Ivo Sanader u Hrvatsku se početkom 90-ih vratio s najmanje dva milijuna eura. Novac je to koji je zaradio u Austriji gdje je najprije radio niz honorarnih poslova, a kasnije se bacio u poduzetništvo, kazao je danas na zagrebačkom Županijskom sudu iznoseći obranu u aferi Fimi media.
Kao zastupnik Meyer Pressa za istočno tržište "okrenuo" je između 350.000 i 400.000 eura. Poznato je da je hrvatskim medijima "dilao" erotske fotografije.
Optužnica koju je podnio USKOK nelogična je i konstruirana
Zatim je radio kao predsjednik uprave uvozno-izvozničke tvrtke Wapagg, gdje je dobivao 14 plaća godišnje u iznosu od današnjih 5000 eura, što je ukupno od 1988. do 1991. bila zarada od 175 tisuća eura uz 300 tisuća eura koje je dobio od zarade kao vlasnik 20 posto udjela u toj tvrtki koja je poslovala, između ostaloga, i sa Swarovskim.
Od biznisa u građevini, kada je radio sa stanovima u Innsbrucku te imao udio u građevinskoj tvrtki koja je gradila hotel u turskoj Antalyji, zaradio je, tvrdi milijun eura!
A tu je i tvrtka koju je imao s tastom I. Šarićem, u kojoj je zaradio 150.000 tisuća eura, dok je tvrtka Art-konzalting njegove supruge zaradila 35.000 eura.
Spominje se i nasljedstvo Sanaderova oca kojem je ovaj 1978. dao punomoć da kupi stan u Splitu u kojem su živjeli.
– On nije bio neki bogataš. Bio je pitur, imao je svoj obrt i dobro je zarađivao, kaže Sanader.
Predavao vjeronauk
Kaže kako je i za vrijeme studija radio kao zaposlenik tirolske vlade. Predavao je vjeronauk u osnovnoj školi. Bio je to puni radni odnos, a plaća je otprilike mogla biti između 600 i 1000 eura.
– Tu, za razliku od Wapagga, nije bilo 14 plaća nego 13 i to tijekom pet godina, što je 80 plaća puta 700 eura, nisam sada siguran, rastezljiv je pojam... Neka to vještak izračuna.
U nastavku suđenja poslije pauze Sanader je pojasnio kako je novac čuvao na računu u Austriji, ali je kod sebe imao i gotovinu. Račun je kad je postao predsjednik HDZ-a 2000. godine prebacio na punca Ivu Šarića.
– Kuću u Kozarčevoj i stan u Splitu kupili smo od gotovine iz novca koji je zarađen u inozemstvu i koji je zarađen legalno, tvrdi Sanader.
Još jučer je Sanader počeo govoriti o svojoj imovini koja je, prema nalazu sudskog vještaka, nerazmjerna njegovim primanjima.
Prigovorio je nalazu vještaka jer ovaj nije, kaže Sanader, uvrstio u njega primanja koja je ostvario u inozemstvu, odnosno u Austriji.
Dosad je više puta naglasio kako je optužnica koju je podnio USKOK nelogična i konstruirana te kako se protiv njega vode dva postupka – jedan na sudu, a drugi u medijima. Sanader smatra da je njemu, zapravo, već presuđeno.
Što se tiče navoda Stjepana Fiolića koji je sa Sanaderom optužen u aferi Planinska, a kod kojega je pronađeno 19 slika i dva kovčega s odjećom i čarapama, Sanader kaže da je to najgluplja laž koju je ikad čuo.
– Zašto bih ja organizirao tu tajnu operaciju i onda kod Fiolića sakrio ''šrot'' slike? One su se kod njega našle jer sam htio preurediti stan, brusiti parkete i ugraditi ormar, zbog čega sam iz ormara izvukao odijela, a slike, i one vrijedne i one bez ikakve vrijednosti pokupio sam s poda gdje su bile naslagane, a Fiolića zamolio da ih pričuva, pojasnio je Sanader.
Sve navode optužnice Sanader s indignacijom odbacuje.
Suđenje se nastavilo nakon stanke u 12 sati.
Tijek suđenja mogli ste pratiti u nastavku
9.30 sati
– Počet ću s kratkim pregledom mojih aktivnosti od početka studija 1974. kad sam u Rimu upisao studij, a sljedeće godine prebacio sam se u Innsbruck te doktorirao 1982. na Filozofskom fakultetu.... – započeo je svoje izlaganje Sanader.
Jedno vrijeme studirao je na dva fakulteta, što upućuje na njegove sklonosti prema biznisu, smatra.
Kaže, studirao je poduzetništvo, no nikad ga nije završio.
– Godine 1976. na zimskim OI u Innsbrucku bio sam akreditiran za Sportske novosti i tu je započela moja suradnja sa SN i medijima, kaže.
Radio je honorarno i u redakciji studentskih novina u Austriji te u upravi studentske organizacije.
Bio je i suradnik austrijskog Olimpijskog saveza do Sarajevske OI te stalni suradnik magazina koji je savez organizirao.
Do sredine 90-ih zastupao je u inozemstvu fotografa Ivu Pervana te je plasirao njegove fotografije u ratne agencije.
9.40 sati
Sve to spadalo je u usputne aktivnosti, a najvažnije su bile četiri stvari.
Prva je Meier Press agencija koja je, kaže, bila vodeća u Europi na planu preuzimanja autorskih prava, od autora fotografija, autora krimi-romana, vesterna i sl.
Sve navedene aktivnosti omogućile su mu da se upozna i stvori kontakte s ratnim austrijskim političarima, što mu je kasnije olakšalo probitak u politici, ali i podršku Austrije u euroatlantskim integracijama Hrvatske.
Istočno tržište za Meiera je bila "terra incognita", što je Sanader iskoristio da zatraži podjelu dobitka pola-pola kao generalni zastupnik Meier Pressa za Jugoslaviju.
Sanader je imao kontakte i u Mađarskoj, Čehoslovačkoj , Bugarskoj… No koncentrirao se na zemlje bivše Jugoslavije, a poznavao je i poslove Vjesnika.
– Najveći dio posla napravili smo s VPA, Vjesnikovom press agencijom, prisjeća se Sanader.
Šef austrijske agencije Meier preminuo je krajem 80-ih, ali posao se nastavio do 91. odnosno do Sanderova povratka u Hrvatsku. Meierova kći i udovica nudile su Sanaderu da otkupi agenciju, o čemu je on ozbiljno razmišljao…
– Nakon što sam osnovao HDZ u Innsbrucku i budući da sam bio u kontaktu s pokojnim predsjednikom Tuđmanom koji me stalno zvao da se vratim u Hrvatsku, a imali smo i dvoje male djece, odlučio sam da ćemo se vratiti u RH. No, iz obiteljskih razloga ipak smo se opredijelili za Split i ja sam bio izabran za intendanta HNK u Splitu. Da se nismo vratili, ja bih otkupio Meier Press jer je to bio lukrativan posao – kaže.
Da bi prikazao koliko se moglo zaraditi i kako se radilo, kaže kako su imali ured i u Nici kamo su dolazili proslavljeni fotografi i sl.
– Moja je procjena da je zarada bila 375 do 400 tisuća eura, koliko se mogu sjetiti.
Druga točka je eksport-import tvrtka Wapagg, koju sam osnovao 1986. godine u kojoj sam imao 20 posto. Znači, nas pet osnovali smo tu tvrtku. Tada sam bio u Logosu i često smo putovali, nastavlja Sanader. No, 1985. smo svi smijenjeni. Rečeno mi je: "Ti budi kući, ali dobivat ćeš plaću".
Tada je malo bio u Splitu i puno je putovao.
U ljeto 1988. ponovo se vraća u Austriju gdje postaje direktor Wapagga i tamo počinje profesionalno raditi do 1. siječnja 1991. godine.
Tvrtka je, između ostalog, surađivala i s tvrtkom Swarovski.
Među firmama je bila i tvrtka Roten u Trstu, a surađivali su i sa splitskim Koteksom koji je imao podružnicu u Moskvi.
– S njima me povezao moj punac Šarić, pojašnjava Sanader.
– U Wapaggu sam primao 5000 eura u današnjoj valuti, odnosno oko 10.000 maraka neto, a imali smo 14 plaća godišnje – 1989. i 1990. te sedam plaća 1988. godine, što je 35 plaća, odnosno 175 tisuća eura.
Uz to dobio je još i 300.000 eura od zarade kao vlasnik društva Wapagg.
– Bio je još jedan posao na kojem sam zaradio 90.000 šilinga. Evo, da dobijete ilustraciju kako smo radili i koje su bile zarade, kaže Sanader koji u spis predlaže uvrštenje ugovora i dokaza o tim iznosima.
Treća je aktivnost firma KCBS, koja je bila građevinska tvrtka u kojoj je sa 30 posto suvlasnik bio mariborski Konstruktor, 30 posto Bauman, 30 posto Sanader i 10 posto još jedna tvrtka.
Bauman i Sanader izgradili su uz jeftinu tursku snagu i financijere hotel u Antalyji.
Bauman ga je isplatio iz tog posla i iz KCBS-a kad se Sanader odlučio vratiti u Hrvatsku.
Ivo Šarić radio mu je interne kalkulacije, to nitko od suradnika nije znao, a zapravo je pomagao Sanaderu jer mu građevina nije bila struka.
Zarada na građevinskim poslovima, kaže Sanader, iznosi oko milijun eura!
10.35 sati
Četvrta je tvrtka osnovana 1990. a sa širokim poljem djelatnosti. Bila je registrirana na njegovo ime i na njegovoj adresi, a u njoj je radio sa Šarićem. Spominje jedan posao u kojem su radili studije izvodljivosti ulaganja u preradu otpada i aluminija. Zarada je bila 150 tisuća eura.
Tvrtka njegove supruge zaradila je pak 35.000 eura.
Tu je i nasljedstvo Sanaderova oca kojem je ovaj 1978. dao punomoć da kupi stan u Splitu u kojem su živjeli.
– On nije bio neki bogataš. Bio je pitur, imao je svoj obrt i dobro je zarađivao, kaže Sanader.
Kaže kako je i za vrijeme studija radio kao zaposlenik tirolske vlade. Predavao je vjeronauk u osnovnoj školi. Bio je to puni radni odnos, a plaća je otprilike mogla biti između 600 i 1000 eura.
– Tu, za razliku od Wapagga, nije bilo 14 plaća nego 13 i to u 5 godina, što je 80 plaća puta 700 eura, nisam sada siguran, rastezljiv je pojam... Neka to vještak izračuna.
– U inozemstvu sam bio nekih 13 godina. U Innsbrucku sam na početku imao bankovni račun, imao sam stalno prebivalište, ali se nikad nisam odjavljivao u Splitu. Svi porezi su uredno plaćeni u Austriji. Imao sam poreznog savjetnika koji je za mene to radio i nikad nisam imao problema.
Račun je 2000. godine prebacio na punca.
12.00 sati
Nakon stanke, Sanader je kazao da je njegov odvjetnički tim od austrijskog odvjetništva dobio potvrdu Raiffeisen banke kako je sav novac zgrnuo prije inkriminiranog razdoblja iz optužnice za Fimi mediju. Banka je potvrdu dala nakon Sanaderova uhićenja u Austriji, a u njoj piše kako nema poveznice između tog novca i inkriminacije.
Dio novca Sanader je pak držao u gotovini, a pri povratku u Hrvatsku kupio je tim novcem stan u centru Splita. Stan je kupljen 1992. godine, a dok se nisu uselili u njega, stanovali su u iznajmljenom stanju na Mejama.
I tada su imali dadilju i Sanader je vozio najnoviji Mercedes.
– Iz tog novca, a ne od novca iz Fimi medije, kupio sam stan! Iz te gotovine kupili smo stanove u Zagrebu, odnosno kuću u Kozarčevoj koja se sastoji od tri stana. Prvi stan kupljen je 92., drugi 93. i treći stan 1994. godine, a to je sve prije inkriminacije Hypa i ostalih sramotnih optužnica, smatra Sanader.
– Ponašali smo se kao i svaki razumni čovjek koji ne stavlja novac na jedno mjesto, nego kombinira nešto na računu, nešto u nekretnine.
Što se tiče dolaska u Zagreb, ponavlja da ga je Tuđman zvao da dođe u Vladu, no najprije je ostao u Splitu zbog "obiteljskih razloga".
– Tuđman mi je rekao "Zaboravi ti Split" i ja sam došao u Zagreb, a obitelj je nekoliko mjeseci ostala još u Splitu. Tada sam našao prvi stan u Kozarčevoj i odlučili smo kupiti stan, renovirali smo ga na brzinu, a htjeli smo da dođu s nama živjeti i punac i punica pomagati nam. Kupili smo i ostala dva stana. Ponavljam, od novca koji je zarađen u inozemstvu i koji je legalno zarađen i to iz gotovine, kazao je Sanader zaključivši dio o imetku što ga je ostvario u inozemstvu.
12.18 sati
– Oko slika kod Fiolića, slušali smo ga ovdje, ali i u slučaju Planinska. Pitao sam odvjetnike, jel' to znači da ćemo ga možda slušati i u još nekom postupku. Ja ne znam je li to uopće pravno moguće da me se tereti o jednom predmetu u više postupaka? – pitao je Sanader.
No, sutkinja Čalić kazala je da su slike predmet ovog postupka, a u Planinskoj je Fiolić suoptuženik.
– Stvorena je jedna velika afera u dogovoru s USKOK-om jer su Fiolić i USKOK izašli s tezom da sam ja očekujući kazneni progon išao kod njega sakriti vrijedne slike, nekih 19 komada i dva kovčega robe i onda sam mu ja, kako je iskazao, rekao da ne dođe s kombijem na kojem stoji natpis ''Fiolić'' nego s nekim da se ne vidi... To je jedna od najglupljih laži koje sam čuo! Znate li zašto? Na popisu slika nalazi se pet slika bez vrijednosti. Sudski vještak Igor Zidić doslovno je napisao za njih ''bez vrijednosti''. Za jednu sliku nije znao ni autora prepoznati, a od oka ju je procijenio na 400 eura. Isto je i sa slikom br. 10, za koju ni ja ne znam tko je autor, a procijenio ju je na 1500 eura. Drugih 14 su vrednije. Gdje je logika da ja skrivam slike i planiram cijelu operaciju, a pošaljem mu da čuva neki ''šrot''. Cijeli teatar oko slika bio je potreban da se ove nebulozne optužnice USKOK-a potvrde, tvrdi Sanader.
– To, naravno, nije istina!
– A, što je istina? Ja sam započeo s uređivanjem stana. Namjeravao sam brusiti parkete, niše mijenjati. A te poslove mi radi Fiolićev čovjek Marijan Horvat i ja sam s njim dogovorio da mi dođe izraditi niše i ugraditi ormar. I zato sam izvadio stvari, robu i čarape iz ormara kao i slike koje nisu bile na zidu, bile su naslagane na podu. Bilo ih je vrijednih i onih potpuno bez vrijednosti. Ja sam zato zamolio Fiolića da ih drži kod sebe. Zamolio sam ga i da čuva Renault 8 iz 1967. I on je još uvijek kod Fiolića. Međutim, Fiolić je to prešutio.
– Kad sam izašao iz pritvora, mislio sam nastaviti s preuređenjem stana i zato sam ostavio stvari kod Fiolića, pojašnjava Sanader.
– Pa da sam htio nešto sakriti, valjda bih Fioliću dao te vrijedne slike da ih sakrije da ih USKOK ne pronađe.
12.31 sati
– Pet slika Bukovca bilo je na izložbi u Nizozemskoj i kad me organizatorica izložbe u jesen 2010. nazvala da dođem po te slike, nazvao sam Fiolića i zamolio ga da mi ih pričuva jer sam trebao ličiti stan, pojasnio je.
>>Sanader: Ovo je agresija na mene, kolekcionarstvo i umjetnost
