Već na samom početku svoje žalbe jedna od banaka, kojima je u slučaju Franak sudac Dobronić presudio da su obmanule svoje klijente te da im stoga moraju ponuditi kunske kredite s fiksnom kamatom, najavila je da će pravna bitka na višoj instanciji biti žestoka. Poručili su da je Dobronićeva presuda “nezakonita i neutemeljena na činjenicama i pravilnoj primjeni prava”. Odvjetnici banke poručuju da je presuda štetna jer “ne zadire samo u dosadašnji način poslovanja banaka nego se njome potencijalno mijenjaju odnosi u svim segmentima života i poslovanja i to na način koji je neživotan, dakle u praksi nemoguć i neprovediv, i koji može dovesti do nemogućnosti ili do bitno otežanog odvijanja poslovanja na svim razinama društva”.
Obračun sa sucem
Jedna od ključnih zamjerki odvjetnika jest to što je sudac “počinio apsolutno bitnu povredu parničnog postupka budući da je presudom prekoračen tužbeni zahtjev” te zaključuju da “sud mora suditi u okviru i granicama postavljenog tužbenog zahtjeva” jer tako piše u članku 2 Zakona o parničnom postupku. Ukratko, jedan je od ključnih argumenata u žalbi da je sudac Dobronić presudio nešto što dužnici u francima koji su tužili banke nisu ni tražili. Tvrde da je sud naložio bankama “sklapanje ugovora uz fiksnu kamatnu stopu, što je apsolutno prekoračenje granice postavljene Zakonom o parničnom postupku”. Time se, tvrde, sud stavio u poziciju da sam traži i primjenjuje mjerodavnu normu za konkretan slučaj, a to je, smatraju, bitna povreda parničnog postupka s teškim posljedicama za pravilnost suđenja.
“Zadatak suda svodi se na ispitivanje osnovanosti one zaštite koju traži tužitelj, ne na traganje za zaštitom na koju tužitelj po zakonu ima pravo”, poručuju odvjetnici.
U nizu detalja odvjetnici su, pojednostavljeno prepričano, prozvali sud za pristrano pomaganje tužiteljima, povredu postupka, onemogućavanje obrani da svojim svjedocima i dokazima ospori teze koje su plasirali tužitelji te za niz kontradiktornosti u presudi.
“Gotovo je skandalozno da se u pobijanoj presudi u kontekstu ovako senzibilizirane situacije sud bavi razmatranjem problema na, kolokvijalno rečeno, “što bi bilo kad bi bilo” način. Pritom se sud reflektira na rješenja bivše Jugoslavije, a ne na propise RH koji uređuje pitanje poslovanje banaka”, poručili su odvjetnici upozorivši da HNB nije upozoravao banke da rade bilo što ilegalno.
Obrušili se na Libor
Iz materijala koje je Večernji list dobio na uvid nameće se zaključak da su odvjetnički timovi banaka složni da se praksa i zaključci suca Dobronića ne smiju prihvatiti kao buduća pravna norma.
Za to su naveli jako puno primjera. Ilustracije radi, obrušili su se na reakcije suca Dobronića kad je riječ o Liboru – vaganoj kamatnoj stopi banaka koja se koristi za ugovore u međubankarskom i drugom poslovanju. Zbog nedavne afere s namještanjem Libora sudac je zaključio da je Libor kompromitiran, a odvjetnici su zaključili da je takav komentar potpuno neprimjeren. Valja objasniti da je Libor i dalje cijenjen prosjek kamatnih stopa koji se koristi u ugovorima te će se i dalje koristiti, a afera oko izračuna Libora izbila je upravo zato što je riječ o vrlo cijenjenu instrumentu. Sumnjalo se, naime, da su ga pojedine banke pokušale namještati, ali to ne znači da se Libor i dalje neće koristiti kao cijenjen.
>>Udruga Franak: Banke nezakonito lobiraju kod izvršne vlasti
>>'Nagodba banaka i korisnika kredita najbolje je rješenje'
