Recesija je smanjila sve državne potpore pa tako i onu koju dobiva Hrvatski olimpijski centar Bjelolasica. Ta je potpora lani iznosila 3,5 milijuna kuna, no prijašnjih se godina ona penjala i do osam pa i devet milijuna. Samo na taj način, potporama, država je na Bjelolasicu od Domovinskog rata (kad su tu bili smješteni prognanici) do danas potrošila najmanje 130 milijuna kuna. Da se Bjelolasica ne bi pretvorila u sportsko-turistički Obrovac, Vlada mora hitro reagirati, zaštititi državnu imovinu i naći dugoročno i isplativo rješenje. Inače će Bjelolasica sve manje biti H.O.C. – a sve više S.O.S.

– Od snijega se sve zeleni – zezali su se klinci Veslačkog kluba Jarun, koje smo zatekli na jednotjednim pripremama. Umjesto skijanja, penjali su se i spuštali niz padinu.

Na Bjelolasici, kao ni na ostalim hrvatskim skijalištima, snijega nema. Nema prirodnog, a onaj umjetni za nas je još uvijek umjetnost. I dok Hrvati pune inozemna skijališta – samo u tzv. hrvatskom tjednu na skijanje ih se uputilo 150 do 200 tisuća – Bjelolasica zjapi prazna. Malobrojnim gostima to možda i ne smeta – uživaju u miru i skladu s prirodom – ali menadžerima i zaposlenicima HOC Bjelolasica d.o.o. zasigurno nije svejedno. Posebno zato što se ove zime ovdje uopće nije skijalo. Ni kada je bilo snijega.

I do 800 skijaša na sat

– U skladu s novim propisima kojima se hrvatsko zakonodavstvo usklađuje s onim Europske unije, morali smo odraditi neke preinake u skijaškoj infrastrukturi, maknuti neka stabla. Sad imamo sva dopuštenja i kad padne prvi snijeg bit ćemo spremni za skijašku sezonu. Trenutačno imamo stotinjak gostiju, a kapacitet nam je 450 ležajeva. Dugoročno, možemo naprijed samo s obogaćivanjem naše ponude jer ovo što mi sada nudimo ima i svaki malo bolji hotel – kaže Irena Vučić, pomoćnica voditelja turističkog naselja Bjelolasica, koja je za posjeta tom hrvatskom biseru bila naša domaćica. Dugoročno, Bjelolasici nedostaju bazen, dvorana, još jedan nogometni teren, riješeni problemi s vodom i – umjetni snijeg. Sve to uočio je još bivši direktor Tomislav Paškvalin, koji je tvrtkom upravljao od 1997. do 2008. On otkriva:

– U travnju 2008. smijenjen sam bez jasnog obrazloženja. No, dotad sam već završio projekte za sve ono što je Bjelolasici nedostajalo. Sve je bilo pokriveno u odlukama Vlade RH, trebao je to biti projekt od nacionalnog značenja, ne znam zašto se on još nije realizirao.

Projekt revitalizacije HOC Bjelolasica vrijedan 150 milijuna kuna prihvaćen je još 2006., najavili su ga ministri Primorac, Vukelić i Šuker, ali realizacija sporo ide i očito kasni.

– Nije da se u tom smislu ništa nije radilo, ali, slažem se, sve to sporo ide. Sad je sva dokumentacija gotova, dobivene su sve dozvole, čekamo još investitora. Važno je spomenuti da mi već sad imamo vrijednu skijašku infrastrukturu, sedam staza s kapacitetom od 800 skijaša na sat. Taj potencijal treba iskoristiti – kaže Željko Lipošćak, ravnatelj Javne ustanove HOC, koja je upravo i utemeljena, sa sjedištem u Ogulinu, da bi se mogli realizirati spomenuti projekti.

Za umjetno zasnježivanje skijaških staza na Bjelolasici potrebna je akumulacija od 200 do 300 tisuća kubičnih metara vode. Taj se problem pokušava riješiti u suradnji sa Slovenijom kako bi se mogli koristiti fondovi EU. Ako se pak s onih 150 milijuna neće isprsiti država, problem će se pokušati riješiti javno-privatnim partnerstvom. Ili će se omogućiti inozemnim tvrtkama da ulažu u Bjelolasicu.

– Bjelolasica treba ono što ima svako moderno skijalište – umjetni snijeg i brze žičare. To ima slovensko Pohorje, koje je preko grada Maribora iskoristilo europske fondove, ali i Kupres i druga skijališta u BiH, koja su uređena privatnim kapitalom. Umjetni snijeg može istrpjeti i temperature do 10 stupnjeva – kaže Maro Mišić, direktor HOC Bjelolasica d.o.o. (sa sjedištem u Zagrebu) i sam nestrpljiv da se krene u projekte koji će na Bjelolasicu vratiti skijaše.

– Hrvati u samo jednom tjednu potroše na skijanje u inozemstvu oko 200 milijuna eura. Ako bi se to potrošilo u Hrvatskoj, država bi samo od 10-postotnog poreza zaradila 20 milijuna eura – napomenuo je Mišić.

Kako je za gradnju tih objekata potrebno najmanje 18 mjeseci, a za nalaženje izvođača radova (prema Zakonu o javnoj nabavi) još dva, to znači da bi prema najoptimističnijem scenariju Bjelolasica punim jedrima zaplovila tek 2013. godine. A dotad treba preživjeti.

Sportaša sve manje

– S obzirom na broj gostiju, pravi smo mađioničari u preživljavanju. Ipak smo 2010. imali više gostiju nego godinu prije. Prethodne smo godine imali 34.500 noćenja a 2009. 31.140. Sportaša ima manje nego prije i oni dolaze uglavnom za ljetnih mjeseci. Među čestim su nam gostima nogometaši Rijeke, a njihov bivši trener Nenad Gračan je za Bjelolasicu rekao da je – “raj na zemlji”. Ćiro nam je doveo nogometnu reprezentaciju uoči SP-a u Francuskoj 1998. godine. Dolaze nam i košarkaši, boksači, stolnotenisači, atletičari... No, vrijeme je da se nešto učini jer ne znam koliko ćemo još dugo izdržati – zavapila je Irena.

Bijaše jednom usnula ljepotica koja se zvala Bjelolasica. Čekala je svog princa koji se zvao Ivan Šuker da joj utisne poljubac i probudi je. Ali princ je prošao pokraj nje i otišao u drugo kraljevstvo. Možda će princeza Martina Dalić pomoći. Ili će trebati pričekati nekog iz susjednog velikog kraljevstva koje se zove EU...