Je li je svrgnuće egipatskog predsjednika Mohameda Mursija početak kraja pokreta Muslimanska braća i rušenja 83-godišnjeg sna o vladanju Egiptom?
Nakon nemira koji su se dogodili poslije Mursijeva svrgnuća i odbijanja bilo kakvih pregovora i kompromisa, sve se glasnije govori da će stranci Muslimanske braće biti zabranjeno djelovanje o čemu će zadnju riječ imati vojska. “Islam je rješenje”, slogan Muslimanske braće, predvođene liječnicima, inženjerima i nastavnicima koji su govorili istim jezikom kao i drugi reformisti kada je u pitanju potreba za demokracijom, neovisnim sudstvom i socijalnom pravdom, opravdao je strah analitičara da je to bila samo maska za tajno pretvaranje tih donedavnih sekularnih država u islamske države.
– Arapsko proljeće, koje je imalo cilj srušiti autoritarne režime, pretvorilo se u proljeće radikalnog islama i širom je otvorilo vrata dolasku Muslimanske braće na vlast te pretvaranju tih sekularnih država u muslimanske koje će provoditi islamski šerijatski zakon. Upozoravali smo da će njihov dolazak na vlast dovesti do nemira u svijetu i sukoba civilizacije, što se i dogodilo – ističe Gamal Zahran, profesor političkih znanosti na sveučilištu Sues.
Ataturkova ukidanja
Muslimanska braća odbacuju optužbe te najavljuju da će prosvjedovati sve dok se njihov legitimno izabran predsjednik Mursi ne vrati na mjesto predsjednika države bez obzira na to hoće li im zabraniti rad stranke ili ne. Uz svrgnuće Mursija i smjene u vrhu Katara, nemiri i prosvjedi u Turskoj za Muslimansku braću predstavljaju težak udarac. Poznato je da su najveći zagovornici ideologije Muslimanske braće izvan Egipta bili upravo Erdogan i Katar u kojem je donedavno živio i boravio jedan od najistaknutijih vođa organizacije šeik Yusef al-Karadawi.
Muslimanska braća najbrojnija su i najutjecajnija sunitska islamistička organizacija 20. stoljeća. Osnovani su 1928. u Egiptu pod vodstvom nastavnika Hassana al-Banne. Al-Banna i njegovi istomišljenici bili su pioniri suvremenog islamskog revivalizma, ljudi čije su ideologije i metode izučavane i oponašane od Sudana do Indonezije.
Kada su 1920-ih osnovana Muslimanska braća, islamski svijet bio je u previranju. Kemal Ataturk ukinuo je otomanski kalifat, a nakon Prvoga svjetskog rata i propasti Otomanskog Carstva muslimanske zemlje bile su podijeljene između zapadnih sila. Glavni je cilj Muslimanske braće bila reafirmacija političkog islama i uspostava novog kalifata temeljenog na šerijatu i Kur’anu. Bratstvo se uskoro proširilo diljem arapskog svijeta te ubrzo ušlo u sukob sa sekularnim režimima koji svoju ideologiju temelje na panarapskom nacionalizmu.
Taj je sukob u Egiptu kulminirao ubojstvom predsjednika Anwara el-Sadata 1979. Iz redova Muslimanske braće potekle su i brojne terorističke organizacije, među ostalima i palestinski pokret Hamas, a velik broj njihovih pristaša braće muslimana otišao je u Afganistan u rat protiv SSSR-a.
Jedan od najistaknutijih članova Muslimanske braće bio je i Ayman al-Zawahiri koji je s Osamom bin Ladenom osnovao Al-Qa’idu. Unatoč turbulentnim situacijama, uhićenjima i zabranama djelovanja analitičari vjeruju da je najvažniji razlog opstanka i jačanja pokreta činjenica da su Muslimanska braća gradila istinske bratske odnose među svojim članovima ili simpatizerima, da nisu pravili razliku između mladog ili starog, obrazovanog i neobrazovanog, studenta ili radnika. Svakome su poklanjali dužnu pažnju.
Još na početku Hassan al-Banna najveću opasnost za islam vidio je u noćnim klubovima i kockarnicama koji su bili privlačni mladima te je u njima svaku večer održavao predavanja i pozivao ljude da se vrate na Alahov put čime je postigao veliki uspjeh. Posvećivao je pozornost obrazovanju, formirano je posebno tijelo u okviru Braće koje je osnivalo osnovne, srednje i tehničke škole, uvelike obilježene islamom, ali ipak znatno drugačije od potpuno vjerskih škola. Osnivali su i tehničke škole za radnike koji su živjeli u industrijskim područjima.
Veliku popularnost Muslimanska braća imala su i u zaostalom dijelu Egipta jer su u većinu sela doveli struju, obnavljali trošne džamije. Tijekom ramazana skupljali su pomoć za siromašne i siročad. Ideja Hassana al-Banne ubrzo se proširila i na ostale arapske islamske zemlje. Ubrzo je pokret Muslimanske braće postao jedinstven u arapskom svijetu zbog zalaganja i sudjelovanja u ratu na području Palestine 1948. te se proširio na više od 70 zemalja svijeta. Ipak, Muslimanska braća 2012. bila su na vrhuncu moći, a sada je počeo strmoglav pad.
Tijesna pobjeda
– Nekoliko je razloga za njihov neuspjeh u Egiptu, ali i u ostatku zemalja gdje su došli na vlast. Prije svega, za tako radikalne promjene nikada nisu imali potporu apsolutne većine. U Egiptu je Mursi pobijedio sa 52 posto glasova, bio je u tijesnoj trci s liberalnim protukandidatom – kaže analitičar Kawa Hassan. Nadalje, egipatska je revolucija, baš kao i ostale revolucije u zemljama Arapskog proljeća slomila kulturu straha i građani se više ne libe izaći na ulicu i silom svrgnuti vladara koji većini nije po volji.
– Više nijedna stranka ne može vladati autokratski, ma koliko ona bila jaka ili imala snažnu infrastrukturu – kaže Hassan.
Možda je najvažnija činjenica da su Muslimanska braća u Egiptu pokleknula na najvažnijem pitanju – na gospodarstvu. Tijekom revolucije obećavali su procvat gospodarstva i smanjenje korupcije, ali nisu učinili ništa. U posljednjim danima njihove vladavine u Egiptu nije bilo ni struje ni goriva. Hoće li se vratiti i ponovno voditi Egipat? Nakon ovakvog jednogodišnjeg gorkog iskustva Egipćana – teško.
>>Napadnut autobus s radnicima u Egiptu, najmanje troje mrtvih
