– Ja sam Bunjevac i pripadnik hrvatskog naroda – identificira se Tomislav Žigmanov, ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata.
– Bunjevci nisu narod hrvatskog porijekla. Naprotiv, ovdašnji Hrvati imaju bunjevačke korijene – kaže, pak, Mirko Bajić, član Nacionalnog savjeta bunjevačke nacionalne manjine.
I jedni i drugi posljednjih se tjedana gledaju preko nišana. Prašinu je podigao i odnose zaoštrio popis stanovništva koji je 1. listopada počeo u Srbiji. Hrvatsko je nacionalno vijeće ljetos pokrenulo žestoku kampanju “Izjasni se hrabro”. Cilj mu je bio uoči popisa ohrabriti sve građane hrvatske nacionalnosti, prvenstveno Bunjevce, da glasno kažu tko su. No, druga je to strana doživjela kao pokušaj asimilacije. Udarili su kontru – “Izjasni se slobodno”.
Imaju povlastice
– Bunjevci su posljedica miješanja režima Slobodana Miloševića u hrvatske identitetske prostore. Taj je režim devedesetih provodio snažnu antihrvatsku politiku, a rezultat je najmanje 25 ubijenih Hrvata u Vojvodini i više od 35.000 protjeranih. Želimo im poručiti da straha više ne bi trebalo biti – ističe Žigmanov. U Srbiji je, ocjenjuje, visok stupanj odbojnosti prema hrvatskom narodu, a s druge strane postoji veliki strah kao posljedica događaja iz krvave 1991. Odrazilo se to, nastavlja, tako da se dio Hrvata nije nacionalno izjašnjavao ili je to činio kroz subetničke skupine, kao što su Bunjevci, Šokci, Jugoslaveni. Među bunjevačkim je Hrvatima, navodi, 30 posto onih koji niječu hrvatske korijene.
– Prihvatljivije je to većinskom narodu pa se pretpostavlja da će tako imati i manje problema. Imali su u tome snažnu potporu Pravoslavne crkve i Srpske akademije nauka i umjetnosti. Bunjevačkoj eliti to znači povlastice, imali su ministra u Miloševićevoj vladi. Cilj je da se smanji broj Hrvata i stvori jal, čime se gube resursi za artikuliranje nečega suvisloga – kaže Žigmanov.
Prema posljednjem popisu iz 2002., u Srbiji su živjela 70.602 deklarirana Hrvata te 20.012 Bunjevaca.
– Milošević je slučajno bio na čelu države kada nam je omogućeno da se izjasnimo. Po mišljenju Hrvata, ispadamo budale koje su zaveli Šešelj i Milošević. Nikakav strah nije u pitanju, ne kažem da ga nije bilo drugdje u Srbiji, ali ne i u Subotici. Povlastice imaju Hrvati jer su u lokalnoj vlasti – oštro će Bajić. Njegov je narod, nastavlja, na tim prostorima od 16. stoljeća. Više je teorija o porijeklu, po jednoj su s rijeke Bune.
– Ne bavimo se danas time odakle smo došli, zašto bismo? Neka nam se dopusti da se izjasnimo onako kako se osjećamo – poručuje.
Dekretom bivše SFRJ, podsjeća, bilo im je 1945. zabranjeno da se izjašnjavaju kao Bunjevci, pa su ih svrstavali u Hrvate ili “ostale”.
Nema čistih brakova
Žigmanov govori hrvatskim, Bajić srpskim jezikom, a zna i bunjevački.
– Razumijem riječi hrvatskog, ali ne usudim se njime govoriti da ne ispadnem smiješan, kao neki. Zar bih ga trebao učiti pod stare dane? I oni su ga počeli govoriti tek prije sedam godina – kaže. Ikavica je u osnovi oba jezika. Ovu bunjevačku, ograđuje se odmah, ne treba povezivati s dalmatinskom. Njegov je jezik, kaže, bio “salašarski” i njime nije bilo pomodno govoriti, pa je pomalo zaboravljen.
– Bunjevački pravopis i gramatiku pišu srpski profesori s novosadskog Filozofskog fakulteta, oni im stvaraju jezik – navodi, pak, Žigmanov.
Po ukrasima od slame Bunjevci su nadaleko poznati. I tamošnji Hrvati smatraju ih svojom tradicijom.
– Nemamo ništa protiv da oni koji su danas Hrvati, a Bunjevci su porijeklom, njeguju tradiciju svojih predaka. Ali zašto ne organiziraju festival hrvatske pisme, a ne bunjevačke, pa za to dobiju novac od lokalne vlasti, dok mi ništa – pita se Bajić.
Zanimalo nas je jesu li česti miješani brakovi.
– Oni se češće žene sa Srbima – kaže hrvatska strana.
– Kako da ne! U Subotici nema ni jedan “čisti” brak – odgovara Bajić, dodajući kako mu je supruga srpske nacionalnosti.
Hoće li Bunjevac zaposliti Hrvata u svom kafiću?
– Nemamo takvih saznanja – odgovara Žigmanov.
– Ma, na to se nije ni gledalo do u posljednje vrijeme – kontrira njegov “suparnik”. Kampanja “Izjasni se hrabro” izazvala je buru. Promotivni su panoi osvanuli s grafitima “Oluja je zločin” i “Ovo je Srbija”. Kamenovana je i zgrada HNV-a. No, u Vijeću su zadovoljni.
– Ohrabrili smo ljude. Nije nam cilj samo kratkoročni na popisu, učinci su dalekosežniji. Očekujemo da će pasti broj onih koji se svrstavaju u subetničke entitete. Tome su pridonijele i izjave predsjednika Ive Josipovića i Borisa Tadića, no ne ide nam u prilog najnovije zaoštravanje odnosa na diplomatskoj razini. Ponovno se zatvaraju u ljušturu izgrađenu devedesetih – smatra Darko Sarić Lukendić, čelnik Izvršnog odbora HNV-a. On tvrdi i da država manipulira brojkama pa dio Bunjevaca ne-Hrvata prikazuje kao Hrvate.
– To je naša peta kolona koja se koristi protiv nas – smatra Sarić Lukendić.
Dok se na “višoj” razini lome koplja, narod je puno pomirljiviji. Muči ga kako preživjeti iz dana u dana.
– Ima obitelji u kojima se otac izjasni kao Bunjevac, a djeca se smatraju Hrvatima. Nema među nama sukoba, svi se mi družimo – pričaju Subotičani. Stariji su skloniji prikloniti se prvoj opciji, mlađi se deklariraju kao Hrvati. Širih su pogleda, objašnjavaju nam, a i karta im je to za putovanja.
– Željni su putovanja, a preko Katoličke crkve ide se na hodočašća i dočeke Nove godine u Rim, Bruxelles, Prag... – nabrajaju.
I Mirko Irišević (81) iz Tavankuta dobio je poziv da se upiše kao Hrvat. Nije ga to uvrijedilo, ali se nije ni osvrnuo.
– Ja sam staroga kova, Bunjevac oduvijek. Ali što imam gledati tko je tko! Važno je kakav je tko čovjek. U politici svatko vuče na svoju stranu, a moje stranke odavno nema – zaključuje Irišević.
Sa zakašnjenjem sam vidio ovu hrpu velikosrpskoga smeća. Stoga, samo nekoliko činjenica: 1. pjesma iz 1586., napisana u Erdelju na štokavštini, zove se \"Hrvatska pjesma\"/Chirwat Turkisi na turskom; 1597. Dubrovčanin Dinko Zlatarić tiska prijevode Elektre i Tassa na \"jezik hrvacki\"; u Dubrovniku i Bosni se jezik od 1500. do 1820. zove uglavnom slovinski ili ilirski, u oko 20% hrvatski, a nikad srpski; Hrvati od 1400 do 1800 objavljuju djela na ilirskom 8tako ga zovu) i izjednačuju pojmove hrvatski i ilirski, dok nijedan Srbin nije ništa napisao na \"ilirskom\" do 1700-ih, u dva-tri djela, jer im je Bečka kancelarija nametnula taj naziv. I za Bunjevce- oni 1792. sudjeluju uradu komisije koja je trebala nametnuti Srbima u Srijemu, Bačkoj i Slavoniji jezik rječnika Stullija, štokavsko-jekavski. Srbi odbijaju to, jer da im se nameće \"hrvatski jezik\" (v. Magarašević u LMS). Pametnom dosta.