Drugog dana završnih riječi Goran Mikuličić, branitelj Mladena Markača, šokirao je sudsko vijeće svojom završnom riječi. Zatražio je da se sud proglasi nenadležnim za suđenje Markaču zbog ubojstava u Gruborima jer je oružani sukob trajao do 8. kolovoza, pa su Grubori (25. kolovoza) tematika za nacionalno pravosuđe. Također, dokazivao je da se tzv. Zajednički zločinački pothvat (ZZP) sve više shvaća kao JCE (na engleskom “samo osudi sve”) i ne spada u međunarodno običajno pravo pa neka ga sud odbije.

Održao je lekciju i tužiteljima zato što su u strukturiranju optužnice etiketirali brojne ljude iz Hrvatske koji nisu imali priliku braniti se od uključivanja u prošireni ZZP. Zbog te nemoralne prakse obilježeni su pokojnici Tuđman, Šušak, Bobetko, Červenko, a iako u sudnicu nisu pozvani, etiketirani su i Jarnjak, Norac, Crnjac i Ademi. Pozvani, ali ne i suočeni s inkriminacijom su pak Radić, Laušić, Morić.

Tomislav Kuzmanović, drugi Markačev branitelj, kontrirao je tezama tužiteljstva i rekao da Markač nije nazočio ubojstvima u Gruborima kako tvrde tužitelji. Na dan iduće akcije u Ramljanima on nije “poslao istu jedinicu” jer tada još nije znao koja je od šest jedinica sudjelovala u akciji u Gruborima. Pogrešna je teza optužbe da Markač nije poduzeo mjere za kažnjavanje počinitelja u Gruborima, jer to je bilo u nadležnosti krim policije.

Poništavanje teza

Luka Mišetić, Gotovinin branitelj, nastavio je posao poništavanjem glavnih teza tužitelja.

– Očajnički se pokušavate izvući ispod bremena dokaza koji govore kako su Hrvatska i Gotovina činili sve da spriječe zločine – poručio je tužiteljskoj ekipi. Podsjetio je kako je međunarodna zajednica (i Galbraith), nakon Bljeska pohvalila RH da štiti ljudska prava Srba u zapadnoj Slavoniji, pa RH nije mogla znati da ista rješenja neće biti dalje djelotvorna. Za Gotovininu obranu istina je jednostavna, jer brojne su odluke, naredbe i prepiske između nositelja vlasti u RH govorile o želji da se zločini nužno spriječe, i to odmah. Ako je državni vrh imao drukčiji plan, zašto su u tajnosti razmjenjivali ovakve stavove, upitao je Mišetić.

– Da su točne teorije tužitelja, onda bi ta prepiska izgledala ovako – opusti se, ne moraš provoditi naređenja, ne žuri s istragom, a gdje su tužiteljstvu takve zabilješke? – inzistirao je. Nanizao je logična objašnjenja. Na tezu tužitelja da je Gotovina izvijestio o uporabi fosfornih granata pokraj Grahova kako bi prikrio da su njegovi vojnici zapalili grad, Mišetić kaže da je Gotovina govorio istinu, takve su granate upotrijebljene u šumskim dijelovima bojišta jer je Mladić počeo protunapad s Drinskim korpusom.

O tvrdnji da je Gotovina krenuo u napad s postrojbama u kojima su bili vojnici skloni osveti jer su s područja krajine, obrana kaže da je svaki Hrvat, od Iloka i Vukovara do Dubrovnika i Prevlake, mogao imati razloga za osvetu.

U istome je stilu nastavio i Greg Kehoe, koji je sucima rekao “neka pozorno ispitaju sve citate tužitelja, pogotovu one gdje kažu da su trojica optuženih kriva za uporabu topništva po Benkovcu, Obrovcu, Gračacu i za smrt tamošnjih civila... Sud će uzaludno tražiti dokaze za ove tvrdnje jer onih koje bi dokazale smrt i ranjavanje tamošnjih civila zbog granata – nema”. Kehoe je iskritizirao i karte tužitelja koji su po Kninu nacrtali mjesta na kojima su sve padale granate.

– Gdje su video i fotomaterijal, gdje su nalazi vještaka o kakvim je granatama riječ, je li na nacrtano mjesto pala jedna ili sto granata, gdje su snimke kratera, gdje žrtava civila? – nizao je Kehoe.

Tužitelji cijelo vrijeme imaju problema s ratnim pravom, a o tome je govorio Gotovinin odvjetnik Payam Akhavan. Prema tužiteljima, svaki bi rat bio ratni zločin, no po ratnom pravu tek se ograničavaju okrutnosti zaraćenih strana jer rat je grozan. Gotovina je ratovao u skladu s ratnim realnostima, a humanitarno pravo ne traži od Gotovine nešto nemoguće. Akhavan kaže da bi eventualna presuda Gotovini imala dalekosežne posljedice na sve vojske u svijetu. – Bi li NATO u Afganistanu trebao odbaciti artiljeriju kao oružje – upitao je. Osudi li se po ovakvoj optužnici Gotovinu, ubuduće će u svijetu svaki zapovjednik biti kriv, a bio bi onemogućen svaki pravedni rat.

– Gotovina je u zatvoru gotovo pet godina, nevin pod besmislenom optužnicom, on je častan i hrabar čovjek, svijet i sud mu duguju poštovanje, jer je porazio zločince u ovom ratu, one kojima ovaj sud sudi za etničko čišćenje. Pravda zahtijeva da ga sud proglasi nevinim po svim točkama optužnice – završio je Akhavan.

Gotovinina obrana radi i unaprijed. Podnijela je podnesak u kojem poziva sud da, ako sudsko vijeće tijekom razmatranja završnih riječi zaključi da će presuda Gotovini rezultirati njegovim trenutačnim puštanjem na slobodu, sazove usmeno ročište i objavi presudu. Dakle, da Gotovina u tom slučaju ne treba još mjesecima čekati izricanje presude.

Podsjetili na Laušića

Nastavila je završnim riječima obrana Ivana Čermaka. I branitelj Steven Kay okomio se na tužitelje. Podsjetio je suce da je netko iz tužiteljstva, dan prije svjedočenja Mate Laušića, u nedopuštenu posjetu Laušiću u smeđoj omotnici uručio dokumente o kojima je on trebao svjedočiti. Nabrojio je još tri takva “indikativna” događaja kojima su se tužitelji trudili inscenirati dokaze protiv Čermaka, neistinite, kao i priča kako je Čermak došao u Knin.

Tužiteljstvo je iskonstruiralo da je to Šušak bio predložio Tuđmanu, jer da im treba netko tko će znati s međunarodnom zajednicom. – No oni su tako razgovarali o Šariniću, ne o Čermaku – kaže Kay. Posao Čermaka, bez jakih, možda i bez ikakvih ovlasti, bio je – uspostava normalizacije u Kninu, ni više ni manje.