoriti Nikicu Valentića da se politički aktivira i ubaci u utrku za izbor novog lidera i vodstva stranke! Ima, naime, mnogo iskusnih hadezeovaca koji nisu najsretniji razvojem unutarstranačke liderske borbe i procjenjuju da niti jedan od šest kandidata za novog čelnika HDZ-a nije, ili zasad još nije, dovoljno dobro rješenje.

Znaju i da Valentić ne bi bio dugoročno rješenje. Njegov bi zadatak bio da pripremi HDZ za ulazak u novo pobjedničko razdoblje. On bi, kao jedan od rijetkih hadezeovaca koji, procjenjuju, jest u stanju pomiriti (ili barem primiriti) interese svih frakcija, pripremio put do relativno brzih ponovnih izbora, kada bi stranka napokon bila spremna pronaći dugoročnije lidersko rješenje.

Nikica Valentić i jest politički “specijalac”, kojega je Franjo Tuđman gurnuo u vatru u teškim ratnim godinama. Izvukao ga je iz Savkina KNS-a riječima “ovi su mi trebali da dobijem izbore, ti mi trebaš da izgradim državu”. Kada je obavio posao, stabilizirao državu i gospodarstvo, otišao je, premda je bio na vrhuncu popularnosti. Novi izazov bio mu je pokretanje vlastite tvrtke i baviti se investicijskim projektima.

Premda čvrsti hadezeovac, Valentić rijetko, samo na poziv, dolazi na neke stranačke skupove. No, uvijek je bio u tijeku. U rijetkim političkim istupima gledao je korak dalje u budućnost HDZ-a i države. A za krizu u kojoj se Hrvatska našla smatrao je da bi je jednostavnije riješili kada bi bila formirana kratkotrajna, no učinkovita tzv. velika koalicija. Lijevog i desnog centra. Na čemu počiva Valentićeva politička snaga? Na karakteru, samopouzdanju i taktičnosti. Na zdravlju ne, zbog kronične bolesti kostiju.

A ostali već voze u 5. brzini

Prije dva mjeseca gotovo su svi mediji, nakon što je zavladalo oduševljenje pobjedom Kukuriku koalicije, prenosili krivu vijest da je Zoran Milanović, ta nova nada Hrvatske, ujedno i naš najmlađi premijer. Milanović je u 46. godini života, no Hrvatska je imala premijera koji je to postao u svojoj 43. I koji je preuzeo kormilo Vlade u travnju 1993. kada je trećina Hrvatske još okupirana i razrušena, kada su mirovine bile otprilike 100 DEM, u zemlji 700.000 izbjeglica, a Dalmacija je bez struje, prometno odrezana od Zagreba.

U iduće dvije i pol godine taj je premijer, na početku nepopularan jer je bio drastičan u rezanju troškova, postao najpopularniji. Otišao je sam, kako se bio i dogovorio s Tuđmanom, kojemu je svoju ostavku dao drugog dana nakon što su hrvatski vojnici ušli u Knin. Još je četiri mjeseca tehnički upravljao, no u studenome 1995. odlazi. Nikica Valentić sada je u 62. godini i u politiku se ne petlja već 17 godina. Želio je da ga se zaboravi. No, sada i lijeva i desna politička scena sve više bruji o njemu kao mogućem kandidatu za predsjednika HDZ-a.

Saznaje se da je Valentić prilično nesklon ideji o “reaktiviranju”. Zapravo, grozi se te ideje jer, navodno, nema tih ambicija, snage, niti šansi. Svi postojeći kandidati za vrh stranke već “voze u 5. brzini”. Valentićeva je ambicija samo sadašnjem vrhu stranke objasniti da se političke okolnosti u državi brzo mijenjaju, toliko brzo da se pokazuje kako je HDZ u organizaciji svojih unutarstranačkih izbora suviše spor. Misli da ne treba čekati 20. svibnja za izborni sabor stranke. Čini se da bi tri i pol mjeseca prljave kampanje moglo stranku još destabilizirati.

Oni koji žestoko pritišću Valentića i uvjeravaju ga da je stanje dramatično te da stranci treba ujedinitelj, procjenjuju da J. Kosor stranci ne donosi ono važno – budućnost. Milinović je OK, no muči ih procjena da nije kapacitet koji će moći demokratski ujediniti frakcije. Milošević je pametan, no u biti liberalni je političar, tehnomenadžer.

Doktori Prgomet i Kujundžić teško da će imati vremena nametnuti se članstvu, a Karamarko se dokazao u stranci na teškim mjestima, no nije do kraja izgradio svoj specifični način djelovanja i razmišljanja. Valentić dobro poznaje gotovo sve ove kandidate. Kada je on odlazio s političke scene, u stranku je ulazila J. Kosor, a kao premijer je čvrsto bio stao uz Karamarka kada su ga naumili maknuti s mjesta prvog policajca Zagreba. A s Milinovićem, osim što su Ličani, povezan je i obiteljski. Rođaci su, a Milinović je neko vrijeme i stanovao kod Valentićevih.

Ta je povezanost s Milinovićem i jedan od glavnih razloga što se Valentić nećka oko ideje o svom reaktiviranju. Ne želi Dadi politički nauditi. No pojavi li se i on u utrci za “tranzicijskog” predsjednika, neće ga unutar HDZ-a svi dočekati raširenih ruku. Nekima Valentićeva karizma iz ratnih devedesetih i ne znači puno.

– Nije to realno, kakav Valentić, on je simpatičan, no nećemo se vraćati unazad. U predizbornom procesu, vjerujemo, pokazat će se da je jedan od postojećih kandidata sasvim dobro rješenje, kaže jedan od mlađih lidera HDZ-a, inače upoznat s kalkulacijama o Valentiću. Ne misli da bi se neki od kandidata mogli povući pojavi li se Valentić.

Slaže se, pak, s planom demokratizacije u “dva koraka”, da će, poslije izbornog sabora u svibnju, nakon najduže godinu i pol, uslijediti još jedan koji će izabrati stranačkog šefa, ali i kandidata za premijera. Ne smatra da bi Valentić bio potreban kao jedini jamac stabilnosti i frakcijskog mira.

– Nije rat, kaže ovaj mlađi lider.

Možda bi promijenio mišljenje kada bi znao što je Tuđman, godinama nakon odlaska Valentića, o njemu govorio: “Nikica je prototip idealnog hadezeovca. Europljanin, gospodarstvenik, modernih pogleda, nacionalno svjestan i domoljub”. – A Franjo nikada ni o kome nije govorio na sličan način, kaže jedan bliski Tuđmanov suradnik, kojemu je i danas žao što Valentić nije “naslijedio” Tuđmana. Kaže da je Valentić Franji pet puta davao ostavku, permanentno su se raspravljali i svađali, no to je Tuđmanu, zapravo imponiralo, cijenio je što Valentić ima svoj stav.

Jadranka je čula, pa zanijemila

Vidjet će se što će o Valentiću reći ostali kandidati, a saznaje se da je, kada je čula tu vijest, J. Kosor – zanijemila.

Slaven Letica dugogodišnji je Valentićev prijatelj.

– Kad je o meni riječ, nemam nikakve dvojbe da bi za HDZ Valentić bio najbolji izbor za predsjednika stranke! Kao predsjednik ratne Vlade pokazao je vrline i znanja koja danas trebaju stranci koja proživljava vodstvenu, doktrinarnu, moralnu i krizu identiteta: vjerodostojnost, odlučnost, otvorenost, snošljivost i neupitno domoljublje. U nasljeđe je ostavio dobre ekonomske statistike. Spomenut ću tek jedan, najvažniji podatak: vanjski je dug na kraju njegova mandata bio otprilike 3,5 milijarde eura, a zatim je rastao kao gljive nakon kiše: Mateša ga je “podigao” na 10, Račan na 20, Sanader na 45, a Kosorica na 47 milijardi eura.

Dosadašnji su kandidati, na neki način, jamstvo za bespoštedne frakcijske i regionalne, pa i osobne obračune. Uz to, koliko god Lijepa Naša i HDZ bili “bolesni”, tri liječnika, jedna bivša novinarka i jedan bivši obavještajac ne jamče boljitak stranci, nego daljnju eroziju. Druga je, pak, stvar je li Valentić zainteresiran za ponovni izlazak u političku arenu. Kao uspješan poduzetnik koji je 15 godina gradio i ima izvrsnu poslovnu reputaciju, sigurno nije. Kad bi me, kao prijatelja, zapitao o kandidaturi, bio bih zdvojan. Rekao bih mu da mu se to nikako ne isplati, ali i da bi se to isplatilo HDZ-u, a time i Hrvatskoj – kaže Slaven Letica.