Nije da ne poznajem Pataftu, ali s njim komuniciram strogo poslovno. A nisam mu ni pogodovao, niti njemu treba pogodovati....

Govorio je tako Ivan Čehok (47), bivši gradonačelnik Varaždina i bivši saborski zastupnik, u kolovozu 2010. godine kada su mediji iščeprkali kako je najnovija krupna riba koja se zbog korupcije ulovila u USKOK-ovu mrežu.

Nije bio iskren

No, da Čehok u medijskim istupima nije bio posve iskren, vidljivo je iz istrage koju je protiv njega, tajkuna Davora Patafte (38), Tomislava Kezelja (61), Narcise Huljev (54), inače Pataftine tete, Hrvoja Vojvode (58) te tri pravne osobe, odnosno poduzeća u Pataftinu vlasništvu, pokrenuo USKOK.

Ta istraga nedavno je rezultirala podizanjem optužnice, a tijekom istrage doznali su se i zanimljivi detalji iz života ljudi, koji su, prema iskazima svjedoka, drmali Varaždinom. Jer iz svega što je stotinjak svjedoka ispričalo tijekom istrage te iz brojne prikupljene dokumentacije proizlazi da je odnos Čehoka i Patafte bio daleko od samo poslovnog. Njih su dvojica, naime, sa suprugama u veljači i listopadu 2009. putovala Pataftinim privatnim zrakoplovom u inozemstvo.

Prvi put u veljači dva su bračna para putovala u Barcelonu za Valentinovo, a drugi put u listopadu, odredište im je bila Danska. Patafta i Čehok tog su se ljeta družili na nebu leteći i Pataftinim helikopterom iznad obale, a u pratnji im je tada bio i Miljenko Ptiček, šef varaždinskog poduzeća Parkovi, koji je s Čehokom optužen u drugom postupku.

Odnos Čehoka i Patafte bio je mnogo višeg od poslovnog, a to se može naslutiti i zato što ih USKOK, zajedno s Narcisom Huljev, tereti za udruživanje radi počinjenja djela tijekom kojeg su između Grada Varaždina i poduzeća u Pataftinu vlasništvu sklapani različiti poslovni ugovori, prema USKOK-u uglavnom nepovoljni za Varaždin.

USKOK smatra da je u tim poslovnim transakcijama Varaždin oštećen za otprilike pedeset milijuna kuna, a Patafta je, odnosno poduzeća u njegovu vlasništvu, “zaradio” najmanje 35,8 milijuna kuna.

Tipična korupcijska priča

A priča kako je Patafta, mlađahni tajkun, uz pomoć političara koji je godinama bio na čelu Varaždina došao do povoljnih poslova, tipična je hrvatska korupcijska priča. Jer u njoj je sve već viđeno – od namještanja poslova podobnicima mimo javnog natječaja, do političara koji svoje muljaže kamufliraju brigom za opće dobro pa sve do poslušnika, sitnih riba s kraja hranidbenog lanca državnih službenika, koji će od straha da ne izgube posao i unosnu sinekuru, glasati za odluku, čak i kad znaju da je ona – štetna.

Taj mentalitet poslušnika možda je najbolje u svojoj obrani oslikao Tomislav Kezelj, koji je objašnjavajući svoj glas za jednu od spornih odluka koja ga je dovela na optuženičku klupu kazao:

– Taj sam ugovor potpisao pod pritiskom gradonačelnika Čehoka jer sam se bojao da ću u protivnom biti smijenjen s mjesta predsjednika uprave Varkoma.

Da je strah od gubitka posla motiv za lažiranje vještačkog nalaza o vrijednosti dvaju zemljišta, koje su mijenjali Varaždin i Pataftina poduzeća, a čime je Varaždin oštećen za otprilike dvadeset milijuna kuna, iskazivao je i sudski vještak Antun Možina. On je bez krzmanja priznao kako je na traženje Narcise Huljev povećao stvarnu vrijednost zemljišta.

– Suprotno stvarnoj vrijednosti zemljišta, prilagođavao sam ih zahtjevima Narcise Huljev. Znao sam s kime je ona dogovorila izradu nerealnih cijena, dakle da je takva procjena dogovorena s vrhom vlasti u Varaždinu. Protivljenje toj vlasti u budućnosti značilo bi da bih ja, kao sudski vještak, ostao bez posla koji sam obavljao za Grad Varaždin, ali i posla za sve druge institucije u kojima vlast u Varaždinu ima utjecaj. Osim toga u Varaždinu je svima dobro poznato tko su Čehok i Patafta, što oni mogu, da kontroliraju medije u Varaždinu te da je dovoljno da se u tim medijima nešto objavi protiv mene i da više nemam posao u struci – rekao je svjedok.

U praksi je njegov strah od gubitka posla izgledao tako da je za zemljište, vrijednost kojega je 48 eura po četvornome metru, u nalazu naveo da vrijedi 73,58 eura. U korist Patafte, naravno, čijem je poduzeću isporučen i račun, iako je spomenuto vještačenje naručio Grad Varaždin.