Skromno, starački, proslavio je pravoslavni Uskrs kod susjede, kojoj je svakog dana odlazio na ručak. Ruku punih hrane i kolača vratio se svojoj kući i pošao u obližnje spremište po drva kako bi upalio vatru za grijanje. Dok je hodao, nasred dvorišta osjetio je bol i kao pokošen pao na zemlju. Kad je došao svijesti, sjedio je na zemlji ruku vezanih na leđima. Isto uže bilo je više puta bilo obavijeno oko njegova vrata. Ispred sebe ugledao je napadača. Pokušao mu je nešto reći, no u ustima je osjetio naguranu tkaninu. Tada nije ni slutio da je to bio tek početak muka u kojima je skončao život.

Živio sam u kući

Beživotno tijelo Momčila Španovića (75) pronašli su susjedi u ponedjeljak gotovo na kućnom pragu u Krstinju pokraj Vojnića. Ovu verziju zločina potvrđuju dokazi i svjedočanstava koje su tijekom prošlih dana u Krstinji prikupljali policijski i forenzički timovi. Nesretni Španović živio je sam u kući na ulazu u mjesto i svakog dana odlazio je u središte mjesta gdje se hranio kod susjede.

– U ponedjeljak ga nije bilo, no mislili su kako vjerojatno nije došao po hranu jer se na blagdan dobro opskrbio. No, kad se nije pojavio ni u utorak, pozvali su njegovu prvu susjedu telefonom da provjere što se dogodilo. Ona je otišla do njega i zatekla doista stravičan prizor – ispričao je jedan stanovnik Krstinje.

Ruke su mu bile vezane plavom plastičnom uzicom koja se koristi pri baliranju sijena. Oko vrata napadač je zategnuo isto uže pričvrstivši drugi kraj na nosač ograde tako da se Španović nije mogao micati. Uz njega pronađena je zelena vojna košulja kakve su se nosile u bivšoj Jugoslavenskoj armiji, kao i kapa iz odore te vojske. U ustima mu je bila slična zelena potkapa. Ti detalji potaknuli su priče o tome nije li možda riječ o nekoj osveti, o nekoj poruci ubojice i ima li ovo ubojstvo nacionalni predznak.

Posljednje ubojstvo 1938.

– Momčilo je bio skroman čovjek. Nikad nije radio. Uvijek je bio u svojoj kući i bavio se poljoprivrednom. Nije imao veze s Drugim svjetskim ratom i nije primao partizansku mirovinu jer je bio premlad. Nije sudjelovao ni u Domovinskom ratu. Uostalom, kod nas u Krstinji desetljećima nije bilo nikakvih nacionalnih sukoba, ali ni ubojstava – rekla nam je Marija Španović.

Ni drugi Krstinjani, kojih je danas u mjestu samo 27, ne mogu razumjeti motive ovog ubojstva. Tvrde da se posljednje ubojstvo dogodilo daleke 1938. godine. Ne vjeruju i da je novac mogao biti povod jer je pokojni Španović živio od 780 kuna mirovine. Najbliža su mu rodbina dva bratova sina s kojima je prije rata živio u istom kućanstvu. Posljednji ga je put posjetio jedan nećak neposredno uoči pravoslavnog Uskrsa te neki pretpostavljaju da je pljačkaš mislio kako je rodbina Španoviću ostavila novac.

– Sjećam se da su prije dvije godine Momčila Španovića opljačkali i to upravo kad je bio na ručku kod susjede. To je ukazivalo da je počinitelj netko domaći, koji je dobro znao njegove navike – ispričao nam je jedan mještanin.