Raspitali smo se što kažu mladi poljoprivrednici na inicijativu Večernjeg lista “jedan hektar za jedno dijete”.
– To je jako lijepa ideja! Mene bi to motiviralo na ostanak u Baranji. Supruga Sara i ja imamo jedno dijete, a planiramo još jedno svakako. Oboje živimo od zemlje – pohvalio je 31-godišnji Oliver Pavić, baranjski uzgajivač badema i marelica, inicijativu Večernjeg lista “jedan hektar za jedno dijete”.
Do zemlje je, dodaje, teško doći, a od jednog hektara cijela obitelj može živjeti, ako uzgaja, primjerice, povrće ili voće.
– Problem je što svi u našoj državi žele biti ratari, obrađivati 100 hektara, raditi tri mjeseca godišnje i živjeti od toga. Mali se broj njih odlučuje za nove ili visokointenzivne kulture oko kojih ima više posla, ali su unosnije. Dobar su primjer Francuska i Španjolska te talijanski bazen, gdje se na 2000 hektara uzgajaju jabuke, veliki je to klaster od 2000 obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, gdje ljudi nakon posla odlaze u voćnjak i obrađuju svoj jedan hektar. A kod nas svi žele imati 50 hektara jabuka, 20 radnika, sve platiti novcem iz europskih fondova i glumiti velike gazde. I onda se taj novac razvodni i na kraju završe u minusu. U Italiji, gdje su udruženi, od jednog hektara zarade dodatnih 500 do 1000 eura mjesečno, što je lijep iznos uz njihovu plaću – obrazlaže Pavić koji svog malenog sina već uči kako da pomaže na imanju, a dječak uživa hraneći ovce na bočicu.
Pozitivni primjeri
Posadio je Oliver Pavić 2015. godine najprije hektar badema na brdu ponad Belog Manastira, a zimus je sadnice raširio na još šest hektara.
– Trebamo se ugledati u pozitivne primjere iz inozemstva, ne trebaju nam samo velike tvrtke, može se preživjeti i radeći na OPG-u – zaključuje on.
– Kao poklon novorođenom djetetu, bilo bi to sjajno! Vrzma mi se trenutačno po glavi samo to kako se državno zemljište prodaje strancima pa mi je drago da se razmišlja o šačici Hrvata koji će ostati u ovoj zemlji. Svaka vam čast! – komentirala je mlada majka Katarina Gašić koja je s bratom pokrenula Mini siranu Gašić u Beketincima nadomak Osijeka. Najviše podržava, dodaje, činjenicu da hrvatska gruda ne bi završila u rukama stranaca.
I vrtić za svako dijete
– Da bi mladi ostali na selu, kao što smo brat i ja odlučili, i bavili se poljoprivredom, trebalo bi puno toga omogućiti, a kao prvo vrtić za svako dijete. To je problem s kojim se trenutačno ja suočavam – nastavlja Katarina koja ne planira ostati samo na jednome djetetu.
Njezina obitelj proizvodila je mlijeko i jedva spajala kraj s krajem. Brat i sestra skupili su hrabrost i odlučili se okušati u nečemu novome – otvoriti malu siranu. Uložili su doslovno sve što su imali. Ako ne uspiju, dogovorili su se, i njih će dvoje spakirati kovčege i zaputiti se u inozemstvo, kao i njihovi prijatelji. I uspjeli su. Katarina je magistra agronomije, a Ivan poljoprivredni tehničar, no kada ih se upita što ih motivira da ostanu na selu i hrvaju se s vjetrenjačama, odgovaraju: tvrdoglavost i inat.
licemjeri, sve ste prodali i pokrali pa je sada ovo veliki problem