Rujanska Kostajnica ponekad me dočeka jakim suncem, ponekad pljuskom. Samo jedna stvar ostaje nepromijenjena: crna mrlja na prokletoj cesti, nepravilan oval označen izgorjelim asfaltom, mjesto na kojem je vozilo mojih prijatelja gorio zastrašujućim plamenom...
Riječi su to ruskog akademika Vladimira Mukuseva koji je trećinu života potrošio na vlastitu opsesiju jednog davnog, zapetljanog i potresnog slučaja, otkako su njegovi prijatelji, ruski novinari Viktor Nogin i Genadij Kurinoj, nestali u vrtlogu Domovinskog rata. Bilo je to 1. rujna 1991. godine u Panjanima pokraj Hrvatske Kostajnice, gdje su ih likvidirali pripadnici srpskih paravojnih postrojbi. Štoviše, o tome je napisao i knjigu "Crna mapa - Priča jedne novinarske istrage". Ovaj bivši poslanik u Vrhovnom Sovjetu Rusije, čelnik istražne komisije ruskog parlamenta koja je istraživala taj slučaj, no prije svega dugogodišnji novinar ruske državne televizije koji u knjizi objavljuje fotografije i dokumente ruskih obavještajnih službi i tužiteljstva, iznosi osobna saznanja prikupljana u istrazi tog ratnog zločina, otkriva imena ubojica te razotkriva pokušaj da se za ovaj zločin, u prvo vrijeme, optuže hrvatski branitelji.
Mit o "složnoj braći"
Tijela njegovih prijatelja ni danas nisu nađena, a njihovi ubojice mirno žive u Bosni, sigurni od progona, jer ni Rusima ni Srbima sve ove godine nije bilo u interesu razotkriti istinu koja baca sjenu na mit o "složnoj braći".
Dokumenti pronađeni nakon Oluje jasno dokazuju da su novinari toga dana ubijeni kada su automobilom diplomatskih tablica ruskoga konzulata i s vidljivom oznakom 'Press', prilazili kontrolnoj točki na kojoj su bili članovi zloglasne jedinice Kaline Komogovina, koja je počinila brojne zločine po Banovini. Iz kasnijeg priznanja jednog od vojnika, Steve Borojevića Ćuka, pred srpskim pravosuđem, na automobil su, na raskrižju cesta Hrvatska Kostajnica – Petrinja – Sunja s kontrolnog punkta zapucali pripadnici te jedinice, među kojima i Ilija Čizmić te Zdravko Matijašević.
Upravo je njih dvojicu svjedočenjem Ćuk teretio za egzekuciju. Matijašević je, prema tom iskazu, prišao automobilu i ubio novinare. Novinarsku su opremu ukrali, automobil zapalili, a nakon nekoliko dana, kada su se o nestalim novinarima počeli raspitivati ruski diplomati, dvojica mještana Panjana dobila su naredbu da vozilo odvuku s ceste na obalu rijeke Sunje u Donjim Kukuruzarima te ga zakopaju.
Premda Mukusev 22 godina na taj slučaj upozorava ruske institucije, ondje se, međutim, i danas ignorira tragedija njihovih ljudi. Također, ovaj tragični događaj još uvijek nema svoj epilog ni u Hrvatskoj, na što nadležne institucije uporno podsjeća umirovljeni pukovnik Ivica Pandža Orkan, predsjednik Agencije za istraživanje i dokumentaciju ratnih sukoba, koji posljednjih godina blisko surađuje s Mukusevim.
- Nažalost, i ove godine moramo ukazati na žalosnu i za pravnu državu u Hrvatskoj poraznu činjenicu da su ubojice ruskih novinara i dalje slobodne i da protiv njih nije pokrenut kazneni postupak, iako su nadležne institucije u posjedu relevantnih i vjerodostojnih dokumenata i iskaza o počiniteljima tog teškog međunarodnog ratnog zločina koji ne zastarijeva - kaže pukovnik Pandža, dodajući
da su istragu protiv počinitelja ubojstva ruskih novinara prošle godine osim Mukuseva, službeno zatražili i Galina i Ivan Kurinoj, supruga i sin ubijenog Genadija Kurinoja.
- Nemamo saznanja jesu li i što su nadležne institucije u proteklih godinu dana od tada učinile na procesuiranju i sankcioniranju tog ratnog zločina i njihovih ubojica, te ih ponovno pozivamo da pokrenu kazneni postupak protiv ubojica.
Istraga bez pomaka
Naprotiv, umjesto da institucije hrvatske države poduzmu energične i dosljedne kaznene mjere protiv počinitelja tog ratnog zločina, hrvatska država dopušta jednom od osumnjičenih počinitelja, Iliji Čizmiću, pomoćniku komandanta Jedinice za posebne namjene Kaline iz Komogovine MUP-a tzv. Republike Srpske Krajine, da 17. svibnja ove godine dođe u Zagreb , te da slobodno ode iz Hrvatske - upozorava pukovnik Pandža dodajući da takav tretman još više čudi ako se zna da je Čizmić u svom iskazu pred istražnim tijelima u Zagrebu potvrdio da je bio pomoćnik zapovjednika te zloglasne srpske terorističke postrojbe, da se u toj funkciji zatekao na mjestu ubojstva ruskih novinara, da je vidio ranjavanje novinara te im nije pružio pomoć a ovaj zločin nije ni prijavio.
- U nadležne institucije hrvatske države uperene su oči, ali i nade, ne samo nas hrvatskih branitelja, nego i obitelji ubijenih ruskih novinara, njihovih ruskih kolega, javnosti Ruske Federacije jer je akademik Vladimir Mukusov prošle godine objavljenom knjigom "Crna mapa" za cijeli slučaj zainteresirao rusku i svjetsku javnost, a intervenciju je zatražio i od predsjednika Ruske Federacije Vladimira Putina i predsjednika Republike Hrvatske Ive Josipovića - kaže umirovljeni pukovnik Ivica Pandža Orkan, nadajući se da 23. obljetnicu ubojstva ruskih novinara nećemo dočekati sa šutnjom, indolencijom i neučinkovitošću nadležnih institucija hrvatske države, s ubojicama ruskih novinara na slobodi.
>>Zar invalidi i poginuli imaju povlaštene mirovine?
>>Zlatko Sudac piše za Oluju: U Miru je budućnost čovječanstva
