Izazovi – U prilog euroskeptičnoj tvrdnji da će ulaskom u EU nastradati hrvatski seljak govori nekoliko mišljenja: Zajednička poljoprivredna politika postaje nacionalna politika, čime se gubi dio autonomije u vođenju poljoprivredne politike. Uz to je vezana i obvezna primjena svih mjera ZPP-a koja nije nužno povoljna za sve proizvođače. Sredstva iz fondova u 100-postotnom iznosu za hrvatske seljake bit će dostupna nakon 10 godina, što je dugoročno isplativa investicija, no na kratki rok moglo bi biti problematično, pogotovo za manja gospodarstva.

O nedovoljnom znanju i iskustvu u pisanju projekata kojima se povlače sredstva iz EU fondova govori i podatak da je iskorišteno svega 7% IPARD programa namijenjenog poljoprivredi.   

Prednosti – Na poljoprivredu otpada oko 40% europskog proračuna koji godišnje iznosi oko 129 milijardi eura. Hrvatski poljoprivrednici će na raspolaganju imati oko 5 milijardi kuna godišnje za izravna plaćanja i ruralni razvoj. To konkretno znači da se za izravna plaćanja zadržava postojeća razina između 350 i 400 milijuna eura, dok je za ruralni razvoj namijenjeno 333 milijuna eura godišnje.

Za hrvatske seljake nije važno tko daje te novce, bitno je da novci stižu na račun, no za hrvatski proračun to je iznimno bitno. Ključ je u tome da će se unutar 10 godina ti novci isplaćivati iz europskog, a ne hrvatskog budžeta. Ono o čemu se pregovaralo bilo je – kojim tempom će hrvatski novci biti zamijenjeni europskim novcem. Dobili smo što i prethodne zemlje, i još malo više. Za izravna plaćanja 25% europskog novca prve godine, uz postupno povećanje do 100% nakon 10 godina. U stvarnosti već u prvoj godini članstva dobivamo 50% europskog novca, jer je ispregovarano da se dio namijenjen ruralnom razvoju "prelije" u dopunjujuća plaćanja, čime se smanjuje pritisak na državni proračun.

EU se u sljedećih 10 godina obvezala davati oko 10 milijuna eura za razminiravanje poljoprivrednih površina. Od prvog dana članstva Hrvatska može koristiti izvozne subvencije, a ako se primijeti da proizvodi iz drugih članica EU narušavaju domaće tržište, imamo pravo primijeniti zaštitne mjere. S pola milijarde kupaca, Europska se unija otvara izvozu autohtonih proizvoda hrvatskog sela. Repromaterijal i oprema će se nabavljati po najpovoljnijim cijenama. Budući da je razina iskorištenosti SAPARD-a (koji je prethodio IPARD programu do 2007.) bila 75%, to pokazuje da su hrvatski seljaci sposobni sudjelovati u pisanju projekata, uz dodatnu edukaciju.