Groteskno je gledati neke političke veličine znane po lakom potezanju verbalnog oružja u okršajima s političkim suparnicima kako se obazrivo obraćaju mladom kolegi Ivanu Pernaru vodeći računa da ne izazovu njegovu ljutnju.
Računaju, uvijek ga je bolje imati ga uz sebe nego protiv sebe pa ih to pretjerano poštovanje mladog kolege ponekad odvede u dodvoravanje.
Ali podsmjeh izazivaju i pokušaji discipliniranja Pernara klasičnim konvencionalnim metodama koje očekivano samo izazivaju suprotan efekt, pretvarajući Pernara kod dijela sve površnije publike čak i u žrtvu, a u svakom slučaju radeći od njega medijsku i političku zvijezdu.
U svakom slučaju naše političke elite zaslužile su da im život zagorčava politički “enfant terrible”.
Hrvatska verzija Wikipedije kroz tumačenje tog francuskog izraza savršeno opisuje Pernara kao osobu koja “pretjerano otvorenim i neobičnim nekonvencionalnim postupcima (recimo jedenjem jabuke, neprimjerenim upadicama u Hrvatskom saboru ili korištenjem škola za svoje političke tribine, op.a.) dovodi u neprilike sredinu kojoj pripada”.
Još se navodi da se prvotno značenje tog izraza odnosi na dijete koje izbrblja sve što vidi i čuje, ali i da je to osoba koja teži nezavisnosti od skupine ili sredine kojoj pripada.
Pernar nema skrupula prema etabliranim politikama i političarima.
Konfekcijskoj politici, bez obzira o kojoj je riječ, sve ono što (ni)su činili ili (ne) čine za mlade poput bumeranga se vraća u liku Ivana Pernara.
Malodobni srednjoškolci koji pokazuju “političko” zanimanje pa i simpatije za “zločesto dijete” Hrvatskog sabora bit će birači na sljedećim parlamentarnim izborima.
Pernar je sada u svom elementu. Reakcije politike, medija, škola, pravobraniteljice za djecu samo učvršćuju njegovu poziciju “Živog zida protiv sustava”. Tehnike koje je primjenjivao u svom aktivističkom djelovanju, uz malu pomoć akademika Željka Reinera, uspješno je prenio u političku arenu.
Sudeći po društvenim mrežama mladi su po prvi put pokazali interes za nekog saborskog zastupnika, a dio njih čini se konačno ima u politici nekoga kome vjeruju, buntovnog kao što su i sami, spremnog na sve i riječju i djelom, nekoga tko ne priznaje autoritete ili društvene i političke dogme, nekoga tko je u stanju sve dovesti u pitanje i tko komunicira s njima putem društvenih mreža na ravnopravnoj osnovi bez posrednika i/ili kontrolora.
To što je akademik Reiner učinio za mlade izrežiravši iznošenje Pernara iz Hrvatskog sabora, u simboličkom je smislu najviše što su mladi dobili od hrvatske politike. To je bio ključni okidač za Pernarovu promociju među hrvatskom mladeži koja je u toj sceni prepoznala i generacijski sukob, a u Pernaru sebi blisku osobu koja o hrvatskoj politici dijeli njihova razmišljanja.
Iako to nije bila osmišljena Pernarova kampanja već su kroz izražavanje podrške i reakcije na Facebooku mladi osmislili novu Pernarovu političku poziciju, činjenica je da on spretno radi na svojoj popularnosti koristeći slabosti uštogljenih sistemskih rješenja temeljenih na tradicionalnom poštivanju pravila.
Što je više pravila, zabrana i primjene državne sile to bolje za Pernara. Bit će više kritika klasičnih medija koje će isprovocirati više podrške na društvenim mrežama. Stoga nerijetko Pernar po potrebi i provocira sukobe s klasičnim medijima.
Ako je to funkcioniralo kod Donalda Trumpa, zašto ne bi i kod Pernara, to više što njegovi simpatizeri osobito među mladima nisu konzumenti informacija koje nude klasični mediji. Škole su zakonski dužne zaštititi školski prostor i učenike od političkog agitiranja, pravobraniteljica za djecu je bila dužna reagirati na političku zlouporabu ali svaka zabrana i suprotstavljanje idu u prilog Pernarove političke promocije.
Jer, naravno da nije Pernar prvi koji politički zloupotrebljava djecu, samo što su ih drugi koristili kao statiste kojima je nametnuta uloga da glume tobožnju brigu tog političara za mlade. I vidimo kud nas je to dovelo.
S obzirom na sve gore demografske okolnosti i podatke o iseljavanju zemlja smo u kojoj bi mladi trebali biti u središtu pažnje u proračunu te bi makar iz koristoljubivih motiva nas starijih, bez obzira imamo li potomstvo ili nemamo, hrvatska mladež trebala imati status i branitelja i vojnika naše budućnosti.
Za razliku od starijih kolega Pernar ipak mladima pristupa kao mislećim osobama. Kad postanu punoljetni od njih se očekuje da slijede HDZ, SDP..., pa zašto ne i Ivana Pernara i Živi zid. Bit će zanimljivo pratiti kako će se sustav nositi s Pernarom, i kako će se to odraziti na njegovu političku karijeru. Hoće li mu ukinuti zastupnički imunitet jer se fotografirao sa srednjoškolcima?
