U ekskluzivnom razgovoru za Večernji list sirijski ministar nafte ing. Sufian al-Alao optužio je hrvatsku naftnu kompaniju Inu za nekorektnost i bezrazložno povlačenje njezinih radnika iz Sirije, pri čemu je “sirijski narod ostavila na cjedilu” te je uvjeren kako uz Total i Shell za Inu više nema mjesta u Siriji.
Kako komentirate povlačenje Ininih stručnjaka i radnika iz Sirije?
– Povlačenje Ine iz Sirije bilo nam je iznimno bolno jer smo mi Sirijci Hrvatsku uvijek smatrali prijateljskom državom. Nažalost, Ina je zbog nepravednih sankcija, koje je EU nametnula Siriji, povukla svoje radnike i dovela nas u vrlo tešku situaciju jer smo plin koji je Ina vadila koristili za energetiku. Zbog njihova odlaska zaustavljena je distribucija elektranama, što je automatski izazvalo redukciju struje u Siriji. S našim radnicima, s njih tristotinjak, nastavili smo djelomično proizvodnju dok ne nađemo rješenje. Već razmatramo nekoliko ponuda za preuzimanje proizvodnje. Mi Sirijci nikad nećemo oprostiti državama članicama EU, a među njima i Hrvatskoj, jer njihove neopravdane sankcije nisu naštetile sirijskom režimu nego sirijskom narodu. Kad je Ina otišla, obični ljudi ostali su bez struje, a ne sirijski dužnosnici. Sankcije će pogoditi isključivo sirijski narod, za koji se EU navodno zalaže. Naša proizvodnja nafte i naftnih derivata dovoljna je za državne institucije, a ono što uvozimo, uvozimo zbog naroda. Takvim potezom Europska unija kaznila je 23 milijuna Sirijaca.
Ina je povlačenje objasnila višom silom i sigurnošću svojih radnika, a u Siriji radila je više od dva mjeseca nakon što je EU uvela sankcije?
– Ma pustite vi tu demagogiju. Stotine tisuća stranih i domaćih radnika nesmetano rade na naftnim poljima u pustinji. Mi smo Ininim radnicima zajamčili sigurnost te smo bili spremni dovesti tenkove i avione da ih čuvaju, da su htjeli ostati i da su to od nas zatražili. Po čemu se Inini djelatnici razlikuju od ruskih i kineskih stručnjaka koji i dalje rade, a tu su i srpski, ukrajinski, južnoafrički, indijski radnici. Svi su tu jer osjećaju da su sigurniji od nas Sirijaca. Ni naša strana ni pobunjenici neće ih dirati, poštovat će ih jer su stranci, gosti Sirije. Opravdavaju svoj nehumani i drski potez višom silom. Pa bili su sigurni na naftnim poljima kao i u mjestima stanovanja, a priča o višoj sili su čiste manipulacije i gluposti. Ugovori između nas i Ine jasno su definirani, višom silom mogli bismo se mi pravdati, a ne Ina. Uvjereni smo da nas je Ina napustila zbog pritiska EU. Kako Hrvatska još nije članica EU, taj potez shvaćamo kao dodvoravanje.
Inin je potez neciviliziran i nekulturan. Prije njihova povlačenja posjetio me u Damasku glavni direktor Ine i spomenuo moguće povlačenje, ali mi je predložio da ostanu kao promatrači. Rekao sam da to ne dolazi u obzir: ili će raditi ili otići. Nakon dugog razgovora ipak smo se dogovorili o njihovu ostanku na naftnim poljima, ali čim se vratio u Zagreb, pismom me obavijestio kako Ina ipak povlači svoje radnike zbog više sile. Jedino se može zaključiti kako je na Inu vršen pritisak. Ne želim ulaziti u to je li to bila hrvatska vlada, Europska unija ili Washington, Ina tu jedina gubi. Ina je samo prošle godine zaradila otprilike 2,5 milijarde dolara, a mi smo od nje kupovali plin po tržišnoj cijeni, nismo imali nikakve privilegije.
Ima li još mjesta za pregovore kako bi se Ina vratila proizvodnji u Siriji?
– Ne vjerujem da će se kompanije koje su nas izdale i ostavile na cjedilu, poput Ine, Shella i Totala, više vratiti u Siriju. Ako nema povjerenja, nemoguća je suradnja i poslovanje, a mi smo u te tri kompanije izgubili povjerenje. Okrenule su nam leđa kad je bilo najteže. Nadam se da će se situacija u Siriji vrlo brzo normalizirati. Ina je mogla nastaviti proizvodnju u Siriji pozivajući se na to da Hrvatska još nije članica Europske unije.
Ne mogu vjerovati da su povukli takav potez jer Ina je svaki mjesec, znam to jer sam kao ministar potpisivao fakture, zarađivala više od sto milijuna dolara. Da ne spominjem njezine stručnjake i radnike, koji su imali vrlo visoke plaće. Što smo dobili mi, a što Ina? Svi smo na gubitku, ali Ina će u toj šahovskoj igri izići kao najveći gubitnik.
U slučaju raskida ugovora je li sirijska strana dužna Ini platiti odštetu?
– Ako se ugovor raskine, teško je vjerovati da će Ina dobiti ikakvu odštetu s obzirom na to da se u ugovoru to ne spominje. No, naši i njihovi pravnici to će svakako definirati i riješiti.
V. Maček je rekao \" kad se veliki svađaju - mali pod stol\" Što mi uvlačiguzi tu imamo uvoditi nekakve sankcije Siriji. Pa to je njima kap u moru, a nas je to dovelo do 12 kn litra benzina ,, a kao poremećej na mediteranskom tržištu derivata. Priče za malu djecu i to onu vrlo malu.