Još na ljetnom upisnom roku na sva hrvatska sveučilišta pravo upisa ostvarilo je 25.441, a na jesenskom roku 3.886 brucoša pa je nova akademska godina, koja je započela s ovim tjednom, započela s praznih 11.673 upisnih mjesta diljem zemlje. Nikad više studijskih programa, nikad više raspoloživih upisnih mjesta, a iz godine u godinu sve manje studenata. Ne samo da na razini cijele Hrvatske gubimo broj studenata, nego iz godine u godinu u generaciji koja pristupa sustavu visokog obrazovanja bilježimo sve više onih koji izlaskom na državnu maturu, a onda i s ocjenama i eventualnim dodatnim provjerama znanja, ne uspijevaju ostvariti minimalne uvjete za upis na neke od studijskih programa.
Dakle govorimo o odličnim, štoviše i super odlikašima, barem tako ocijenjenima u srednjoj školi, koji najprije razinu stvarnog znanja otkriju na državnoj maturi, a onda i prilikom upisa na fakultet. No takvi su manja briga. Puno veća briga visokoobrazovnih ustanova jesu oni, vrlo dobri i odlični dojučerašnji učenici srednjih škola, koji zapravo ne znaju temelje za koje se na fakultetu podrazumijeva da su odavno usvojeni. Neovisno u kojem području – matematici, fizici, kemiji, biologiji, umjetnosti, tehnologiji.
VEZANI ČLANCI:
No nekako, kazat će to brojni fakultetski profesori, najviše boli nedostatno znanje vlastita jezika i čitanja s razumijevanjem. Jer s time se suočavaju kada iz godine u godinu svojim studentima požele dobrodošlicu i s njima krenu u prvu godinu studija. I tako se u krug čude svi, iako godinama Hrvatska ima i više nego očite rezultate iskazane upravo na ispitima državne mature – naši učenici engleski znaju za odličan, vlastiti jezik za trojku. No to nikada ne spriječi političare da iz godine u godinu, kad ponestane tema ili kad postane na političkom polju gusto, u prvi plan i potpuno tendenciozno istaknu "problematične lektire" ili naslove koje učenici moraju ili bi trebali pročitati. Pa se zažari javni prostor, roditelji se nakostriješe od naslova lektira, likova i citata, ali ne i od činjenice da brucoš teško razumije, primjerice, matematički zadatak postavljen riječima, iako je u matematici do jučer bio vrlo dobar ili odličan.
Tu se paralela teško povlači ili se ne povlači nikako, jer u svijetu prosječnosti, barem prema prosječnom tumačenju, to ionako nema veze jedno s drugim. A prosječnost si moramo priznati. Ona je, potvrđuju to i nacionalni ispiti, konstanta od osnovne pa srednje škole sve do fakulteta. Prosječnost ne ide samo na račun učenika, naravno. Prosječnost se očitava i u ovoj akademskoj godini, u kojoj je bilo gotovo pa najviše studijskih programa, s najviše upisnih mjesta pritom najmanje onih nužnih tržištu rada. Ali nužnih za održavanje radnih mjesta.
