U talijanskom gradiću Pesaru na jadranskoj obali 29. veljače 1792. rodio se veliki operni skladatelj Gioacchino Rossini. Poznat je i po tome što je na vrhuncu slave, dok je bio obožavan kao nitko prije njega, prestao skladati i prepustio se lješkarenju i užicima, prije svih – kulinarskim. Ostavio je mnoge recepte, a mnogi su mu kuhari posvećivali jela. Najpoznatiji je pečeni odrezak Tournedos Rossini.

“Labuda iz Pesara” nikad nije resila marljivost, pa svojih četrdesetak opera, od kojih je i danas najpopularniji “Seviljski brijač”, zahvaljuje najviše talentu i lakoći komponiranja. Skladao je najčešće u krevetu, pa odatle anegdota da mu je jednom iz ruke ispala na pod gotovo sasvim ispisana stranica partiture; Rossini je bio previše lijen da se sagne, pa je radije napisao novu.

“Seviljskog brijača” napisao je već sa 24 godine, a s trideset se oženio opernom pjevačicom Isabellom Colbran. Ovako je sažeo svoju filozofiju: “Jesti, voljeti, pjevati i probavljati hranu – glavni su sadržaj komične opere poznate pod nazivom život. A sve to prolazno je poput mjehurića šampanjca.”

U Engleskoj ga je kralj George IV. primio i vrlo bogato nagradio, a u Parizu je dobio izvrsno plaćene poslove glazbenog ravnatelja kazališta i nacionalnog povjerenika za pjevanje te kraljevskog skladatelja. Već tada se osigurao za cijeli život i mogao je prestati komponirati. “Prije su melodije same tražile mene, a sada bih ja morao poći u lov za njima, a za to nemam ni najmanje volje”, objasnio je.

O Rossiniju su ostale mnoge anegdote. Jednom mu je prišao neki uglednik.

– Zar me se ne sjećate? Sjedio sam pokraj Vas kad je bio poslužen divovski složenac od makarona u Milanu, na večeri Vama u čast!

- Imate pravo, makarona se sjećam jako dobro, ali Vas ne! – odvrati Rossini.

Drugi put ga je neka gospođa upitala:

– Kako da vas zovem: Maestro, Veliki ili Bog glazbe?

Rossini nije podnosio prenemaganja, pa otpovrnu:

– Zovite me Mali zeko!

Netko je zamolio Rossinija da posluša dvije skladbe jednog mladog umjetnika. Kad je ovaj odsvirao prvu, Rossini ispali: – Druga je puno bolja!

Često su ga pitali za mišljenje o Wagneru.

– U njegovoj glazbi ima divnih trenutaka i očajnih sati!

Drugom je prilikom navodno rekao:

– Wagnerova je glazba kao riblja juha bez ribe: u njoj fali ono glavno – melodija!

Rossini je poslije tvrdio da nikad takvo što nije rekao, ali anegdota je ostala.