Prim. dr. Milivoj Novak:
Roditelji bi trebali proći edukaciju za reanimaciju
Majka je htjela spasiti sina koji se gušio, ali rezanje vrata izvan bolnice nije lako ni liječnicima
Smrt četverogodišnjeg dječačića u zadarskom naselju Bokanjcu, koji je, prema dostupnim podacima, iskrvario nakon što je mu je majka pokušala učiniti traheotomiju jer se maleni dječak počeo gušiti, otvorila je više pitanja.
Znaju li roditelji pomoći kada se dogode ovakvi nepredviđeni, iznenadni incidenti, a djetetovo stanje zahtijeva hitnu, ali prisebnu reakciju? Je li traheotomija kod gušenja prava mjera "u rukama" nestručnjaka?
– Djetetova majka očito se uspaničila i nema sumnje da je željela pomoći, spasiti dijete koje je pred njezinim očima gubilo dah. Međutim, ne bih rekao da je, čak i u takvoj situaciji, normalno provoditi traheotomiju, otvor na vratu koji će omogućiti ulazak kisika, odnosno disanje ozlijeđene osobe. Na prednjoj strani vrata nalaze se velike krvne žile i needucirana, nestručna osoba može lako pogoditi i prerezati krvnu žilu te izazvati krvarenje – objašnjava prim. dr. Milivoj Novak, voditelj Jedinice za intenzivnu njegu Klinike za pedijatriju KBC-a Zagreb.
– Ja sam intenzivist, ali, vjerujte, ne bih se samo tako, uvjetno govoreći na cesti, odlučio učiniti traheotomiju. Iako je u bolničkim uvjetima, sa skalpelom, to relativno jednostavan postupak – kaže prim. Novak.
Jednostavnim se čini i kada promatramo kako taj medicinski postupak, koji doista u mnogim stanjima, osobito kada se osoba guši, može spasiti život, izvode glumci u filmovima ili u liječničkim serijama. No, fikcija je jedno, a stvaran život nešto posve drugo.
– Dakle, želim ponovno naglasiti da je bitna edukacija o reanimaciji u hitnim slučajevima koju bi trebali proći roditelji i svi oni koji profesionalno imaju posla s djecom, ali i svi drugi ljudi – ponovno ističe prim. Novak te dodaje da se i liječnici moraju neprestano educirati, pa i o reanimaciji pacijenata.
Za nekoliko dana putuje u Ljubljanu, gdje će kao edukator sudjelovati u radu međunarodnog tečaja za liječnike o temeljnim i naprednim postupcima reanimacije. Naglasio je i da se tečajevi namijenjeni općoj populaciji održavaju u mnogim razvijenim zemljama svijeta te vjeruje da će se i kod nas organizirati, kontinuirano održavati te napokon zaživjeti.
A koliko su nužni kvalitetni i sasvim određeni pomaci, prečesto nas, nažalost, podsjećaju tragične životne situacije poput smrti četverogodišnjaka i tragedije koja je zadesila zadarsku obitelj.
Ovo je tužan primjer svega ovog navedenog jer da se vratim početku ova sirota majka je vidjevši što se dešava u trenutku panike/zabrinutosti/očaja ili čega već zahvaljujući vlastitoj percepciji stečenog znanja pokušala oponašati ono što je vidjela na TV-u (ne vjerujem da je medicinske struke jer bi znala koliko je to rizično u tim uvjetima) jer struka ionako nije bitna, kod nas diplomu kupiš, malo pronjuškaš po internetu i već si stručnjak. Osobno mislim da će pečat svoje „domišljatosti“ nositi do kraja života, a meli anđelčić ne'k počiva u miru.
Narod gleda „uspjeh“ raznoraznih osoba koje su svojim „radom i zalaganjem“ postali od vozača i vodoinstalatera generali i poduzetnici – uspješni gospodarstvenici povezujući to s likovima iz raznih sapunica i sl.uradaka i počinju vjerovati da je to doista tako i moguće u stvarnom svijetu. Nije. I ne može biti. Osim na brdovitom Balkanu, ali to ne znači da je doista i tako, prije je to predstava za javnost, a „istina je ipak negdje oko nas“. Ako gledate Dr.Housa , ER , Uvod u anatomiju ili …što već NEĆETE biti liječnik koliko god Vi mislili da je to moguće jednako ako „uspješno letite“ simulator na PC-u sigurno nećete pilotirati B-747 u zbilji.
Popljujte me koliko god hoćete, ali moje mišljenje o ovoj tragediji je da je ovo posljedica stanja duha nacije i atmosfere u lipoj našoj. Zašto, upitajmo se kako i kojoj okolini živimo ? Živimo u državi u kojoj vlada pesimizam i sumrak, potisnuti smo nekakvim obvezama iracionalnih predznaka, kod nas se mora voljeti to i to jer nisi to i to (recimo crkva – svaka čast iskonskim vjernicima – ali većina ide zato što mora, a ne zato što vjeruje o skandalima unutar iste drugi put, moraš voljet recimo FT jer nisi domoljub…itd.). U takvoj atmosferi ljudi nemaju povjerenja u sebe i bližnjeg svog već se stvara povjerenje u bilo što imaginarno, a isto je produkt današnjeg stila života u RH gdje je od višeg interesa je'l netko mrkno' neku budeltinu u nekom BB ili k'o je prco „pjevačicu u usponu“ kod Panče nego prijedlog gospodarskog rasta u 2012.
















