Ni danas, više od tjedan dana nakon utakmice Dinama i Hajduka, nikome nije jasno kako je sva ta pirotehnika dospjela na istočnu i sjevernu tribinu.
– Navijači imaju malo skladište za svoje transparente ispod južne tribine i od tamo do sjevera ne mogu donijeti baš ništa jer s njima su zaštitari, i sve to još nakon predstavljanja pregledaju pirotehničari sa psima, pa ponovno zaštitari. A sjeverna tribina pod posebnom je kontrolom i sigurno ništa nije usneseno na dan, dva prije utakmice – veli direktor stadiona u Maksimiru Miljenko Sakoman. Potkrijepio je to činjenicama:
– Sve smo sjedalice ne sjeveru skidali da bismo provjerili nalazi li se nešto u rupama umjesto vijaka. Policija je sa psima pročešljala tribinu, WC-e, baš sve i ništa nije nađeno. Sjevernu tribinu preko noći su čuvali zaštitari, videonadzor bio je cijelo vrijeme uključen tako da sigurno nije bilo ništa ranije ostavljeno – zaključio je Sakoman.
Sve to što je uneseno na dan utakmice nije baš tako teško ni skriti ili unijeti, ni tzv. topovski udari nisu više veliki kao nekoć. Baklje se unose prepiljene, malo su veće od palca i to je lako skriti, zalijepi se po tijelu, stavi u gaće, a kad netko ima majice i jakne – teško je to naći ako se navijače ne skida do kraja, do gola. Uostalom, tako su pirotehniku unijeli i navijači Hajduka. Pa se na forumima moglo pročitati da zahvaljuju pripadnicama ljepšeg spola na pomoći oko toga.
Jedan nam je navijač rekao da najjače eksplozije izazivaju – novinama. Koje su na jednom dijelu slijepljene barutom. Zaštitar protrese novine, ništa ne ispadne i – sve u redu. A kad se to čvrsto zamota i zapali, dobiju se jaki udari.
I koji je zakljucak? Ako nitko ne moze nista da donese na stadion , a da to drotari ne primjete, jedina je mogucnost da pirotehniku donose drotari. Lova vrti gdje burgija nece!