Ratni zločinac živi u Melbourneu, dok majka njegove žrtve čeka pravdu

Di je Dokumenta da izvrši pritisak na vladu

Facinantna je nebriga vlasti za hrvatske žrtve. Uglavnom, zločinci (ispričavam se sve su to bili isključivo kuhari) nesmetano žive u Hrvatskoj i rade mahom u državnoj upravi, a što je najgore i u policiji. Žrtve ih svakodnevno sreću, no nikog nije briga da ih se procesuira, još su nagrađeni.

Policajcu u Glini koji je ranjen 1991 na smrt krvario, čekali su da dođe Hitna iz Siska, Hitnu nisu pustili jer su rekli da ustaše smiju samo krvariti nad Srpskim tlom! U Lici su u selima koji su Hrvati ostaliostali i nisu se nadali takvom nečemu, nabijali ljude nakuke u štali, rasparali krave i ubacili Hrvate u utorbu krava! Ono što su Srbi radili Hrvatima devedesetih, da se napiše knjiga, nema toga koji bi je pročitao do kraja a ostao normalan! U Hrvatskom selu kod Gline sinu su rekli da ako želi živjeti moraju mu ubiti majku i oca, poslije je kroz šume prošao sve do Kupe i preplivao, kada se vratio 1995, cijelu rodbinu i obitelj je našao pobijenu! Policijsku stanicu u Glini s 24 policajaca Hrvata (od 19-48 godina) su gađali tenkom 1991 s 24 granate!

Hallo Pupovac?

Nisam znao da RH Vlada (bilo koja) ima pravo uprijeti prst u Srbina radi ratnih zločina. Hoće li se Pupovac sada dignuti i napasti fašističku tvorevinu od koje živi?

Srpska agresija na Republiku Hrvatsku je bila iznimno brutalna i obilježena sustavnim protjerivanjem i ubijanjem Hrvata, i praktično nema niti jednog dijela Republike Hrvatske koji se privremeno našao pod srpskom okupacijom a da nije bilo ratnih zločina počinjenih od strane Srba. Ipak čak i prema tim "visoko" postavljenim srpskim kriterijima područje Banovine se izdvaja kao svojevrsan fenomen u broju, bešćutnosti i krvoločnosti srpskih zločina nad hrvatskim civilima i ratnim zarobljenicima, koji su relativno čak i daleko gori od onih počinjenih u istočnoj Slavoniji i zapadnom Srijemu od strane JNA, uvezenih četničkih paravojnih skupina iz Srbije i domaćih srpskih ekstremista, koji su ipak usprkos semu barem poštedjeli živote većine civila koji su im na tom području pali u ruke. Na području Banovime najgore zločine su počinili domaći Srbi, gotovo u potpunosti do početka 1992. likvidacijama i masovnim pokoljima istrijebivši skoro sve preostale Hrvate koji iz raznoraznih razloga nisu pobjegli na vrijeme, mnogi i iz naivnog uvjerenja kao ih nitko neće dirati jer nikome ništa osobno nisu skrivili, i pri tome se nisu štedjeli niti starci od devedeset godina, niti djeca od svega koju godinu starosti. Pobijene su cijele obitelji, često i svi preostali Hrvati u pojedinim naseljima, a većima ubojica su pored nešto bosanskih Srba i ekstremista iz Srbije uglavnom bili dojučerašnji "komšije" koji su se pokazali kao daleko najgori ljudi od svih njih. Posebno je žalosna stvar što i usprkos tome što su mnogi od tih užasnih zločina i pokolja jako dobro dokumentirani i sa hrvatske i sa srpske strane, i što postoje brojni dokazi i snažne indicije o identitetu počinitelja tih nedjela, većina njih niti do dan danas nije izašla pred lice pravde, a neki, iako manji broj njih, su čak i dostupni hrvatskom pravosuđu.

Dio proglasa jučer upućenog Mesiću: "U Srbu 1941. i 1990. godine nije bilo antifašizma već velikosrpske politike s tenzijama osvajanja i oduzimanja dijelova Hrvatske. Zbog njihove velikosrpske politike četnici su 1941. i 1990. godine ubijali nedužan hrvatski narod. Organizator veličanjaa četničkih zločina i njihovoga derneka je Milorad Pupovac kojem su oba brata Mladen i Vojislav bili u postrojbama zločinca kapetana Dragana. To zlo vlada i danas. Zapravo jedina konstanta naše zbilje zadnjih 100 godina je velikosrpstvo. Sve ostalo, kao i države su manje bitne. Ono se širi i jedina je prijetnja miru u našoj zemlji. Ne zaboravite. Savka Dapčević je izjavila za proslavu 27. 7. 1941. da je to dan velikosprske mržnje. Na raznim plenumima KPJ-e Josip Broz je često i sam upozoravao na velikosrpske ideje koje treba iskorijeniti. Iako je dozvolio da ustanak srpske mržnje bude dan ustanka protiv fašizma. Tim činom je dopustio razvoj velikosrpske ideje. Nije se 1990. godina baš na tom mjestu skupilo slučajno 150 000 krvožednih Srba, da bi pozvali na klanje. Iz te simbolike je izašla činjenica da su Vojislav Šešelj i ekipa tog dana izrekli činjenicu kako je to teritorij Srbije. Danas Milorad Pupovac poručuje da je ovo dan ponosa, pod pokroviteljstvom države Hrvatske. Što to danas znači? Znači da u našoj vlasti imamo velikosrpsku ideju. Prije tog morbidnog ustanka u Boričevcima je živjelo 119 obitelji. Poslije pokolja i paleži niti jedna, 400 ubijenih civila, niti jedan nije bio vojnik. U Brotinju su bacili 38 Hrvata u jamu, najmlađe dijete je imalo 2 godine. Divljanje je nastavljeno u Mišljenovcima, Poljicama, pa sve do Kulen Vakufa, gdje su se sklonili izbjegli. I tamo je napravljen masakar nad civilima Hrvatima i Bošnjacima. Dio koljača i ubojica je nosio četničke oznake, dio partizanske, ali činjenica da su bili Srbi. Baš kao i 1990, kad su neki došli sa kokardama a neki sa zvijezdama, ali im je svima bila na pameti samo 'velika' Srbija. U Vukovar su ulazili i četnici i crvenozvezdaši zajedno. Kada vlast dopušta klanje i ubijanje kao blagdan ona je protuhrvatska. Takva je bila i Titova vlast, kao što je i ova danas. Dozvoljava slavljenje monstruoznih zločina i veličanje velikosrpske ideje. I ove će godine folklor biti isti. Srbi slave svoje heroje, koji su pobili Hrvate, a čuva ih 1000 hrvatskih policajaca. Nevjerojatan osjećaj za rođake žrtava i za prosvjednike sa hrvatske strane. Osjećaj je odvratan. Sve to govori da je velikosrpska ideja uspjela ovladati hrvatskom političkom scenom. Izgubljeno u ratu nadoknađuje u miru. Srbovanje u Srbu je nastavak (č)etničkog čišćenja Hrvata A evo te neporecive istine: Tog 27. srpnja 1941. u Trubaru je kod Drvara ubijen drvarski župnik Waldemar Maksimilijan Nestor i veća skupina pripadnika njegove župe koji su se vraćali s hodočašća Svetoj Ani u Kninskom Polju. Hodočasnički vlak pri povratku je bio zaustavljen nekih 18 km od Drvara. Svi hodočasnici su okrutno poubijani, a tijela su im bačena u jamu Golubnjaču. Istog dana, orkestrirano je, uz iste metode (č)etničkog čišćenja, izveden i napad na susjednu katoličku župu Bosansko Grahovo, tako da slučajni preživjeli nakon pokolja u Drvaru i okolici, ne bi mogli upozoriti susjede, odnosno da grahovljanski Hrvati ne bi mogli pobjeći pred četničkom kamom nakon što bi mogli doznati što se dogodilo drvarskim Hrvatima. O tom zločinu u Bosanskom Grahovu svjedočio je Ante Mile Krvavica: „Genocid nad ovim nedužnim Hrvatima, fizičko istrebljenje počelo je točno dana 27. VII. 1941. (Dan četničko-fašističkog pokolja nad Hrvatima). Toga dana u 10 sati ujutro četnički ustanici pod vodstvom krvoločnog četničkog vojvode Brane Bogunovića (koji je 1944. godine izvršio samoubojstvo) uhitili su tamošnjeg katoličkog župnika Jurja Gospodnetića, rodom s Brača. Sazvali su zbor Srba ispred katoličke crkve sv. Ilije. Nabili su mu na leđa magareći samar i 'jašili' po njemu oko crkve, i to ispred njegove majke. Naložili su i veliku vatru. Nabili su ga na ražanj i pekli, te uz to pjevali uz silnu kriku i viku. Svi uhvaćeni Hrvati-djeca, žene i starci, koji nisu uspjeli pobjeći, morali su gledati ovaj stravičan čin kako se peče njihov župnik na obližnjoj visoravni koja se zove Jelića polje, na istoj vatri s ustašom Tomislavom Sarićem (nećak Tomislava Sarića, Marko, 86 g., i danas je živ, nap. a.). Nakon ovih kalibanskih seansi pokupili su sve, natovarili ih na konjske zaprege i odvezli u selo Tiškovac. Smjestili su ih u željeznički tunel gdje su prije likvidacije vršili stravična mučenja. Jedan dio odvezli su u Kamenicu kraj Drvara i također žive pobacali u jame".

Kartu za Australiju i pravdu u svoje ruke - zar je to preostalo majci?

A di je i Zoran Pusić sada?

I zato im treba Ciriljic...hahaha

Locirati, uhititi, procesuirati! Barem smo u tome uspjesni.

Po mom misljenju je velika sramota na Hrvatsku vladu u opce. Mislim da izrugavaju mucni Hrvatski narod.? Molim se Bogu da otvori Hrvatskim biracima oci I da glasaju za Kolindu I Karamako. On je barem obecao da bude pravde.