Sutkinja Ivana Čalić demontirala je Sanaderovu vladavinu dajući značajno mjesto i HDZ-ovim velikanima, Božidaru Kalmeti i Ivanu Jarnjaku s “manirama Poncija Pilata”, a koji su možda i zakinuti za mjesto u optužnici. Iznesenoj argumentaciji teško je naći zamjerke, ali tako složen slučaj pun je zamki. Evo jedne iz Europskog suda.
Odbili odgovarati na upite
Europski sud za ljudska prava 2001. u slučaju Luca protiv Italije naveo je kako se pravično suđenje jednako odnosi na iskaze svjedoka i suoptuženika ako se na njima temelji presuda. Zatim u slučaju Sadak protiv Turske 2003. naveo je kako je neprihvatljivo “ako se osuda temelji jedino ili u odlučujućoj mjeri na izjavi svjedoka kojeg optuženik nije imao prilike ispitati ili dati ispitati tijekom istrage ili na raspravi”.
To su u slučaju Kaste i Mathisen protiv Norveške 2007. još i pojačali navodeći kako to vrijedi “i po cijenu gubitka ključnog dokaza za osudu”!
Mladen Barišić, Nevenka Jurak i Branka Pavošević nisu dali priliku Ivi Sanaderu i HDZ-u ni na raspravi da ih ispitaju o optužbama koje su iznijeli za uskočke istrage. U istoj poziciji kao Sanader i HDZ bili su Dubravko Žugelj, Fehko Imamović i Mario Palić, optuženi za krvavu pljačku Fine u Zagrebu. A Vrhovni sud je baš nedavno usvojio njihove žalbe i ukinuo osuđujuću presudu jer je našao da je učinjena bitna povreda kaznenog postupka, odnosno da im je uskraćeno pravo na pravično suđenje “s obzirom na to da nisu imali mogućnost ispitati suoptuženike koji ih terete za predmetna kaznena djela, a presuda kojom su osuđeni za ta kaznena djela utemeljena je upravo na njihovim iskazima”.
Prema tomu, to mora vrijediti i za Sanadera i HDZ. Dakako, ako je ispunjen temeljni uvjet – da se osuda temelji isključivo ili pretežito na iskazu Barišića, N. Jurak i B. Pavošević.
Što, dakle, ostaje od dokaza bez njihovih iskaza? Sutkinja Ivana Čalić je, obrazlažući presudu, rekla: “Zapravo je ključno pitanje ovoga postupka – kome vjerovati, Mladenu Barišiću, Branki Pavošević, Nevenki Jurak i Ratku Mačeku s jedne strane ili pak Ivi Sanaderu”, da bi potom dodala kako je sud prihvatio iskaze njih troje, a djelomično i Mačekov, “ali i čitavog niza ispitanih svjedoka koji te iskaze potkrepljuju”. I u slučaju Fine bilo je svjedočenja koji potkrepljuju optužujuće iskaze, ali Vrhovni sud ih je ocijenio indicijalnima, zaključivši da su optuženi osuđeni isključivo zbog iskaza suokrivljenika koje nisu mogli dodatno ispitati. S obzirom i na materijalne dokaze, Sanaderova obrana imat će teži posao nego HDZ-ova.
Ima li drugih bitnih dokaza
Što isplatnice i neka svjedočenja o statusu Barišića i Pavošević kod Sanadera, pa i sastanak u Vladi na kojem je bivši premijer sugerirao direktorima državnih tvrtki da posluju s Fimi medijom, znače bez ključnih iskaza optuženika? Jesu li to samo indicije ili dokazi koji iskazima suoptuženika oduzimaju snagu ključnih ili pretežitih dokaza za osudu Sanadera i HDZ-a? Vrhovni sud i na to će morati odgovoriti.
Naše sudstvo je toliko traljavo da ga treba ukinuti - kako to za HDZ kaže Stazić. Vrhovni sud će sve vratiti na početak zbog ovih propusta kloje navodi autor članka i HDZ će vjerojatno biti oslobođen krivnje. Međutim, do kadaa ćemo mi plaćati suce i sudstvo koje tako traljavo sudi??? Sutkinja šalje neke "važne" poruke a jedna poruka je i ta da je ovo suđenje bilo amatersko i da se i sama osuda temelji na rekla kazala.... Postoje li neke sankcije sucima koji zabrljaju? Sjetimo se samo suđenja mafijaškoj organizaciji - bilo je to suđenje stoljeća -- na kraju ogromnih troškova i vremena - nitko osuđen osim jednog dilera.... I suci i dalje dobivaju enormno visoke plaće bez ikakvih odgovornosti i sankcija ako neprofesionalno odrade posao.