Neslužbena postrojba specijalizirana za djelovanje na neprijateljskom terenu, u sklopu 506. padobranske pješačke brigade, 101. zračne divizije, nije bila sastavljena od osuđenih zatvorenika kao u filmu, ali to ne znači da su bili manje prljavi. Inspirirani svojim vođom Jakeom McNieceom, ti su "prljavci“ smatrali da nikakav vojni propis izvan borbe nije bitan i svoju sklonost pretjerivanju u piću i sudjelovanju u birtaškim tučnjavama toliko su upražnjavali da su iza rešetaka u vojnom pritvoru bili koliko i na slobodi.

Postrojba se pročula nakon što je u američkom vojnom glasilu "Stars and Stripes“ objavljena slika dvojice od njih ošišanih "na mohikanski“ kako jedan drugog mažu ratnim bojama; bila je to McNieceova ideja (on je bio napola Indijanac iz Oklahome). Jack McNiece bio je vatrogasac i kao takav izuzet od vojske, ali se dragovoljno prijavio za službu, što zbog domoljublja što da bi izbjegao zatvor nakon što je u jednoj tučnjavi u saloonu, mrtav pijan, svog protivnika gotovo nasmrt premlatio. I pored brojnih odličja za hrabrost i četiri iskakanja iz zrakoplova u borbi, McNiece je rat završio s činom običnog vojnika zbog čestih stegovnih prekršaja.

Nadimak "Filthy Thirteen“, koji je u poznatom romanu E. M. Nathansona i filmu Roberta Aldricha postao "Dirty Dozen“, dobili su zato što su se tijekom obuke u Engleskoj prali i brijali samo jednom tjedno, a odore uopće nisu prali. Kroz prste im je gledano zato što su obučavani za zadatke na kojima je očekivana stopa smrtnosti bila između 80 i 90 posto.

- Mi nismo bili nikakvi ubojice, samo što nismo radili baš sve što smo trebali na neki način i radili smo mnogo više od onog što su od nas htjeli na neke druge načine. Stalno smo bili u nevolji – sjećao se Jack Agnew, koji je rat također završio kao običan vojnik.

Jake McNiece, Jack Womer, Jack Agnew, Brincely Stroup, poručnik Charles Mellen, Joseph Oleskiewicz, John Hale, James F. Green, George Radeka, Clarence Ware, Robert S. Cone, Roland R. Baribeau, James E. Leech, Herb Pierce i Andrew Rasmussen na Dan D imali su zadatak uništiti most preko rijeke Douve iza njemačkih položaja, u čemu su uspjeli premda ih je većina poginula; među onima koji su kasnije dopunili postrojbu bili su Frank Palys i Charles Plaudo. Tijekom bitke u Ardenima padobranom su se spustili u opkoljeni grad Bastogne s opremom za navođenje koja je omogućila zračnu dopremu zaliha vojnicima u okruženju, što je samo jedan od njihovih brojnih podviga. Preživjeli članovi postrojbe (McNiece, Ware, Cone i Agnew) intervjuirani su 2002. za posebni dokumentarni dodatak koji je uvršten na posebno DVD-izdanje Aldrichova filma.

Jack Agnew preminuo je u bolnici u Philadelphiji nakon što mu je pozlilo u staračkom domu u kojem je zadnjih godinu dana živio sa suprugom i bit će pokopan u utorak u Philadelphiji uz pune vojne počasti. Njegova kći Barbara Angew Maloney kaže da joj je otac pričao kako je tridesetak posto događaja iz filma uzeto iz stvarnih priča „prljave trinaestorice“:

- Za onu scenu kad zarobe časnike (na manevrima), tata mi je ispričao da se to zbilja dogodilo i da je on to smislio i organizirao.