Ljudski je život neprocjenjiv, on je temeljna vrijednost. Život Ive Pukanića oduzet je za određenu cijenu, a život Nike Franjića oduzet je pod svaku cijenu. Ubojstvo iz koristoljublja je teško djelo jer je pobuda za takvo djelo egoistična težnja za materijalnom koristi.
Nije se čula ni muha
– Ovo je bila beskrupulozna manifestacija organiziranog kriminala koje je oduzelo dva života. To je potpis organiziranog kriminala koji je pokazao i stav o vlastitoj nedodirljivosti. Presuda je poruka da se to neće tolerirati , kazala je, među ostalim, Ivana Kršul, predsjednica sudskog vijeća koje je na zagrebačkom Županijskom sudu na ukupno 150 godina zatvora nepravomoćno osudilo šestorku koju se teretilo za likvidacije novinara Ive Pukanića i Nike Franjića, šefa Nacionalova marketinga, u listopadu 2008.
U sat i pol vremena, koliko je sutkinja Kršul obrazlagala presudu u velikoj sudnici zagrebačkog Županijskog suda nije se čula ni muha. Lica optuženika bila su kamena, gotovo bez ikakve reakcije, a samo je Robert Matanić okružen pravosudnim policajcima povremeno znao u nevjerici kimati glavom. Takvoj (ne)reakciji prisutnih u sudnici vjerojatno je pridonijelo i upozorenje sutkinje Kršul kako nikakve ispade, upadice i komentare presude neće tolerirati.
Optuženici predvođeni Robertom Matanićem u sudnicu su uvedeni malo poslije 10 sati, a osim brojnih fotoreportera i novinara te rodbine žrtava i optuženika, u sudnici je bilo 17 pravosudnih policajaca te još dvojica-trojica policajaca u civilu. Svi oni pozorno su pratili što se događa od trenutka kada je sutkinja Kršul objavila:
– Robert Matanić, Luka Matanić, Amir Mafalani, Željko Milovanović, Bojan Gudurić i Slobodan Đurović krivi su...
Nakon toga je uslijedilo čitanje činjeničnog opisa optužnice, koje je sudsko vijeće znatno izmijenilo, izbacivši iz optužnice Sretena Jocića kao osnivača zločinačke organizacije koja je ustrojena 2002. te na kraju izbacivši i samu zločinačku organizaciju. Potom je sutkinja objavila pojedinačne kazne, a najveću, 40 godina zatvora, dobio je Željko Milovanović (34), kao osoba koja je aktivirala paklenu napravu. Najnižu, 15 godina zatvora, dobio je Slobodan Đurović (56) kao poticatelj na ubojstvo Ive Pukanića. Đurović je oslobođen za ubojstvo Nike Franjića, jer po stavu suda, kada je poticao R. Matanića na ubojstvo Pukanića, nije znao da će kao kolateralna žrtva biti ubijen i Franjić.
Nakon što su čuli, za sada nepravomoćnu, zatvorsku sudbinu, optuženici su ostali nepomični. Kazna je očito najviše pogodila Gudurića, koji je zabio glavu u ruke te tako ostao sve vrijeme obrazloženja presude. R. Matanić je na izlasku iz sudnice pogledom fiksirao oca pokojnog Pukanića, kojem se tu i tamo tijekom presude tiho omakla pokoja gruba riječ, kojom je “častio” optužene za ubojstvo svoga sina. Obrazlažući zašto je vijeće smatralo da tijekom postupka nije dokazano postojanje zločinačke organizacije, već samo zločinačke grupe, sutkinja Kršul pojasnila je i zašto je sud iz optužnice izbacio Sretena Jocića.
– Jocić ovdje nije bio optuženik, a postojanje zločinačke organizacije nije dokazano. U činjeničnom opisu optužnice izostala su sva bitna obilježja zločinačke organizacije - organizirana čvrsta struktura, hijerarhija te ponavljanja teških djela. Sud je smatrao da je ovdje riječ o zločinačkoj grupi koju je na poticaj Slobodana Đurovića okupio Robert Matanić. Uloga ovog suda nije bila otkrivanje naručitelja – kazala je sutkinja.
Krunski svjedok
Poručila je da naručitelj i motiv ubojstva nisu otkriveni te pojasnila da je motiv neposrednih počinitelja bilo - koristoljublje.
– Nije utvrđen motiv naručitelja jer je naručitelj nepoznat. Tijekom postupka provlačile su se razne teze, a poput one o različitim kriminalnim skupinama, te duhanskoj mafiji. Različite teze o nalogodavcu i motivu pravno su neodržive, jer da je motiv utvrđen bio bi precizno opisan, a nalogodavac imenovan, što nije bio slučaj. Ivo Pukanić bio je ugledan i svestran novinar koji je pisao o mnogo čemu te je, po prirodi svoga posla, imao mnogo prijatelja, a zasigurno i mnogo neprijatelja. Jasno je da iza ovog ubojstva stoji izniman financijski i osobni interes jer je naručitelj bio spreman platiti 1,5 milijuna eura za život Ive Pukanića – kazala je sutkinja.
Slobodanu Đuroviću, kao osobi koja je bila spona između naručitelja i počinitelja, sutkinja je poručila da on jedini zna tko je naručitelj. Obrazlažući zašto je vijeće donijelo osuđujuću presudu, sutkinja Kršul kazala je kako je presuda utemeljena na iskazu krunskog svjedoka koji “ne može biti oličenje uzornosti jer dolazi iz kriminalnog miljea”, na temelju obrana optuženika, poglavito R. Matanića koji je teretio Milovanovića, Gudurića i Đurovića, te na dokazima kao što su snimke nadzornih kamera, biološki tragovi te nalazu telekomunikacijskog vještačenja koje dokazuje da su pojedini optuženici nadzirali Pukanića.
Hvala bogu jer nisu djelovali kao nevini...