Dan poslije - Liječnici s Rebra potvrdili su da ozljede djeteta nisu opasne za život
Pokrenuta istraga protiv roditelja dječaka koji je pao sa sedmog kata
Dođe li se do zaključka da su roditelji zanemarivali dijete, prijeti im zatvorska kazna i do pet godina.
Dječak koji se strmoglavio sa sedmoga kata u Balokovićevoj ulici u Zapruđu, sa 20 metara visine, još je u bolnici, no kako liječnici kažu, život mu nije ugrožen.
– To se dijete samo ogreblo i nema ozljeda koje bi bile opasne za život. No, zadržan je u bolnici na promatranju. Nalazi se na običnom odjelu – kaže prof. dr. Mate Majerović, zamjenik ravnatelja KBC-a Zagreb.
Roditelji u fokusu
Međutim, postoji i druga strana medalje. Prema nekim iskazima, roditelji su zanemarivali svoje dužnosti. Tako nam je jedan od roditelja kojeg smo zatekli na dječjoj intenzivnoj na Rebru rekao da je bio zaprepašten hladnoćom majke koja je “pitala za dijete kao za vlak na kolodvoru”. A dok se koplja lome oko pitanja krivnje, stanari u Balokovićevoj 37 još su u šoku.
– Meni je gotovo pozlilo od muke. Ne vjerujem da su roditelji namjerno takvo što učinili, no tako mala djeca ne smiju se ostavljati sama – rekla nam je Jasna Budak-Rajčić koja živi dva kata ispod (ne)sretne obitelji.
– Provodimo kriminalističko istraživanje i kontaktiramo s užom socijalnom okolinom kako bismo doznali postoji li što sporno u ponašanju obitelji – rekao je Davor Tor, operativni analitičar PUZ-a.
Slijede sankcije
– Roditelju može biti izrečen nadzor nad izvršavanjem roditeljske skrbi, može mu se oduzeti i pravo da živi s djetetom te u krajnjem slučaju može biti lišen roditeljske skrbi. Mogu i kazneno odgovarati ako se utvrdi da su zanemarili skrb za dijete te im može biti izrečena zatvorska kazna od šest mjeseci do tri godine, a ako je nastupila teža ozljeda djeteta, i do pet godina zatvora – komentirala je novozagrebački slučaj dječja pravobraniteljica Mila Jelavić.
U Europskoj uniji slučajni padovi s visine kroz prozor ili preko balkona vodeći su uzrok smrti i ozljeda glave kod djece mlađe od pet godina.
U Francuskoj godišnje bude čak 70-ak takvih nesreća, a u Danskoj i Švedskoj između 20 i 60.
Prema internetskoj stranici Europske unije, za razdoblje od 1996. do 2003. u Grčkoj je sličnih nesreća godišnje bilo 79, u Velikoj Britaniji 25, a u Nizozemskoj 130.
U SAD-u svake godine na taj način pogine između 15 i 20 djece mlađe od 10 godina, a više od 4000 ih bude hitno hospitalizirano zbog ozljeda od pada kroz prozor.
>>Čudo: Dječak pao sa sedmog kata i zadobio tek ogrebotine
Ni svi 13-godišnjaci još se sami ne snalaze kad je neka panika
Među ponajvećim su roditeljskim dilemama kada dijete početi ostavljati samo. Većina obitelji taj veliki korak prema dječjoj samostalnosti uspijeva napraviti bez trauma i većih nezgoda, a psihologinja Gordana Buljan-Flander kaže da s tim u pravilu ne bi trebalo eksperimentirati prije škole. – To je individualno i veliko je umijeće postići ravnotežu između nadzora i davanja autonomije djetetu. Za odluku kada dijete početi ostavljati samo dobar je pokazatelj kako se inače snalazi u nesvakidašnjim situacijama. Ako dijete ima strahove, ne treba ga ni nakon devete ostavljati samo. Oprezno i s prepuštanjem brige o mališanu starijem bratu ili sestri. Većina djece do 13 godina nije dovoljno zrela da bi dobro reagirala u izvanrednim situacijama – kaže dr. Buljan-Flander.
Od normalnih ljudi novinari, i zakoni, rade zločnice samo da se lakše vlada strahom.
Nekad je jedan član obitelji zarađivao toliko da je mogao hraniti više djece, ne samo dvoje, troje.
I što smo dobili?
Preko 4.500.000 građana koje sad ova struktura ispranih mozgova vodi u propast zakonima strahovlade, kazni i oduzimanja djece.
A pravi lopovi i zlostavljači su na slobodi, oslobođeni krivnje ili smanjenih kazni.
Što je to nego terorizam državne uprave putem novinara, medija.
Slušao sam jučer pravobraniteljicu -javila se, a još uvijek razmišlja je li silovanje djeteta potrebno premjestiti s 13 na 16 godina.
To je za kažnjavanje, razmišljanje gdje je granica zrelosti mozga silovane osobe.
I to od strane pravobraniteljice djece koja nezna što je djetetov mozak.
















Pa ovako, imam u stanu koćnog zečića (mini izveba zeca), mala životinjica koja ima 7 godina, pazimo da nema kablove za pregrist, pa odmičemo sve što bi moglo poslužiti kao skela za penjanje jer često pokušava doći do otvorenog prozora. I tako mala životinja jedan dan nađe otvorenu ladicu na pisaćem stolu mog već odraslog sina, koji je zapravo odselio ali taj dan nas je došao obići i nešto tržio u ladici. Zec je skočio u ladicu iz ladice na stol sa stola na policu prozora i ... Susjeda je imala na prozoru ispod jastuke koje je zračila, zec je pao na jastuke i prevrnuo se u sobu, ni ogreban nije bio. E sad, zamislimo dijete koje može u manje vremena nego jedna minuta donijeti ili dogurati stolicu do prozora, popeti se na nju, čak otvoriti prozor, negeti se preko police i imamo senzaciju. Za vrijeme jedne minute može biti mama u toaletnom prostoru i onda je može socijalna služba označiti kao osobu koja zanemaruje dijete jer, kad je dijete samo kod kuće ona ide u toalet. Zanima me gdje je ta ista socijalna služba kad dijete ne smije zapravo van jer susjedi koji zaista zanemaruju svoju dijecu i zbog toga njihovu dijecu ulica učini čak kriminalcima i ti mali kradu lopte bicikliće i još svašta čine, a ako roditelji neke druge dijece to prijave, budu optuženi da maltretiraju tuđu djecu i izpostavljeni su osveti i mobingu prijavljenih djece i roditelja. Pa jasno lakše je nekoga ko nije problematičan zakonom mlatit a problematične je opasno dirati.