Do prije dvije godina, 21 godišnja studentica ekonomije iz Splita, Ivana Alebić, nije imala niti dana "putničkog staža". Grad podno Marjana bio je sav njen svijet, sve dok nije upoznala svog dečka, s kojim se otisnula na svoje, ali i njegovo prvo putovanje u životu. Nisu tada slutili da je to tek prvo u dugom nizu njihovih zajedničkih putovanja. U samo jednoj godini Ivana je proputovala čak osam zemalja, a sva je putovanja financirala sama, jer uz to što studira, istovremeno i radi, a sve što zaradi štedi da bi ostvarila svoj san i proputovala cijeli svijet.
Kako i na skupim destinacijama pronalazi jeftin smještaj te povoljne avionske karte, u kojoj se zemlji najbolje osjećala, gdje su ju ugodno, a gdje neugodno iznenadile cijene i gastro ponuda te je li je iskusila i neke negativne strane lutanja svijetom - sve smo to pitali splitsku studenticu, koja je s nama podijelila svoja iskustva iz prve ruke, ali i neke male savjete velikih putnika, a otkrila nam je i koliko se, radeći kao student, kroz projekt Work & Travel, može zaraditi u SAD-u.
- Putovanja su nerijetko vezana uz ljetovanja, a kako ja živim u Splitu, najlipšem gradu na svitu, nisam osjećala potrebu da, za ljetnih mjeseci, odem iz grada u koji dolaze turisti iz čitavog svijeta. Kada sam napunila 19, upoznala sam svog sadašnjeg dečka, koji, baš kao i ja, nije imao iskustva s putovanjima u inozemstvo. Upravo to je bio naš razlog da zajednički probijemo led, te smo, pomalo ziheraški, najprije krenuli na putovanja u susjedstvo. Obišli smo prelijepo Sarajevo, pa Sloveniju i Crnu Goru - prisjeća se Ivana svojih prvih kilometara putovanja, a već je ono, prvo putovanje, do samo nekoliko sati udaljenog Sarajeva, bilo dovoljno da joj otvori vidike i „putničke apetite“. Poželjela je, kaže, vidjeti daleke gradove i zemlje.
Poželjela je, ali i odlučila, proputovati čitav svijet. Nakon prvog pakiranja kofera, prije dvije godine, u godini koja je uslijedila, Ivana je proputovala osam zemalja. Nakon susjednih BiH, Slovenije i Crne Gore, posjetila je Italiju i Vatikan, Veliku Britaniju, Francusku, Nizozemsku i Mađarsku. Do danas je, kako procjenjuje, preletjela oko 16 tisuća kilometara, a još je na tisuće prevalila autobusima, vlakovima, trajektima i automobilom.
VEZANI ČLANCI:
Amerikanci su kraljevi gostoljubivosti
Prije par tjedana mlada je Splićanka, ostvarila svoj veliki san - kofer je raspakirala na svojoj prvoj, američkoj adresi. U malom gradu, Boca Raton, gdje provodi ovo ljeto, stanovnici su, kaže nam Ivana, ekstremno ljubazni, izlaze u susret, pomažu i jako su gostoljubivi prema pridošlicama iz cijelog svijeta. Upravo stoga je, na ljestvici gostoljubivosti, prvo mjesto dodijelila upravo Amerikancima.
- Na jednodnevnom izletu u Miamiju, u kasne sate i dečku i meni, ispraznile su se baterije na mobitelima. Našli smo se u doista nezgodnoj situaciji, jer nismo mogli naručiti Uber da bismo se vratili kući. Na rubu očaja, susreli smo dvije djevojke koju su upravo kretale na večernji izlazak. Ukratko sam im objasnila nezavidnu situaciju, a one su, bez razmišljanja, odmah, sa svog mobitela naručile i platile Uber - opisuje Ivana svoje pozitivno iskustvo iz Amerike, koja joj se, kako kaže, činila nedostižnom destinacijom, sve dok na Instagrama nije zapazila zanimljive objave nekolicine mladih, koji su tamo otišli preko razmjene studenata.
- Mogućnost, da kroz program Work & Travel, upoznam Ameriku, jako me zainteresirala te sam se bacila na detaljno istraživanje, prikupila sam sve potrebne informacije i materijale i bila sam presretna, jer sam pronašla savršen način da ostvarim svoj san, posjetim Ameriku, te ujedno putujem i radim. Bez mnogo razmišljanja, moj dečko je odmah pristao krenuti sa mnom u našu novu avanturu - priča mlada Splićanka, koja se nakon Hrvatske, u studentskim poslovima sada okušala i u SAD-u. I dok je, na studentskim poslovima u Hrvatskoj, zarađivala 4.5€ na sat, u Americi je studentski sat plaćen više nego trostruko, a svaki prekovremeni vrijedi još 50 posto više.
U Hrvatskoj je studentska satnica 4,5, a u SAD-u 15,5 USD
- Iako u ovdašnjim restoranima i dućanima u gradu stalno traže radnike, nitko od studenata, koje sam ovdje upoznala, nije uspio dobiti takav posao. Kažu vam da će se javiti, ali taj poziv nikada ne stigne, stoga svi uglavnom radimo u velikim resortima. Ovaj resort, na Floridi, u kom sada radimo, toliko je ogroman da je svatko od nas tek jedan broj, u dugom nizu. Po satu sam ovdje plaćena 15.50 USD. Dobra strana je, što se, nakon odrađenih 40 sati tjedno, svaki sljedeći sat računa kao prekovremeni te je plaćen 50 posto više, što iznosi 23.25 USD, po svakom prekovremenom satu. No, uz tu dobru, postoji i loša strana - resort nerado plaća skuplje 'overtime' sate te nas, čim nema mnogo gostiju i posla, ranije pošalju kući, što nama, studentima, ne ide na ruku, jer zarađujemo manje. Poželite li, pak, ovdje promijeniti posao i pronaći nešto bolje, za studente je to gotovo nemoguća misija, te je i po tom pitanju, situacija u Hrvatskoj bolja, jer je mnogo lakše pronaći posao preko student servisa“, pojašnjava Ivana.
Iako je, na studentskim poslovima u Hrvatskoj po satu zarađivala i tri puta manje, od ovdašnje studentske zarade nije morala plaćati porez, dok u Americi za porez izdvaja 12% zarade, što joj se, sve dok je u Hrvatskoj, sljedeće godine vraća. Prednost Hrvatske, svakako je, kaže i u tome što je kod svoje kuće, što znači uštedu i na troškovima smještaja, za koji, u Americi, mjesečno izdvaja 500 USD.
GALERIJA Splićanka Ivana u godini dana proputovala je 8 zemalja
Cijena koju vidite nije i konačna koju plaćate na blagajni
U zemlji prometnog kaosa i hrana je, usporede li se cijene, za naše pojmove, prilično skupa, no plaće su znatno veće, baš kao i standard života. Namirnice dolaze u desetinama poznatih, ali i potpuno novih, na našim prostorima, nepoznatih okusa, a hrana se, priča naša sugovornica, kupuje u nezdravo velikim količinama, pa se tako, primjerice, umjesto kutije pahuljica, kući nosi čitava vreća, od 5 kilograma. Ugodno iznenađenje su ipak povoljne cijene odjeće i obuće, ali i tu postoji „kvaka“.
- Nemalo sam se iznenadila kada sam shvatila da u Americi, porez dodaju tek na blagajni, što znači da cijena, koju vidite na etiketi, nije i finalna, koju ćete platiti. U restoranima, frizerskim salonima i na svim drugim mjestima, na kojima se nude razne usluge, cijena koju ćete u konačnici platiti također nije ona koja je navedena u cjeniku. Naime, običaj je obavezno ostaviti i napojnicu, koja iznosi 20% od iznosa računa, te je konačna cijena tako 20 posto veća od one navedene u jelovniku restorana ili cjeniku frizerskog salona - pojašnjava Ivana.
Italija je u svemu naj, naj!
Iako se, baš u svakoj od zemalja, u koju je do sada putovala, osjećala podjednako ugodno i sigurno, priznaje da mnogi, nerijetko i oni najljepši gradovi, noću izgledaju više ili manje strašno. Prvo mjesto na tom neslavnom popisu, zbog mnogo neosvijetljenih ulica te velikog broja beskućnika, dijele, po Ivaninu mišljenju, London i Pariz. Na pitanje koje joj je do sada najdraže putovanje, bez razmišljanja, odmah odgovara - putovanje u Rim.
Od hrane i arhitekture, pa do čitave čarobne atmosfere tog vječnog grada - sve je tamo, kaže Ivana, apsolutno savršeno. No, uz grad koji ju je najviše oduševio, upravo je u Italiji i grad koji ju je najviše razočarao – u Milano se više nikada ne bi poželjela vratiti, jer, za njen ukus, ima manjak aktivnosti i atrakcija. Kada je pak riječ o najboljoj i najgoroj gastro ponudi, putevi ponovo vode u Italiju i tamošnje restorane.
- Nikada neću zaboraviti kišnu večer u Rimu, zbog koje smo se sakrili u prvi, najbliži restoran i upravo smo tamo jeli najbolje lazanje na svijetu. Od tada, baš svaku porciju lazanja uspoređujem s nezaboravnom, iz tog rimskog restorana i njihove su lazanje i dalje bez konkurencije. Za razliku od Rima, gdje smo najbolje jeli, u dva sam talijanska grada doslovno ostala gladna. U Milanu smo restoran, koji 'ima ono nešto', tražili puna 2 sata, a kada smo mislili da smo ga napokon pronašli, uslijedilo je razočarenje - dobili smo potpuno drugo jelo, od onog koje smo naručili. Iako zvuči nevjerojatno, u centru Trsta jela sam najgoru pizzu, od svih koje sam ikada probala, po kvaliteti i okusu bila je najmanje tri klase ispod najobičnije smrznute pizze iz dućana - otkriva nam Splićanka.
Brutalno skupa noć u Amsterdamu
Destinacija koju pamti po surovoj skupoći je Amsterdam u kom su cijene, kako kaže, krajnje šokantne. Kao primjer, navodi vrtoglavu cijenu noćenja u hostelu 'Dutchies', koja je bila čak pet puta veća od cijene noćenja u Londonu.
- Samo za spavanje u tom hostelu, koji je daleko izvan grada, platila sam visokih 137,5 eura, što je bilo skuplje od avionske karte. S druge strane, grad koji me je cijenama smještaja jako ugodno iznenadio je London. Iako je poznat kao skup grad, čak i za tamošnje plaće, upravo sam tamo uspjela pronaći vrlo povoljan smještaj. U hostelu 'Smart Russell Square' noćenje me je stajalo samo 26 eura. Budući da je cijeli London jako dobro povezan podzemnom željeznicom može se znatno uštedjeli i kupnjom Oyster karte, jer sav neiskorišteni iznos, koji ostane na kartici, dobivate, natrag, stoga bih svima, koji planiraju put u London, tu opciju svakako preporučila - savjetuje zaljubljenica u putovanja. Pitali smo ju i da li je, u moru lijepih doživljaja i uspomena, bila i koja gorka kap - neko neugodno iskustvo, primjerice, velika kašnjenja, gubitak prtljage, krađa, neljubaznost, neugodna carinska kontrola, prijevara s apartmanom i slično.
Prijevare na putovanjima su dio folklora
- Kada ste stranac u nekoj dalekoj zemlji, nerijetko ste meta prevaranata, koji su iz godine u godinu sve maštovitiji. Ima ih na ulici, u ugostiteljskim objektima, među iznajmljivačima,... Dogodilo mi se, tako, da apartman na fotografijama izgleda savršeno, a sasvim drugačije stanje zateknete kada otključate njegova vrata. Gotovo da nema putnika koji se, bar jednom, nije susreo ili imao bliski susret s 'pickpocketom'- krađom iz torbe, džepova i slično, što je nezaobilazan dio folklora na putovanjima. Apsolutne sigurnosti nema niti kod plaćanja karticom te valja biti oprezan, jer nisu rijetki slučajevi da se, nakon plaćanja, pokušaju sačuvati informacije, koje se kasnije mogu zloupotrijebiti - upozorava Ivana, prisjećajući se i jednog svog neugodnog iskustva iz Rima. Malo je, kaže, nedostajalo da upravo u tom čarobnom gradu padne na jednu od najpoznatijih prijevara, za koju, zbog premalo putničkog iskustva, tada još nije znala.
- Sve je izgledalo bezazleno. Kao stranoj turistici, ponudili su mi 'poklon' – 'besplatnu' narukvicu su mi, u tren oka, zavezali za ruku, a, nakon toga su me počeli prisiljavati da ju platim. Na moju sreću, ipak nisu bili prenapadni, te sam, iako prilično teško, nekako uspjela skinuti tu narukvicu, vratiti ju i otići - priča Splićanka.
U SAD samo sa zdravstvenim pokrićem
Na svojim dosadašnjim putovanjima, Ivana, na sreću, nije imala zdravstvenih problema, pa tako niti potrebu za zdravstvenim uslugama. Ipak, kada je zdravlje u pitanju, ne treba, kaže, riskirati te i taj dio, prije putovanja u inozemstvo, treba pomno isplanirati.
- Ne čekam da se problem pojavi, da bih tek onda, negdje, na drugom kraju svijeta, tražila rješenje. Stoga sam, za putovanja po Europi, napravila Europsku karticu zdravstvenog osiguranja. No, kako sam trenutno na Floridi, s obzirom na dobro poznatu situaciju s cijenama zdravstvenih usluga u Americi, odlučila sam se za osiguranje koje mi je ponudila moja agencija te sada imam i zdravstveno pokriće do 100.000 američkih dolara - pojašnjava studentica. Iako su putovanja danas luksuz, smatra da novac, izdvojen za putovanja, nije potrošen nego investiran. Svaki euro, koji je do sada investirala u svoja putovanja svijetom, vedra je Splićanka, sama i zaradila, radeći na nekoliko studentskih poslova.
- Kada novac ne dobiješ od roditelja, baka i djedova, nego ga sam, svojim radom, priskrbiš, tada si mnogo svjesniji njegove vrijednosti, a time i oprezniji te promišljeniji u potrošnji. Sa svojom se studentskom ušteđevinom, upravo stoga, nikada ne ponašam kao 'pijani milijarder'. Svaki euro, prije no što ga potrošim, 'tri puta okrenem', da bih, na putovanjima, za što manje novca, dobila što više. Ponekad satima surfam internetom te proučavam ponude i opcije za povoljan prijevoz i smještaj. Stranica koja mi je pomogla da uštedim na troškovima putovanja avionom je Skyscanner.com, a što se tiče povoljnog smještaja, dobra iskustva imam s uslugom Booking.com - otkriva nam Ivana svoje tajne za uštedu, dodajući kako, u potrazi za smještajem, ne traži luksuzne hotele, sobe s pet zvjezdica, niti glamurozne apartmane, jer, kako kaže, ne prevaljuje tisuće kilometara da bi vrijeme provodila u četiri zida.
Svima koji imaju sličnu filozofiju, iz vlastitog iskustva preporučuje boravak u hostelima. Iako sobu dijelite s nekoliko stranih ljudi i to je, kaže Splićanka, dio doživljaja s putovanja. Male tajne velikih putnika, te korisne savjete i trikove za uštedu na putovanjima, Ivana redovito dijeli i na društvenim mrežama, TikToku i Instagramu, gdje objavljuje i kratke videozapise s raznih destinacija širom svijeta. Pred njom su sada, kaže, novi izazovi - krajem rujna, ove godine, kreće na putovanja po SAD-u.
- Za početak idemo u Oklahomu, zatim Las Vegas, Los Angeles, San Diego, potom su na redu Hawaii, a za kraj ću ostvariti još jedan moj, veliki san – posjetit ću New York. Plan je da Novu godinu dočekamo u Dubaiju, a između SAD-a i Dubaija, posvetit ću se svojim obavezama na fakultetu“, kaže nam Ivana.
„Proputovat ću svit, ali me svi putevi vode moj u Split!“
Cilj koji si je ova mlada Splićanka zacrtala je proputovati cijeli svijet, proživjeti život na više adresa, u zemljama širom svijeta te spojiti ugodno s korisnim i od svojih putovanja napraviti uspješan posao. Ipak, na pitanje u kojoj bi zemlji mogla trajno baciti sidro te gdje bi, jednoga dana, voljela odgajati svoju djecu, spremno odgovara: "Na kraju svakog mog puta je Split i u Split me vode svi putevi, jer se, s ljepotom mog rodnog grada i dobrotom tamošnjih ljudi, baš ništa na ovom svitu, ne može usporediti!“.
VIDEO Splićanka Ivana u godini dana proputovala je 8 zemalja, sve sama financira, a otkrila nam je kako pronalazi jeftin smještaj te koliko kao studentica zarađuje u SAD-u
u ovom tekstu fale neke "sitnice". kao npr. kako to jedna studentica uspije u godinu dana zaraditi novce za proputovati 8 zemalja??? i to uz studentsku satnicu od 3 €? a druga "sitnica" - čisto sumnjam da je PROPUTOVALA 88 država - prije bih rekao da je ih je POSJETILA. otići u budimpeštu ne znači da si PROPUTOVAO mađarsku. isto vrijedi i za london i englesku.... i amsterdam i nizozemsku.