U napadu na samostan Kiremba u Burundiji, u nedjelju navečer ubijena je hrvatska časna sestra Lukrecija Mamić, redovnica Družbe službenica milosrđa.

– Ovo je jezivo. Nemamo puno informacija. Jedino što znamo jest da je naša sestra Lukrecija ubijena u nedjelju navečer oko 19.30 sati po hrvatskom vremenu. U samostan su upali naoružani pljačkaši i ubili je na mjestu, najvjerojatnije pištoljem – kazala nam je tužno sestra Lucija Baturina, provincijalna poglavarica hrvatske Provincije sv. Ćirila i Metoda.

Bježeći iz samostana, pljačkaši su oteli glavaricu zajednice, časnu sestru Carlu Brianzu iz talijanske Brescie i volontera iz Verone, Francesca Bazzanija.

Francesca su ubrzo ubili i njegovo tijelo ostavili pokraj ceste, kao i teško pretučenu glavaricu zajednice. Za njezin život još se bore u bolnici u Kirembi, u kojoj je upravo Carla Brianza bila zadužena za medicinsko osoblje. Policija u Burundiju je jučer popodne uhitila dvojicu napadača koji imaju 20 i 24 godine. Glasnogovornik tamošnje policije rekao je kako su sigurni da su uhitili počinitelje dvostrukog ubojstva te da imaju dokaze da su oni počinili zločin, piše agencija ANSA.

Rođena u BiH

Lukrecija Mamić rođena je 1. rujna 1948. u Zidinama pokraj Tomislavgrada u BiH, a u samostan je ušla 15. prosinca 1962. godine. Potječe iz brojne, tradicionalne kršćanske obitelji. Rođena joj sestra, Kazimira također je časna sestra, redovnica Družbe službenica milosrđa, a brat svećenik don Luka radi u Belgiji za naše iseljenike. Lukrecijina sestra Kazimira u šoku je i bez riječi. Časna Lukrecija prije misije u Burundiji godinama je djelovala kao misionarka u Ekvadoru. S dvije časne sestre Hrvatice otvorila je 1984. godine misiju u Ekvadoru i tada je započelo njezino misijsko poslanje.

– U Burundiju je misija otvorena u siječnju 2002. i tamo je časna Lukrecija otišla s dvije sestre u Italije – kazuje nam sestra Terezita.

Službenice milosrđa imaju samo najljepše riječi za svoju sestru Lukreciju.

– U Burundiji je vodila Centar za neishranjenu djecu u kojem je bilo više od 1500 djece. Pomagala je i u bolnici. Po struci je medicinska sestra i profesorica vjeronauka. Lukrecija je završila Isusovački teološki institut u Zagrebu – sjetno će poglavarica Lucija.

Kuće po brežuljcima

Sestra Terezita naglašava da je Burundi zemlja velike bijede, siromaštva, nepismenosti. Djeca su mahom gola, hodaju u dronjcima. Satima čekaju u bolničkom dvorištu na komad odjeće, a hrana se dijeli jednom tjedno. Misionari, kakva je bila časna Lukrecija, pravi su prosvjetitelji. Kiremba je selo. Kuće su raštrkane po brežuljcima. Burundi inače zovu “zemlja s tisuću brežuljaka”. Već 40 godina biskupija iz Brescie pomaže tamošnjim stanovnicima. Gradili su im bolnicu, pastoralni centar, kuće, škole...

– U Burundiju stanovništvo živi uglavnom od poljoprivrede. No, zemlju obrađuju na vrlo primitivan način. Časne sestre su im kontejnerima slale motike i učile ih kopati. U toj su zemlji samo dva godišnja doba. Sušno i kišno – objašnjava sestra Terezita.

Zemlja je to vrlo škrta, ali izrazito visokog nataliteta. Uglavnom se proizvodi krumpir, grah, riža i kava. Burundi je dva puta manji od Hrvatske, a ima sedam milijuna stanovnika. Stotine djevojčica satima stoje u redu i traže bilo kakav posao. Časna Lukrecija išla je u pleme Batua. Njegovi pripadnici gurnuti su na rub društva, nepismeni, potpuno obespravljeni. Žive u kolibama, tuš im je kad padne kiša! Kupaju se u blatnim rijekama.

– Lukrecija ih je zvala svojim miljenicama. Jednom prigodom, kad im je donijela sapun, plesali su oko nje i pjevali. Na taj su joj način izražavali zahvalnost – prisjeća se sestra Terezina. A Lukrecija je zbog njihove radosti bila presretna.

Bila je, kazuju nam, i učiteljica i medicinska sestra i prijateljica. Krasio ju je jak misionarski duh. Časna Lukrecija oko sebe je okupljala mlade, učila ih svemu i svačemu. U Burundiju je otvorila školu šivanja. Uz bolnicu u Kirembi, komad je zemlje. Običaj je da, kad je dijete u bolnici, uz njega bude jedan član obitelji. Kojega treba prehraniti. Kako je riječ o izrazito siromašnoj državi i neukim stanovnicima, Lukrecija ih je učila kopati i proizvoditi namirnice kako bi imali što jesti. U Centru za neishranjenu djecu mnoštvo je mališana.

Pokop u Splitu

Časna Lukrecija okupljala je djevojke, školovala ih za pastoralna zvanja, učila šivati. Šivaće strojeve nabavila je za njih od Caritasa iz Zagreba. Nastojala je na sve načine da pomogne siromašnom Burundiju. U svakoj je osobi, kažu sestre Lucija i Terezina, gledala lice Isusa Krista. Svakog se jutra časna Lukrecija ustajala sat ranije i molila Boga da joj dade snagu, da izdrži. Prije dvije godine bila je posljednji put u Hrvatskoj.

Sestra Lukrecija Mamić, prava hrvatska majka Tereza, bit će pokopana na splitskom groblju Lovrinac.