Nakon 39 godina u vojsci, časnički namjesnik Jeff Mellinger, koji je 1972. s 19 godina dobio poziv za vojsku, napušta aktivnu službu

Mellinger se i dan-danas sjeća kako je 1972., godinu dana prije nego što je ukinuta vojna obaveza u SAD, dobio pismo iz Bijele kuće kojim ga predsjednik Richard Nixon obavještava da je odabran za služenje domovini, i kako je pred regrutnom komisijom tadašnji 19-godišnjak rekao da je to neka greška:

- Rekao sam im da ja ne moram ići u vojsku, da ja već imam posao i zarađujem za život. Oni su se na to samo nasmijali.

Većina vojnika odradila je svoje dvije godine vojnog roka i otišla iz vojske, ali nekadašnji postavljač knaufa otkrio je da mu je u vojsci dobro i počeo graditi karijeru, tijekom koje je dogurao do najvišeg dočasničkog čina (Command Sergeant Major, višeg časničkog namjesnika) u inžinjeriji.

Mislim da sam prilično dobar u tom poslu, a i svidio mi se. To je sve, kad se podvuče crta: volim biti vojnik i biti među drugim vojnicima.

Današnji 58-godišnjak posljednji je preostali od vojnika koji su se aktivirali u vojski nakon odsluženog roka u koji su došli iz civilnog života, i njegovim odlaskom u američkoj vojsci zatvara se poglavlje povijesti prije profesionalizacije. Za sebe i svoje unovačene kolege, naročito one koji su u vojsku po sili zakona došli u najnepopularnijem trenutku, u vrijeme žestokoh protesta protiv rata u Vijetnamu, CSM Jeff Mellinger kaže:

- S vremenom su unovačeni stekli en baš blistavu reputaciju, ali je činjenica da su oni bili dio svakog roda vojske sve do 1973., a kad pogledate što su ti rodovi vojske do tad postigli, mislim da mogu pustiti činjenice da govore.