Večernji list objavio je u subotu, 2. travnja 2011. intervju na temu Libije s bivšim predsjednikom Republike g. Stjepanom Mesićem koji je g. Mesić usmeno (telefonom) i pismeno (e-mailom) povukao 24. veljače o.g. Dakle, u situaciji koja se mijenja iz dana u dan objavili ste interpretaciju razgovora vođenoga prije više od mjesec dana, i to pod naslovom koji čitatelje navodi na nešto što bivši predsjednik Republike nikada nije rekao. Osim toga, neistinito tvrdite kako vam svojedobno (prije više od mjesec dana!) nije naveden nikakav razlog za povlačenje intervjua.
Premda intervjuirani u svakome trenutku ima pravo povući svoj intervju i premda ne postoji nikakva obveza navođenja razloga za to, ti su razlozi jasno navedeni u e-mailu koji je poslan (tadašnjoj) urednici nedjeljnog izdanja – koja je sada, kao i mnogi drugi večernjakovci – u štrajku.
Inače, gospodinu Mesiću uopće ne pada na pamet da na bilo koji način komunicira s bilo kime od onih koji se nisu pridružili opravdanome štrajku novinara Večernjeg lista.
Objavljivanje više od mjesec dana starog teksta, povučenog i tada zbog neaktualnosti i nebitnosti, može se i mora okarakterizirati kao nekorektan, neprofesionalan i krajnje zlonamjeran potez, očito inspiriran željom da se bivšeg predsjednika Republike kompromitira u očima hrvatske javnosti. Ista je želja bila u pozadini teksta kojim se sugeriralo kako "Mesić stalno šalje pozdrave Gadafiju". S druge strane, za izjavu g. Mesića kojom reagira na neke interpretacije i lažno predstavljanje njegovih stajališta o Libiji niste imali interesa.
Ured bivšeg predsjednika RH u posjedu je pisma otpravnika poslova libijskog veleposlanstva u Zagrebu koji precizno navodi da se, od početka libijske krize, samo jednom susreo s bivšim predsjednikom, kada je to bilo, te precizira da je g. Mesić želio znati može li biti od pomoći pri izvlačenju naših radnika iz Libije i prekidanju borbi u toj zemlji. I on kaže da je novinar koji je objavio intervju s njime pogrešno navodio njegove riječi. Treba li još nešto dodati?
Žao nam je što ste, u nedostatku novinara i tema, osjetili potrebu da se pridružite onim političkim snagama u Hrvatskoj (pa i izvan nje) kojima bivši predsjednik i danas smeta, u prvome redu zbog toga što se trudio da u vrijeme njegova dva mandata Hrvatska misli svojom glavom, da postupa u najboljem interesu svih svojih građana i što se borio za poštovanje načela u odnosima u međunarodnoj zajednici.
tomislav jakić je komunistički kusojepac