Sitni poljoprivrednik, karizmatični senator, bivši vođa gerilske skupine Tupamaros koji je za vrijeme diktature vojne hunte odrobijao 14 godina – Jose Mujica zvan Pepe najživopisnija je politička osoba u Urugvaju. Većina ga obožava zbog savjesno odrađenog mandata ministra poljoprivrede od 2005. do 2008., ali i jednostavnog seljačkog imidža te neposrednosti i predsjedničke kampanje tijekom koje je četvrti urugvajskih gradova obilazio biciklom. Ostatak zemlje zbog istih ga osobina ne može smisliti. No taj dio priče ni najmanje ne pogađa danas 74-godišnjeg kandidata ljevičarske koalicije Široki front.
– Ja ne donosim apokalipsu ni slike obećane zemlje. Ovo su izbori, a ne rat. Kakvi god bili rezultati, Urugvaj će kročiti naprijed – govorio je u predizbornoj kampanji bivši revolucionar.
On je u prvom krugu izbora osvojio 48 posto glasova te će sutra u drugom krugu sigurno nadmoćno pobijediti suparnika iz konzervativne Nacionalne partije Luisa Alberta Lacallu. U Urugvaju se Mujicu ili mrzi ili voli, ali jedno mu nitko ne osporava – da mu je život bio pustolovan i pun obrata.
Počeo kao konzervativac
Tako je bilo i s njegovim političkim počecima. Kao mladić u zemlji siromašnih poljoprivrednika čija se vlada više bavila nogometom nego podivljalom inflacijom, u 50-ima je ušao u Nacionalnu partiju, stranku čiji mu je kandidat danas posljednja prepreka do mjesto predsjednika nacije od 3,4 milijuna ljudi. Među konzervativcima Pepe nije našao ono što je htio pa je u 60-ima s kolegama osnovao organizaciju Tupamaros, nazvanu prema Tupacu Amaruu II koji je u 18. stoljeću pokrenuo revoluciju Inka za oslobođenje od španjolske okupacije.
Izrasli na savezu Pokreta za pomoć seljacima i radničkih sindikata, tupamarosi su se kao urbana gerila pod vodstvom urugvajskog marksista Raula Sendica borili protiv državnog uređenja koje je pogodovalo elitama i vojsci na račun ostalih. Pod geslom da ih “riječi razdvajaju, a akcija ujedinjuje”, s drugovima je pljačkao banke te skladišta oružja i hrane. Vlasti su odgovorile pojačanom represijom pa su tupamarosi počeli i s otmicama te atentatima. Njihov su stil uskoro preuzeli i Rote Armee Fraktion (Frakcija Crvene armije), Brigate Rosse (Crvene brigade) i drugi europski ekstremni ljevičari, no razlika je ipak postojala jer su tupamarosi plijen dijelili narodu, a na cilju njihovih nišana nalazili su se bitno drukčiji ljudi.
Javnim prijevozom u kampanju
Dana Mitrionea su tupamarosi, primjerice, ubili jer je kao pripadnik američkog FBI-a obilazio Latinsku Ameriku kako bi pripadnike represivnog aparata tadašnjih diktatorskih režima učio tehnikama mučenja. Mujica je uhvaćen 1972., a na njegovu nesreću 1973. vlast je pučem preuzela vojna hunta koja ga je strpala u samicu. Oslobođen je tek 1985., nakon što se hunta povukla pred masovnim prosvjedima i općim štrajkom. S vremenom su bivši tupamarosi shvatili da su sazrele okolnosti za parlamentarnu političku borbu te su osnovali Pokret narodnog sudjelovanja (MPP) koji je ušao u koaliciju Široki front.
Na izborima 2004. osvojili su 300.000 glasova, najviše pojedinačno u koaliciji. Mujica je ministar ostao do 2008., kada se vratio u Senat, odakle je krenuo u predsjedničku utrku. Dio njegova šarma bio je i ostao izravan govor zbog kojega se morao ispričavati čak i političkim kolegama. Argentinske je političare nazivao “glupima”, Chaveza “autoritarnim”, a brazilske turiste “snobovima”. Za urugvajske prilike Mujica ima i neke kontroverzne stavove, poput zagovaranja prisilnog liječenja uživatelja tradicionalne kokainske paste. No, kao predani vegetarijanac koji i dalje uzgaja povrće na krpici zemlje pokraj Montevidea i koji je u obilazak zemlje u predizbornoj kampanji krenuo javnim prijevozom s ruksakom na leđima, Pepe je ostao junak siromašnih.
eko,..sve novi-poligoni za isprobavanje \"najsuvremenijeg oruzja koje sa 95% efektom, unistava zivu silu\"....nikad pameti...