Politika je golem kupleraj, ne samo kod nas nego općenito. Taj je kupleraj to veći i ogavniji što je demokracija slabije razvijena, kada su demokratski standardi na niskim razinama, kada je demokratska kontrola vlasti slabija, kada je sve premreženo korupcijom, nepotizmom, klijentelizmom, političkom i stranačkom podobnosti... U hrvatskom slučaju sigurno imamo kupleraj nad kuplerajima.
Evo nam primjera Hrvatske demokratske zajednice. Koliko je njih tepalo Ivi Sanaderu? Koliko ih je bilo s kojima je Sanader meo pod, a oni su mu dopuštali da ih gazi, samo da dobiju mrvice s njegova stola? Koliko se njih uvaljivalo Tomislavu Karamarku koji je to obilato koristio i volio da mu se tepa i uvaljuje? Svi su ga se mahom javno odrekli čim su njihovi interesi postali ugroženi. Koliko je takvih uvlakača koji imaju obraz kao đon i preko noći mijenjaju gospodara, sve samo radi stjecanja probitka i vlastitih interesa? Za fotelju, za novac, i to za naš novac, za novac poreznih obveznika. Više je nego degutantno gledati kako se sad gomila uvlakača uvaljuje Andreju Plenkoviću nakon što je dobio izbore i nakon što je postalo jasno da je vjerojatni novi hrvatski premijer. A do jučer ga većina nije mogla smisliti. Samo se sjetimo kako je bio popraćen Plenkovićev nastup na posljednjem saboru HDZ-a. Odurna ekipa, dno dna! I tako godinama, isti i slični ljudi, isti mentalni sklop. Ali su zato veliki Hrvatine i pošteni katolici. Licemjeri i farizeji!
I ne samo to... Što bi bilo da Plenković nije dobio izbore? Da je HDZ završio u oporbi, za što bi Plenković bio najmanje kriv, odnosno uopće ne bi snosio odgovornost budući da je razvaljenu stranku preuzeo pet do 12. Stranku kojoj je, prema anketama, bio predviđen izborni debakl. Kako bi mu se tek krvi napili u stranci. Mislite li da su Milijan Brkić i njegova ekipa mirno spavali? I drugi slični kojima Plenković nikako nije bio izbor, ali su ga prihvatili nužde radi. I da su Plenkovića samo tako mirno prihvatili kao svojeg? Taman posla!
U stranačkim se kuloarima šuška da se pripremao tihi unutarstranački udar, u zajedništvu s Milanom Bandićem. Prema tim stranačkim pričama, koje nisu bez temelja i čiji su izvori vjerodostojni, zajapureni i izgubljeni Bandić očekivao je da će dobiti brdo glasova i mandata iako su mu već predsjednički izbori trebali biti signal da nema što tražiti izvan Zagreba. Ali bolesna ambicija...
U savezu s njim je šef zagrebačkog HDZ-a Andrija Mikulić, kojega je postavio Milijan Brkić mimo volje baze, pa ne čudi da je dobio mizerne preferencijalne glasove. Mikulić se drži oporbom Bandiću, a ispod stola šuruju, pa su tako šurovali da bi Bandiću prešao dio HDZ-a. Tu se spominje i krapinski ogranak, sve ekipa kojoj je cilj jedino i samo zaštititi vlastite interese i pozicije, a ne dolazak nekoga kao što Plenković koji nije iz njihova dvorišta i koji namjerava vjerodostojno čistiti.
Sve je, međutim, palo u vodu jer je Bandić dobio mizeran broj glasova, a Plenković nadmoćno pobijedio. Stoga je očekivani idući korak da Plenković vjerodostojno počne čistiti stranku od takvog balasta i smeća, i to već s lokalnim izborima. Jer ako HDZ želi pridobiti Zagreb, i ako želi promjenu, mora biti vjerodostojan, pa tako i s ljudima u koje se sigurno ne ubraja Mikulić.
Ali nije kupleraj samo u HDZ-u. Evo ga i u Socijaldemokratskoj partiji, gdje se dio ekipe brzo počeo odmicati od Zorana Milanovića čim je izgubio. Mislim, i za Milanovićeve vlasti bio je teški kupleraj. A sad na vlastitoj koži i on osjeća što to znači kad počneš gubiti vlast i tlo pod nogama. I kakvim si mizerijama bio okružen, koji kao lešinari samo čekaju novoga gazdu. No zaslužio je sve to Milanović, baš kao i Karamarko, i Sanader, i svi drugi njima slični. Porazno je u svemu tome da u svim tim kuplerajima gubimo mi, građani, birači, porezni obveznici, jer se oni razbacuju našim novcem, a ne svojim. I natječu se u obećanjima kako će dalje raspodjeljivati naš novac, a ne svoj, iz vlastita džepa.
Isti je kupleraj i u Hrvatskoj seljačkoj stranci, gdje su stranački trgovci i prekupci podržali Krešu Beljaka, računajući na to da je siguran dolazak na vlast s Milanovićem, pa će uredno podijeliti mnoštvo fotelja. Tek kad se njihova očekivanja nisu ispunila, počela je pobuna na čelu s Marijanom Petir. Ako je njoj i sličnima bilo toliko odurno ići s Milanovićem u koaliciju, zašto su ostali u stranci, zašto je nisu napustili i tako pokazali vjerodostojnost?
Ma da, taman posla, sve sami kalkulanti za vlastite guzice i položaje! Promjene!
Smije li se, kad već govorimo o političkom kupleraju, spomenuti u komentaru pod ovim člankom medijski kupleraj, koji ide ruku pod ruku s političkim i, dapače, drži mu svijeću...? Koliko je afera o kojima mediji nikad nisu progovorili, koliko je pitanja o kojima su uredno šutjeli - a trebali su vikati na naslovnicama - dok su istovremeno tjednima istraživali npr. jednu dva i više desetljeća staru kapu na glavi ministra koji im nije bio po ćeifu? Koliko je pitanja o kojima su mediji progovorili tek kad je cijelom društvu sramota prsnula u lice tako da ih jednostavno više nisu mogli prešućivati? Koliko su podrške mediji davali nekim potezima političara za koje je svakome tko je imalo promislio o njima bilo jasno da su strahovito štetni za društvo (npr. ovu "kurikularna reforma" protiv koje su se izjasnili svi koji još po znanju i struci nešto vrijede u ovoj zemlji, a podržali je samo neradnici i uhljebi) dok su istovremeno kao najveće zlo napadali ono za što se brzo pokazalo je bilo odlično i za društvo i demokraciju vrlo potrebno i poželjno rješenje (npr. referendum o izbornom zakonu)...? Da, politički kupleraj kod nas je kupleraj nad kuplerajima... ali to je samo i isključivo zahvaljujući kupleraju, ulizicama, neradničkim uhljebima, neznalicama i moralno dvojbenim osobama koje rade u našim medijima i koji u potpunosti podržavaju taj politički kupleraj. Zašto se u medijima nije praktički uopće spomenula namjera Zdravka Marića da ukine porezne olakšice, što je jedna grozna i za zemlju i društvo upravo pogubna mjera, nego su tek nakon opetovanih protesta i alarmirajućih komentara građana konačno i to spomenuli, i to okolo-naokolo, kroz jednu rečenicu kojom je Marić tu svoju ranije jasno izrečenu namjeru na vrlo upitan način kao fol demantirao? Zašto to novinari nisu istražili, zašto ga nisu suočili s njegovim ranijim izjavama i zatražili da se jasno izjasni o tome? Jasno je zašto: Zato što je riječ o neviđenoj pljački građana koja se spremala, a novnari su i u tome namjeravali držati svijeću političarima. Politički kupleraj...? Da, ali samo zahvaljujući odvratnom, ljigavom novinarstvu koje imamo kod nas. I za koje se opravdano može reći da je pas, ali ne čuvar demokracije, već pseto koje liže pete svojih političkih i ostalih gazda. Fuj.