Uopćena formulacija iz sažetka presude hrvatskim generalima Anti Gotovini, Mladenu Markaču i Ivanu Čermaku o tome kako je tijekom Oluje postojao međunarodni oružani sukob uzbunila je i podijelila hrvatsku javnost. Riječi nizozemskog suca Alphonsa Orieja dio javnosti i pravnika ocjenjuje opasnom zamjenom teza, dok iz odvjetničkog tima Mladena Markača tvrde da je riječ o jasnoj presudi i Srbiji, čija je takozvana Republika Srpska Krajina bila produžena ruka.

“Stav je tužiteljstva i obrane da je vojsku tzv. Krajine podržavala Jugoslavija, JNA, a poslije Srbija. Međunarodni karakter ovoga sukoba koji je obuhvaćen optužnicom jasno se pokazuje u presudama Martiću i ostalima – da je vojska u tzv. Krajini dobivala logističku potporu, plaće, dobivali su i časnike”, rekao je za Večernjak Goran Mikuličić, odvjetnik generala Markača koji je nepravomoćno osuđen na 18 godina zatvora.

Dirigent u Beogradu

Objasnio je kako se obrana generala Markača djelomično protivila utvrđenim nespornim činjenicama između odvjetničkih timova Gotovine i Čermaka i tužiteljstva koji su smatrali da se međunarodnim oružanim sukobom smatra razdoblje do 15. studenoga, a ne 8. kolovoza 1995., kada je slomljena srpska vojska, čime su praktično prestali sukobi između dvije vojske na teritoriju RH.

Inače, jučer je na internetskim stranicama Haaškoga suda objavljena cjelokupna nepravomoćna presuda protiv generala koja ima 1400 stranica. Odvjetnik s višegodišnjim haaškim iskustvom Branko Šerić ističe kako nije pročitao optužnicu, no smatra da je tijekom dosadašnjih procesa jasno utvrđeno da je ‘pobunjenim Srbima rukovodio i koordinirao dirigent iz Beograda’ .

– Ako se pak kao međunarodni sukob izdvojeno promatra Oluja, onda je to sramotno, kaže Šerić. U krugovima bliskim odvjetničkom timu Ante Gotovine zatečeni su tvrdnjama o međunarodnom karakteru sukoba, čime se praktično “Krajini” daju atribucije međunarodno priznatog subjekta.

Zahtjevi za odštetu

Tim tvrdnjama sudac Orie zapravo je poništio i odluke svojih utemeljitelja Ujedinjenih naroda, koji su Hrvatsku priznali u sadašnjim granicama te utvrdili da tzv. RSK nikada nije imala međunarodnopravni karakter. Ako bi se u drugome stupnju presude, u što naši sugovornici ne vjeruju, zadržala formulacija udruženog zločinačkog pothvata, onda bi se, smatra izvor blizak Gotovininoj obrani, pred domaćim sudovima uskoro moglo naći tisuće zahtjeva izbjeglih Srba za odštetu, čak i onih kojih su ratovali protiv vlastite države.

U drugome dijelu presude koja je jučer objavljena samo u engleskoj verziji stoji kako je raspravno vijeće bez ikakve dvojbe utvrdilo da se radilo o međunarodnom oružanom sukobu te su u tome kontekstu navedene i presude iz prijašnjih slučajeva poput Mile Martića, ali i svjedočenje pokojnog Milana Babića da je srbijanski predsjednik Slobodan Milošević imao ‘kontrolu i utjecaj nad snagama tzv. RSK koje je Srbija/bivša Jugoslavija financirala, naoružavala te opskrbljivala krajiške Srbe’.

“Na temelju tih dokaza, raspravno je vijeće zaključilo da je Srbija/bivša Jugoslavija imala potpuni nadzor nad Republikom Srpskom Krajinom”, stoji u presudi hrvatskim generalima.