U velikoj sudnici zagrebačkog Županijskog suda obrana Ive Sanadera iznosi završne riječi.
Optužbe tužiteljstva teške su. Kako je jučer utvrdila zastupnica tužiteljstva Vanja Marušić, smatraju da je Sanader izdao nacionalne interese za "pišljivih deset milijuna eura". Terete ga i za ratno profiterstvo te traže maksimalnu kaznu zatvora od 15 godina.
Sanader i obrana smatraju da su tijekom postupka dokazali da te teške optužbe ne stoje te traže da se Sanadera oslobodi.
Suđenje nije bilo pravedno, kazao je na početku svog izlaganja Čedo Prodanović dodajući da je USKOK postupao nelogično i van svakog profesionalizma. Optužio je medije da su se okrenuli senzacionalizmu te uz pomoć DORH-a, koji je privilegiranima davao tajne podatke, učinili su sve da se o Sanaderu stvori negativna slika.
– Sudilo mu se i prije suđenja, napomenuo je Prodanović apelirajući na sudsko vijeće da donese pravednu presudu.
Smatra da USKOK nije uspio dokazati da je Sanader primio 3,6 milijuna kuna provizije u predmetu Hypo te im je predbacio da se nisu izjasnili zašto bi inkriminirano djelo bilo ratno profiterstvo.
– Dali su samo patetične izjave, kazao je Prodanović.
USKOK nije odgovorio zašto bi banka plaćala proviziju u takvoj situaciji. Pa logičnije bi bilo da banka dobije proviziju jer ulazi u rizičan posao, tvrdi priznajući da provizija jest isplaćena, ali ne Sanaderu.
– Provizija je isplaćena Eugenu Laxi ili osobi koja se tako predstavila, decidiran je dodajući:
– Stvorila se fama da je Laxa utvara i teza prema kojoj, ako novac nije primio Laxa, morao je to biti Sanader, a za što su slabi argumenti. Napominje da je bilo mnogo osoba koje su mogle primiti proviziju, aludirajući i na Matu Granića koji je, tvrdi, bio glavni pregovarač, ali i na ljude iz banke jer su se provizije nastavile isplaćivati na Laxino ime i nevezano za Sanadera.
– Ne možete van svake sumnje utvrditi da je Sanader primio proviziju, obratio se Prodanović sudskom vijeću pozivajući se na pravnu odredbu "in dubio pro reo", prema kojoj presuda u slučaju postojanja sumnje ide u korist okrivljenika.
Obrana odbacuje i drugu točku optužnice koja se odnosi na primanje 10 mil. eura mita za prepuštanje Ine Mađarima. Prodanović je naveo kako je Ježićev iskaz nelogičan i neuvjerljiv, zbog čega se tužiteljstvo tijekom postupka usredotočilo na to da dokaže da su ugovori koje je Sanaderova vlada potpisala s MOL-om štetni, a u tome nije uspjelo.
– U uvodu sam već rekao da me uz sve ovo na neki način čudila logika i olakog i nelogičnog zaključivanja USKOK-a pri uvođenju dokaza, izvođenju zaključaka i pisanju same optužnice. Kažem da su potpuno nelogični navodi Ježića i neistiniti, nastavio je Prodanović.
Očekivao je da će USKOK promijeniti optužnicu barem u onom dijelu primanja preostalih pet milijuna eura jer se u vezi s time nije izveo ni jedan dokaz tijekom postupka.
– Sanader nije Ježić i njemu deset milijuna eura nije isto što i pet, poentirao je Prodanović dodajući da glavni svjedok koji je trebao potvrditi Ježićeve navode zbog straha od progona u Švicarskoj nije došao svjedočiti. Sudu su se pak odazvali svjedoci obrane M. Gucerijev i Imre Fazakaš koji decidirano tvrde da je novac isplaćen Ježiću njihov, a ne Sanaderov.
Na sudskom vijeću pod predsjedanjem suca Ivana Turudića leži odluka. Presuda će biti objavljena 20. studenog u 10 sati.
Tijek suđenja pratite u nastavku
9.30 sati
Smatram da naš branjenik nije počinio inkriminirana djela na način na koji ga se tereti. Ne želim biti pretenciozan i reći da smo dijelom kaznenog postupka koji ima značaj za RH, ali složit ćete se da je predmet bitan, ne sudi se svaki dan bivšem premijeru. Svi smo svjesni značaja ovog predmeta, kazao je Čedo Prodanović.
Naravno da je slučaj izazvao veliki interes javnosti, nastavio je, manje profesionalno, a više senzacionalistički.
– Otpočetka pa do danas dogodilo se da su se na određeni način srozali profesionalni standardi. U postupak se ušlo s neprovjerenim standardima. Jedna od optužnica tvrdila je u početku da su Ceroma i Hangarn u vlasništvu MOL-a, pogrešno se zaključivalo, protivno logici, nisu se ispitali svjedoci za koje je bilo jasno da se moraju ispitati, udara Čedo Prodanović po USKOK-u.
Kaže da je tužiteljstvo radilo napamet, neprofesionalno.
– Sve se to događalo orkestrirano uz pomoć privilegiranih medija koji su dobivali povjerljive informacije iz DORH-a. Sanadera se naziva veleizdajnikom, a članove njegove obitelji proziva se da troše kriminalom zarađeni novac. Ruglu se izvrgavaju svjedoci koji su govorili Sanaderu u prilog, nastavlja Prodanović.
Kaže da mu je smiješno inzistirati na presumpciji nevinosti, kad su se u to uključili i najviši dužnosnici. Sanadera su osudili prije suđenja. A svi ti pritisci utječu i na vas koji morate donijeti odluku, nadovezuje se.
9.45 sati
U odnosu na optužbe za primanje provizije za Hypo, obrana smatra da je neprimjereno primjenjivati Zakon o ratnom profiterstvu. Kažu kako je primijenjen da ne bi nastupila zastara.
– Ne postoji relacija s ratnim stanjem, tvrdi Prodanović, osim puke vremenske podudarnosti.
– Sve ovo zajedno događalo se u jednom nelogičnom slijedu, kaže za inkriminaciju. Optužba nema elementarnu logiku.
– Svako kazneno djelo u vrijeme rata tada bi se moglo podvesti pod Zakon o ratnom profiterstvu, zaključuje.
Obrana smatra da je Zakon neustavan jer je donesen 2011., znatno nakon počinjenja djela.
– Nema sudske prakse u odnosu na ovo djelo jer je Sanader prvi i jedini optužen za ovo kazneno djelo. Od USKOK-a smo očekivali pravne argumente, a ne patetična objašnjenja zašto je to ratno profiterstvo.
Nismo uopće čuli zašto je to kazneno djelo ratnog profiterstva, smatra Prodanović.
U odnosu na ovo djelo optužnica je neutemeljena zato što se optuženom stavlja na teret da je u to vrijeme ratnog stanja, kad ne funkcionira financijsko tržište, jedna banka dala kredit i uz to još proviziju. Pitanje je zašto bi netko dao kredit ako ga se ne ograničava konkurencijom, pita se Prodanović.
9.50 sati
USKOK nije odgovorio zašto bi banka plaćala proviziju u takvoj situaciji. Pa logičnije bi bilo da banka dobije proviziju jer ulazi u rizičan posao, tvrdi.
Obrana smatra da nije dokazano osnovno – da je Sanader primio bilo kakvu proviziju ni da je bio glavni pregovarač koji bi onda dobio proviziju.
Poziva se na to da Sanader nije bio glavni pregovarač već je to bio Mate Granić koji je dobio pismo od Aloisa Mocka koji se javio sa željom da pomogne Hrvatskoj. Dalje je obrani bitna ponda koja je stigla Graniću, a koja je temelj kredita. Ugovor o kreditu potpisao je Mate Granić, nastavlja Prodanović dodajući da je Granić nakon toga godinama obavljao konzultantske poslove za Hypo. Uostalom, napominje, on je vodio sve poslove u vezi s tum kreditom, vodio je korespondenciju, dogovarao s Tuđmanom...
Vraća se na ponudu jer je u preambuli ugovora i Striedingerovoj bilješci zapisano da su svi elementi ugovora sadržani u toj ponudi.
– Ako su svi uvjeti uglavljeni 31. kolovoza 1994., Sanader nije mogao biti glavni pregovarač. On se uključio u studenom kada su uvjeti već debelo ispregovarani, pojašnjava dodajući da USKOK nije pribavio tu ponudu.
– USKOK je rekao da je to bilo teško, a inače tvrde da mogu nabaviti sve što im treba. Za razliku od njih, mi mislimo da je ona vrlo bitna za ovaj predmet, napominje Sanaderov odvjetnik.
Kaže da je ponuda tim bitnija jer su iskazi svjedoka bili različiti, što nije neobično jer je od događaja prošlo 17 godina.
– Provizija je isplaćena Eugenu Laxi ili osobi koja se tako predstavila, decidiran je.
– Stvorila se fama da je Laxa utvara i teza prema kojoj, ako novac nije primio Laxa, morao je to biti Sanader, a za što su slabi argumenti. Provizija je isplaćena u četiri obroka, potpisane su četiri isplatnice od različitih osoba. Vještačenje je utvrdilo da to nije Laxa. Možemo se složiti da to Laxa možda nije radio, možda je poslao nekog umjesto sebe. Ali, demantiranje činjenice da je Laxa potpisao isplatnice ne znači, niti je utvrđeno da ih je potpisao i uzeo Sanader. Uostalom, viđen je Laxa ili osoba koja se tako predstavila, a svi tvrde da to nije Sanader. Na ime Laxe isplaćeno je još provizija, a one nemaju veze sa Sanaderom, pojašnjava Prodanović.
10.00 sati
Tužiteljstvo ne vjeruje Sanaderovoj obrani. Kažu da je Laxa prezirao HDZ pa nije moguće da je Tuđman spomenuo i preporučio Laxu, nastavlja obrana.
No, svjedoci su kazivali da je u njegovoj kući u Brazilu bilo diplomatsko predstavništvo Hrvatske, a to ne bi bilo moguće bez HDZ-a. Pa Laxa nije fantom! Ako se netko njime poslužio, znao ga je bolje od Sanadera, smatra Prodanović.
– Ostavimo mogućnost da je on ili netko njegov uzeo novac ili netko tko je u doticaju s novcem i u doticaju s dokumentima, a to može biti samo netko iz banke, a ne Sanader, nastavlja.
Optužnica se oslanjala na dva dokaza. Jedno je bilo svjedočenje Hasslingera koji je rekao da se na kreditnom odboru banke spominjalo da Sanader traži osam posto provizije. To je navodno rekao Kulterer, a on sam to demantira. Mi mu možemo vjerovati i ne moramo, kao i Hasslingeru. Druga stvar je bilješka sa sastanka 31. 11., a koju je 3. prosinca sastavio Striedinger. Primatelj nije Laxa, nego Ivo Sanader, tvrdi tužiteljstvo. Nakon što je izvještačeno da to može biti i pravi primatelj, da fungieren ne znači fingirati, za tužiteljstvo kao da se ništa nije dogodilo. Iako, prestali su spominjati riječ "fungieren" već im je sada naglasak na razgovoru u četiri oka Kulterer-Sanader u kojem su navodno dogovorili proviziju i da će Sanader osigurati da banka uđe na hrvatsko tržište. Ta bilješka nema elementarnu logiku. Ako su se oni u četiri oka dogovorili tko će dobiti proviziju, zašto su onda dali Striedingeru da napiše bilješku, pa gdje je tu logika. Mi iz toga što je bilo u četiri oka stvaramo zavjeru, teški kazneni dogovor!
Mate Granić dao je pet iskaza, kaže Prodanović.
– Ne znam gdje je i kad govorio istinu, no nesporno je da je htio minorizirati svoju ulogu u pregovorima. Isto tako je nesporno da je u jesen 1993. dobio Mockovo pismo. Međutim, Granić prešućuje činjenicu da je pismo stiglo 1993. godine već kaže da je stiglo 1994. godine. Kaže da je ono bilo reakcija na pismo gospodina Škrabala koji je inicirao taj postupak, dok Škrabalo tvrdi da s tim nema veze.
10.10 sati
Prodanović tvrdi da je pismo Tuđmanu pokazao tek u jesen 1994. godine kad je već sve sam ispregovarao, a u iskazima je sve pomaknuo vremenski.
Teško je iskonstruirati kada je i tko stigao iz banke na pregovore. Tužiteljstvo ne prihvaća iskaz g. Kulterera iako je on glavni iz banke.
– Ne kažem da je Mate Granić primio proviziju, ali je sumnju prebacio na Sanadera, tvrdi Prodanović.
Što se tiče svjedočenja Drage Vidakovića, kaže da je u dokolici čitao naše novine i vidio da postoje neke kriminalne djelatnosti pa se odlučio javiti USKOK-u.
– Malo karikiram, možda je doživio prosvjetljenje, a možda pao pod utjecaj sintagme nulte tolerancije na korupcije, kaže.
Obrana, kaže, ne može prijeći preko toga što nije prihvaćena svjedokinja čije svjedočenje smatraju bitnim.
– Ta madam je s njim živjela dvije godine i s njim čeka dijete. Ona je nevjerodostojna, a on nije, provocira Prodanović.
– Nisam rekao da znam da ona govori istinu, ni da ja znam što je istina. Obavio sam to profesionalno. Da protiv mene dođe takva prijava, nisam siguran da tužiteljstvo ne bi profesionalno to provjerilo i ja im to ne bih zamjerio, tvrdi Prodanović.
10.20 sati
Nesporno je da je banka tražila 250.000 austrijskih šilinga, što je Sanader energično odbio jer su uvjeti dogovoreni i nema mandat za izmjenu uvjeta. To sve stoji u Striedingerovim bilješkama, kaže Prodanović i pita se:
– Zar bi riskirao 7 milijuna šilinga zbog 250.000?
Sanaderova obrana, još jednom, u tome ne vidi logično rasuđivanje.
Kulterer je, podsjeća, kazivao da je dva puta predao novac od provizije i da je nosio novac u Graz.
– Što indicira da je to bio Sanader? – pita se Prodanović.
– Dobio je potvrdu na ime Laxa. E, to nije Laxa, onda je valjda Sanader – ironičan je.
Podsjeća da je i Prasser, koji je vlasnik tvrtke Bishopsdale, rekao da je jednu od provizija koje su išle na ime Laxe, nevezano uz Sanadera, primila osoba koju je opisao kao visoku i mršavu i da to nije Sanader. I Zlata Vrdoljak rekla je da smatra Granića glavnim pregovaračem, zaključuje.
– Nedvojbeno proizlazi da Sanader nije bio glavni pregovarač i da nije primio proviziju. S obzirom na dostupnost informacija i novca, postojao je širi krug primatelja. Tu ne aludiram samo na Granića nego i na osobe iz banke. Sud naravno nije mogao utvrditi tko su osobe koje su primile proviziju. Predlažem zato da se Sanadera oslobodi od optužbe – zaključuje odvjetnik Prodanović i poziva se na odredbu "in dubio pro reo", jer "vi ne možete van svake sumnje biti sigurni da je Sanader primio proviziju".
U slučaju dvojbe, pravda je, naime, na strani okrivljenika.
11.30 sati
Nakon stanke obrana se osvrće na na drugu točku optužnice, primanje mita od 10 mil. eura za prepuštanje upravljačkih prava Ine MOL-u.
– Kazneno djelo nije dokazano. USKOK je krenuo od kraja prema početku. Svjestan da u odnosu na personalne dokaze, a oni raspolažu s jednim i pol svjedokom, nije dokazano da je Sanader primio mito, prebacili su težište i kazali da su ugovori štetni. Jer, ako su štetni, moralo je biti mita pa su cijeli dokazni postupak usmjerili na dokazivanje štetnosti ugovora, započeo je Prodanović.
Smatra da su USKOK-ovi svjedoci bili subjektivni, frustrirani svojim položajem u Ini.
– Ježić je ključna osoba ovog postupka. On u biti tvrdi da je zamoljen od Sanadera da mu organizira primanje novca od MOL-a i da se vidi kako bi se njemu taj novac dostavio. Ježić je ponudio da to ide preko tvrtke Xenoplast, nakon čega je novac uplaćen 17. lipnja 2009. Ježić je o tome četiri puta iskazivao. U prvom iskazu USKOK-u kaže da je novac, navodna provizija za Sanadera, još uvijek na računu Xenoplasta. Isto kaže i Hurlimann koji je saslušan istog dana. Ježić u sljedećem iskazu tvrdi da je 28. rujna 2009. Xenolast dao zajam Diokiju u sličnom iznosu. To znači, ako je dao zajam 28. rujna, taj novac nije mogao biti na računu 25. svibnja 2011. kako je tvrdio prije. Kad smo ga suočili s time da kaže gdje je novac, rekao je da ga može dati, ali da njime manipulira u dogovoru sa Sanaderom. Uvidom u registar u Švicarskoj utvrdili smo da je 12 dana nakon uplate izvršena dokapitalizacija Xenoplasta i Diokija. Naravno, za taj novac nema traga. Ali, s obzirom na to da su to jedine dokapitalizacije koje su vršene, zaista je upitno je li on uopće dao kredit. Tvrdim da apsolutno ne znamo na koji je način raspolagano tim novcem, a bez toga ne možemo znati je li to novac koji je čuvao sada već tri godine za Sanadera, kaže Prodanović.
Zbog toga je, kaže, upitno što USKOK vjeruje da je to novac uplaćen za Sanadera.
11.40 sati
Hurlimann je, nastavlja, samo u dijelovima potvrdio Ježićev iskaz. Kazao je samo da mu je Ježić rekao da će biti uplaćen neki novac, da mu je došao Fazakaš i rekao da dolazi u ime MOL-a...
Bitno je naglasiti da je Hurlimann nije imao hrabrosti doći ovamo. On je dao pogrešne podatke gdje je novac, dao je pravni okvir za sve transakcije, vršio je pripajanje Xenoplasta Diokiju. Ne boji se on nas ovdje nego švicarskih organa. Ili je novac na računu, ili je dan kredit, ili je vršena dokapitalizacija, ili je zajedno sa Xenoplastom u Diokiju. A nitko nije dao objašnjenje kako su isplaćeni suvlasnici Xenoplasta s obzirom na to da je Ježić postao stopostotni vlasnik, nastavlja Prodanović.
– U uvodu sam već rekao da me uz sve ovo na neki način čudila logika i olakog i nelogičnog zaključivanja USKOK-a pri uvođenju dokaza, izvođenju zaključaka i pisanju same optužnice. Kažem da su potpuno nelogični navodi Ježića i neistiniti da je on nakon što su otišli u Milano na utakmicu završio istim tim avionom u Zurichu, gdje se Sanader sastao sa svojim bratom Vladom kako bi se riješio problem transfera drugih pet milijuna eura. U optužnici stoji da je dokaz da Ježić govori istinu fotografija iz mobitela Ježića koja pokazuje da su bili u Milanu, što onda indicira da su bili i u Zurichu pa i dalje da je Ježić čuo da su se Sanader i brat dogovorili za daljnje primanje novca. Ja sam time konsterniran, napominje Prodanović.
Nelogično je i da bi Ježić kao 10-postotni vlasnik, s nepoznatim vlasnicima dogovarao isplatu provizije. To je neizvedivo, tvrdi.
– Ili on nije 10-postotni vlasnik ili u onom času kad novac dođe na račun Ježić više ne smije s njime raspolagati. Ježić je rekao da ostali vlasnici nisu znali za uplatu provizije, pojašnjava Prodanović dodajući:
– Mi ne možemo znati koliko je dioničara, ali ova priča jednostavno ne pije vodu.
11.50 sati
– Što se tiče ručka u Marcelinu, tužilaštvo implicira da se tu događalo dogovaranje oko isplate provizije. Podsjećam, taj sastanak je bio četiri mjeseca nakon što je novac isplaćen!
Taj susret, kaže, ne dokazuje apsolutno ništa.
Nasuprot iskazima Ježića i Hurlimanna, obrana je predložila Fazakaša i Gucerijeva. To su ljudi koji tvrde: "Firme na Cipru nisu MOL-ove, nego naše. Nismo isplatili proviziju Sanaderu nego Ježiću s kojim imamo poslovne veze i kojeg smo htjeli angažirati u provedbi i realizaciji projekta Družba Adria." Tužilaštvo tim svjedocima ne vjeruje, tvrdi da oni ne znaju porijeklo novca. Što nije točno. Fazakaš je točno znao, a Gucerijev nije bio precizan jer raspolaže sa 500 firmi, no rekao je da je poslove za njega obavljao Fazakaš i da tu nema ništa sporno. Oni su čuli da Ježić ima dobre veze s vlasti, a to je jučer prezentiralo i tužiteljstvo prema bilješci Kulterera koji preporučuje Ježića jer ima veze u vlasti, kaže Prodanović.
– Ovdje imamo dva svjedoka koja su, za razliku od Hurlimanna, došla ovdje svjedočiti. Ne boje se svojih postupaka i tvrde da je novac bio za Ježića, poentira.
USKOK-ove svjedokinje Trnokop Tanta i Vujec trebale su pobiti te iskaze, no obrana smatra da to nije bilo uspješno.
12.00 sati
Pitanje je zašto je Ježić svjedočio na ovaj način. Nije on samo neistinito svjedočio, on je "de facto" otkrio jedan slučaj. Kad je bio u pritvoru, državno odvjetništvo nije imalo pojma za isplate ciparskih tvrtki. On je to inicirao. Očito je da je neki angažman s USKOK-om postignut. On je isti čas dobio putovnicu, to je izuzetan slučaj. To je učinio da bi dobio bolju procesnu poziciju. DORH odgovara da je to neumjesno jer da se protiv Ježića i nadalje vodi istraga. Ja bih se s tim složio da ne vodim postupak protiv Sanadera, tijekom kojeg su pokrenute istrage, podignute optužnice. I to u ekspresnom roku.
Postavlja se pitanje zašto se Ježić na to odlučio, osim što je naravno na ovaj način postigao slobodu, i koje sve uvjete dogovorio. On barata velikim iznosima i pet milijuna eura nije za njega velik novac. To je novac koji je platio za slobodu.
– I Ustavni sud stavio je primjedbu na članak 268. Da se treba bolje znati tko je što uzeo, a što dao. Ovako moramo vjerovati na riječ.
Ježić je "uvalio" i Hernadija, a reći ću to rječnikom tužiteljstva, zato što su njegove firme imale problema u poslovima s MOL-om.
– Očekivao sam izmjenu optužnice barem u onom dijelu u kojem je riječ o onome što je Sanader primio. A još uvijek stoji da je riječ o pet milijuna eura od nepoznatog davatelja, a znamo da je to Hernadi, koje je primio Sanader. No, Sanader nije Ježić da mu nije važno je li to deset ili pet milijuna eura. A to nitko nije spomenuo, ni jedan dokaz nije proveden što se tiče ostatka navodnog mita.
Obrana također tvrdi da uopće nije dokazano da su ugovori bili štetni za RH.
12.05 sati
Izmjene ugovora uvjetovane su Zakonom o privatizaciji Ine i prethodnim ugovorom, tvrdi Prodanović.
12.15 sati
Prodanović smatra i da je obrana uspjela dokazati da je Predsjedništvo HDZ-a odluke donosilo nakon rasprave te da se nikakvi zaključci nisu nametali.
I za rad Povjerenstva za Inu tvrdi isto.
Tvrdnje da je Sanader ishodio odluke svojim autoritetom baziraju se samo na svjedočenju Damira Polančeca koji je rekao da se tadašnjem premijeru nitko nije usudio suprotstaviti, napominje Prodanović. Iz toga se zaključuje da su takve odluke morale biti štetne, što nema veze jedno s drugim. USKOK kaže da su odluke bile štetne jer su nametnute, a nitko nije pogledao u te ugovore da se vidi jesu li štetni, napominje.
Polančec nije ni slovom rekao da je na njega vršen pritisak, podsjeća Prodanović, ali ostao je kod stava da su ugovori pozitivni za RH. Kad se pozivamo na njegov iskaz, moramo i to uzeti u obzir.
Da su ugovori povoljni, rekli su i neki drugi svjedoci, kaže Prodanović.
– Sve odluke donosile su se na više filtara i na temelju prethodnih rasprava, rasprava na vladi je doista izostala, a na tom podatku USKOK temelji tvrdnje. Nije jasno na temelju čega je USKOK iščitavao stavove ljudi koji nisu ništa rekli. Na sjednicu vlade dolazi se s unaprijed uspostavljenim stavovima, a na njih Sanader nije imao utjecaj, odlučan je Prodanović.
– USKOK ni na koji način nije dokazao da su ugovori štetni za interese RH, o tome govore svjedoci, ali što je važnije, pokazuju to financijski rezultati Ine, poentira Prodanović.
12.30 sati
USKOK nije dokazao optužbe i Sanadera treba osloboditi, kaže Prodanović.
Stanka se određuje do 12.50 sati
12.50 sati
U svojoj završnoj riječi Sanader je kazao:
– U slučaju Ina-MOL zamjenica ravnatelja rekla je da sam u istrazi rekao da je MOL 2003. dobio upravljačka prava za 25 posto dionica, a da to nisam ponovio ovdje. To nije točno. Rekao sam da je MOL za 25 posto dobio daleko veća prava nego li mu pripadaju. Rekla je i da je Polančec rekao da je normalno da onaj tko ima manji vlasnički udjel može imati prevladavajući utjecaj u upravi, to je točno, ali to su iznimke, a iznimke potvrđuju pravilo. Predbacila mi je da insinuiram da je Ježić kupio svoj izlazak iz pritvora tereteći mene. Tu ostajem pri toj tvrdnji. Pa naravno da nije odmah izašao iz pritvora da se prikrije dogovor.
Tužiteljica je rekla da ja u svojoj obrani ponavljam ono što moja obrana tijekom svih postupaka pokušava insinuirati – da je DORH taj koji medijima daje tajne podatke jer tako povećava svoj utjecaj. Navodi da su DORH i USKOK u priopćenjima višekratno objavili da takvo curenje podataka šteti istragama i da su sami pokrenuli istrage do otkriju gdje curi. A kako da tome vjerujemo jer do sada nije bilo kaznene prijave čak ni protiv nepoznatog počinitelja, ali ni prema jednom mediju, tvrdi Sanader.
USKOK i DORH dužni su provoditi zakon. Oni sami, i to glavni državni odvjetnik osobno, daju tajne podatke medijima. To je logično, neće sebe progoniti, ali nije zakonito. Oni plasiranjem iskaza stvaraju presudu protiv mene u javnosti a samim time vrše pritisak na sud. Izvlače iskaze i dijelove iskaza koji idu meni na štetu. Riječ je o kontinuiranom pritisku na javnost i na sud – smatra Sanader.
Igor Alborghetti na Općinskom sudu izravno na upit sutkinje rekao je da je dobio tajne dokumente od USKOK-a!
– Od anonimnog djelatnika MUP-a dobio sam dopis u kojem je popis kontakata Mladena Bajića i novinara koji su dobivali dokumentaciju iz istraga, tvrdi Sanader dodajući da je tražio da se to službeno provjeri.
Izjava posljednje neispitane svjedokinje Marike Tomljanović Kiprijanovski potvrđuje jednu stvar o kojoj se sve hrabrije i glasnije govori, a riječ je o ponašanju Mladena Bajića! Ona tvrdi da je Vidaković riješio svoj problem s Bajićem lažući u mom predmetu.
13.04 sati
O načinu na koji se vodio postupak svjedoči i rad mog odvjetničkog tima, a to je uhođenje i to bez sudskog naloga. Naime, ispred Prodanovićeva mjesta stanovanja uočena su dva civilna vozila koja smo mi snimili. Prijavili smo to i čekali rezultate, a o sličnom sada raspravlja i Sabor. DORH povlači poteze koji idu mimo zakona, a sve zato jer kroz postupak nisu proveli ni jedan dokaz koji bi me inkriminirao.
13.06 sati
Javnost je tijekom postupka, smatra Sanader, vidjela na koji se način vodio postupak. Sve što je naveo uvjerilo ga je da je ovo orkestrirani progon.
– Ponosan sam na vrijeme kad sam bio premijer. Nisam učinio ni jedno kazneno djelo. Jesam li mogao bolje? Ostavimo to po strani, svatko može bolje, kazao je Sanader poentirajući: Nisam kriminalac nego čovjek koji je dobio legitimitet od hrvatskog naroda i koji je po savjesti vodio hrvatsku vladu jer da nisam, ne bih drugi put dobio povjerenje, zaključio je Sanader.
Tamara Laptoš Prodanovićeve optužbe s indignacijom je odbacila, a za Sanaderovu završnu riječ kazala je da je ovo nastavak "Nedjeljom u 2".
– Više ne znam što bih na to rekla, očito je DORH kriv za sve kad obrani ponestane pravnih argumenata, nastavila je Laptoš.
– Na neki način i jest jer DORH je taj koji podiže optužnicu, zaključila je.
je,pa,,fiškal,,tak mora reči,uzeti olovku,papir,malo matematike,metnuti sva primanja od dana ulaska u politiku na papir,zbrojiti vrijednost današnje imovine i imovine prije dvadesetak godina,i sve bu jasno kak pekmez.......