Prednosti – Oko trećina proračuna EU ulaže se u programe kojima se povećavaju konkurentnost, smanjenje nezaposlenosti, pogotovo socijalno ugroženih građana, razvoj gradova i sela, malog i srednjeg poduzetništva, gradnja cesta i željeznica, ulaganje u okoliš, zdravstvo, energetiku. Za to je od 2007. do 2013. predviđeno oko 347 milijardi eura, a od 2014. do 2020. ti će iznosi biti i veći. Hrvatska će već u prvih šest mjeseci članstva u EU, od 1. srpnja do 31. prosinca 2013., imati na raspolaganju 687 milijuna eura, što je više od iznosa koji je dobila od 2009. do 2013.

To je ujedno i tri puta više nego što će uplatiti u europski proračun u prvih šest mjeseci (267 milijuna eura). Najviše sredstava namijenjeno je regijama čiji je BDP niži od 75% prosjeka EU. Budući da je većina hrvatskih regija ispod tog prosjeka, mogu se očekivati znatna sredstva iz kohezijskog i strukturnih fondova. Projekte koji će biti financirani europskim novcem biraju lokalne i nacionalne vlasti, a ne EU.

Izazovi – Korištenje fondova zahtjeva pravilno korištenje financijskih sredstava EU. Hrvatska je morala donijeti niz novih zakona, pravila i procedura, uspostaviti nove institucije, educirati administraciju, pogotovo na razini županija i općina, što je još uvijek u tijeku. Iskoristivost fondova EU ovisi o iskustvu i spremnosti pripreme i provedbe projekata, što može biti ograničeno u odnosu na sredstva koja su dostupna.

U slučaju da se europski novac ne potroše na ono čemu je namijenjen, primjerice ako se europskim novcem sagrade apartmani općinskog načelnika, a ne dječji vrtić, moguća je obustava na određeno vrijeme ili trajan gubitak dijela sredstava. Budući da će se utjecaj fondova osjećati u svim područjima, od poljoprivrede i gospodarstva do prometa, zaštite okoliša i obrazovanja, bit će nužna stroža kontrola državnog novca kojim se sufinancira dio projekata.